MC Srebrenica – Potočari prikuplja predmete žrtava genocida: Svjedoci vremena i pouka budućim generacijama
Azir Osmanović, kustos u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, kaže da je cilj prikupljanja predmeta formiranje zbirke ličnih predmeta koji su pripadali ubijenim u genocidu ili ljudima koji su uspjeli preživjeti, a boravili su u Srebrenici od 1992. do 1995. godine.
“Preživjeli članovi porodica daju na čuvanje predmete i stvari koje su pripadale žrtvama genocida u Srebrenici kako bi se trajno sačuvali. Na osnovu tih predmeta će se onda praviti izložbe koje će generacijama koje dolaze poslije nas prezentovati život u Srebrenici tokom rata”, kaže Osmanović.
On dodaje da su zadovoljni odzivom ljudi na poziv iz Memorijalnog centra.
“Svakodnevno nas ljudi kontaktiraju. Neki su već i predali predmete. U pitanju su lični predmeti koje su žrtve koristile, kao što su duhanske tabakere, muštikle, satovi, lični dokumenti. Neki su donijeli i pisma koja su tokom rata slata iz Srebrenice i obrnuto. Porodice su bile razdvojene. Recimo, otac je ostao u Srebrenici, a majka sa djecom uspjela otići u Tuzlu na početku rata ili konvojima 1993. godine. Tako da su članovi porodica razmjenjivali pisma”, govori Osmanović.
Predmeti koje daju na čuvanje članovi porodica uglavnom su u dobrom stanju. Međutim, dio predmeta, kao što su ostaci odjeće, obuće, ženski odjevni predmeti, kao što su dimije, ruksaci, kaiševi, sitno posuđe (kašike, konzerve, metalne šolje) su prije nekoliko dana sakupljeni direktno na terenu, u šumama kojima su Bošnjaci iz Srebrenice u julu 1995. godine pokušavali da dođu do slobodne teritorije. Ti predmeti se moraju stručno obraditi i konzervirati, a u tome će pomoći Zemaljski muzej iz Sarajeva.
“Pokupili smo neke lične predmete ljudi koji su ubijeni u šumama. Ti predmeti su više od 24 godine bili rasuti po tim šumama, i to smo pokupili sa terena kojim se kretala kolona u julu 1995. godine putem Kameničkog brda. Obišli smo lokacije od Bukve do mjesta Bare, i ti predmeti se nalaze ovdje. Bitno nam je da sve ono što je pripadalo ubijenim žrtvama genocida, onima koji su preživjeli ratne godine, bude pohranjeno ovdje, jer nam je cilj da očuvamo sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici”, kaže Osmanović.
Amra Begić Fazlić je odlučila da predmete koji su pripadali njenom ocu uruči Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari na trajno čuvanje. Razlog je, kako kaže, taj što su ti predmeti „svjedoci vremena“.
“Nakon 11. jula 1995. godine nismo imali ništa što je pripadalo mom ocu. Ipak, nakon pada Srebrenice uspjeli smo doći do poruke koju je pisao moj otac u aprilu 1995. godine iz Srebrenice putem Crvenog krsta nama u Tuzli”, govori Amra.
Godine 2008. identifikovan je Amrin otac, a porodici su uručeni predmeti koji su uz njega pronađeni u masovnoj grobnici. Radi se o naočalama, satu i dijelu garderobe.
“Sat i naočale smo preuzeli, dok garderobu nismo zbog stanja u kojem se nalazila. Ti predmeti govore o dvije žrtve. Kada smo preuzeli predmete ja sam pregledala sat, i našla sam ugraviranu posvetu pisalo je: ‘Za 20 godina rada – Tuzla-putevi.’ Rekla sam majci da to nije sat moga oca. Ona je počela plakati i rekla je da je to sat zapravo od njenog oca, mog djeda”, govori Amra i dodaje da je njen djed je imao 78 godina kad je ubijen u julu 1995. godine te da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u četiri masovne grobnice.
Razlog zbog kojeg je Amra predala predmete svojih voljenih u Memorijalni centar je što želi da ljudi koji dolaze više znaju o genocidu i samim žrtvama.
“Predmeti su svjedoci jednog vremena i nadam se da će se veliki broj osoba uključiti i dostaviti predmete. Smatram da je lakše objasniti našu patnju i sve ono što smo prošli, ono što naši voljeni nisu preživjeli, izlažući predmete kroz izložbe, postavke”, kaže Amra Begić Fazlić, koja poziva i druge da se uključe u akciju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Akos.ba
