Majčinstvo 20/30/40: Sabrija Mehmedović

Biti majka je blagoslov i dar, to je veza koja se nikada ne završava i ljubav koja nikada ne umire. Majka djecu uči nadi, vjeri, povjerenju, avanturi, samopouzdanju, ljubavi, davanju i učenju. Ona ih ljubi pred spavanje, briše suze, tjera ‘čudovišta što žive ispod kreveta’, i uči kako da se nose s iskušenjima. Majke su svjetionici snage i uvijek su tu za svoju djecu – bez obzira koliko one ili njihova djeca imali godina. O majčinstvu i njegovim ljepotama smo razgovarali magistricom pedagogije Sabrijom Mehemedović. Sabrija obnaša i funkciju koordinatorice Odjela za brak, porodicu i ženski aktivizam Muftijstva sarajevskog.

Sretna je ona žena koja je darovana majčinstvom

Naša sagovornica, majka četvero djece, majčinstvo opisuje kao ono predodređeno da izvuče najbolje iz nas i naše djece, što se postiže kroz niz izazova, dok se njima prevazilaze lična ograničenja  „Primorani smo da razvijamo sve više nivoe stručnosti, znanja i emocionalne snage. Na kraju putovanja, nalazimo se jako daleko od polazne tačke, bogatiji u svakom pogledu. I svako dijete podrazumijeva različito putovanje, različita iskustva, ali i ishode. Nikad ne znamo kako će završiti proces koji smo cijeli život vodili. Taj proces nije bezbrižan ni lagan, traži da mu se posvetimo svim srcem i svom snagom. Mi djecu pripremamo za život. Kad sklopimo oči i završimo ovodunjalučki život, tada prestaje naše odgojno djelovanje. Koliko god truda da ulažemo u ovom procesu, važno je da stalno upućujemo dovu Allahu dž.š. i molimo ga da najvažniji zadatak na ovom svijetu obavimo na najbolji mogući način. Sretna je svaka ona žena koja je darovana majčinstvom, ali Allahova mudrost je u tome zašto nekoga ostavi bez poroda.“

Sabrija je postala majka u dvadeset prvoj godini života, rodila je kćerku u vrlo teškom periodu rata „Bila sam u Zagrebu, daleko od roditelja, u teškom vremenu za našu državu i narod. Pomiješani su bili osjećaji. Za našu porodicu novi član je bio svojevrsna utjeha za sve ono što smo izgubili, nada za neki bolji život. Sada mogu reći da sam sretna majka četiri kćeri, zahvalna Uzvišenom Allahu dž.š. što je mog muža i mene darovao neizmjernim blagom“ – govori nam ona. Razgovarajući o njenom putu majčinstva, pitali smo Sabriju i o prednostima rađanja u ranijoj, odnosno kasnijoj životnoj dobi „Rađanje u ranijoj životnoj dobi podrazumijeva da je majka zdravija (mada ni to ne mora biti uvijek tako), spremnija za posvećenost djetetu, nespavanje i sve ono što majčinstvo podrazumijeva. Međutim, s druge strane, majčinstvo u kasnijim godinama znači zreliji pristup roditeljstvu, veće životno iskustvo, izgrađenu karijeru i bolju finansijsku situaciju. U zrelijim godinama više cijenimo neke vrijednosti koje imamo, staloženiji smo, tako da u tom smislu majčinstvo u zrelijim godinama je u prednosti. Naravno, ništa ne možemo generalizirati, svaka majka je posebna, svaka porodična situacija je posebna i samim tim  na ovo pitanje je teško dati odgovor. Lično, uživala sam u majčinstvu sa dvadeset i nešto i sa godinu prije četrdesete. Ipak, zrelije godine znače i zreliji pristup roditeljstvu.“

Upoznavanje sa tek rođenim djetetom, koje sa potpunim povjerenjem predaje u ruke majke i  činjenica da mu ona pruža sve što fizički treba i ostvaruje vezu koja mu je nužna za učenje u prvim godinama, momenat je koji majke nerijetko opisuju kao najposebniji, pa tako i naša sagovornica „To su posebni momenti koji ostaju u sjećanju svake majke. Jedinstven način komuniciranja koji se tada uspostavi  je baza za emocionalni i spoznajni život. Drago mi je da sam od rođenja prve kćerke uvijek imala kod sebe literaturu o odgoju, tragala sam za rješenjima, ali najveći benefit čitanja tog štiva jeste da sam uvidjela koliko je važno biti prisutan u svakom pogledu, posvećen, iskren, otvoren i razuman u pedagoškom djelovanju. Način na koji se ponašamo prema djetetu omogućava nam da jasnije i živopisnije zamislimo sliku o tome šta znači biti čovjek.  Ono što posebno pamtim jesu kreativne igre koje smo zajedno osmišljavali. Tu mi je jako pomoglo studiranje Valdorf pedagogije, gdje sam vidjela koliko je važno razvijati kreativnost kod djeteta. Potrebno je da prepoznamo i potaknemo dragocjeni dar mašte u svom djetetu. To je njegovo prirodno nasljedstvo i sigurno je da ako je dijete lišeno toga, ne samo emocionalno ranjeno, nego je i njegova sposobnost za učenje vjerovatno trajno oštećena. Nije mi bilo ništa teško učiniti za djecu i njihov razvoj.“

Biti žena u našem društvu je kompleksna uloga: imati porodične i poslovne obaveze, i pri tome balansirati između svega onoga što treba uraditi. Stoga, kao majku četvero djece i društveno aktivnu jedinku, pitali smo Sabriju kako miri poslovne i porodične obaveze „Društvene okolnosti nisu naklonjene porodici, nemamo pogodnosti kada su u pitanju višečlane porodice. To kao majka četvero djece slobodno mogu reći. Nikakvih olakšica nismo imali pri upisu u vrtić, ali i kasnije u toku školovanja djece. Ako tako nastavimo, bojim se da će naši mladi ljudi podizati natalitet Njemačke, Austrije i drugih država koje, svjesne važnosti svakog rođenog djeteta već odavno imaju razvijenu pronatalitetnu politiku. Što se tiče poslovnih i porodičnih obaveza, teško da bih  uspjela bez podrške rahmetli svekrve i mojih roditelja. Oni su uvijek bili tu da me podrže u procesu obrazovanja, brinuli su o djeci i bili ponosni na svaki moj uspjeh. Suprug i djeca su stalna podrška i svi učestvujemo u organiziranju svakodnevnice.“

Taktično i sa puno ljubavi razvijati dobro u djeci

Porodici se u islamu posvećuje velika pažnja. Na roditeljima je odgovornost da odgoje djecu i društvu predaju kao jedinke koje trebaju biti ogledalo i pokazatelji istinskih vrijednosti.  Sabrija nam je dalje govorila o tome kako navedeno i postići „Čovjek je biće koje uči i ima ogromne potencijale za razvoj. Samim tim, čovjek nije predoređen za jedan apsolutno konačan pedagoški ishod. Može se razvijati u pravcu kreativnosti, ali i u pravcu destruktivnosti. Možemo razvijati i njegovati dobro u djetetu, ali i zlo. Svakako da u ljudskoj prirodi postoji i dio koji je nepromjenjiv, ali puno veći procenat je onoga što traži naše pedagoško djelovanje i oblikovanje. Na taj dio ljudske prirode posebno treba roditelji da obrate pažnju. Da svakodnevno, ustrajno, taktično i sa puno ljubavi potiču i razvijaju dobro u svome djetetu. Ali ono što često zaboravimo – djeca nas ponekad ne slušaju šta govorimo, ali nas uvijek širom otvorenih očiju gledaju šta radimo. Zbog toga je isto toliko važno raditi na vlastitoj ličnosti, jer ne možemo dati ono što nemamo.“

Također, naša sagovorica podsjeća na čijenicu da je malo dijete duboko dirnuto svime što ga okružuje i spontano oponaša šta odrasli rade, da je oponašanje temelj njegovog razvoja, ono tako uči i vježba nove vještine, stoga, objasnila nam je kako izgraditi kvalitetan odnos na relaciji majka-dijete „Često se pitamo kako da osoba bude funkcionalna, sretna i uspješna u emocionalnim odnosima. Iako neki smatraju pretjeranim, ali odgovor se nalazi u prvim godinama, primarno u prvoj godini života koja je formativni period stvaranja takozvanih unutarnjih modela po kojima dijete, a kasnije odrasla osoba  funkcionira u emocionalnim odnosima. Iako se ne sjećamo tog perioda, ta iskustva su nas duboko odredila, te upravo sada određuju i našu djecu. Ovo je ogromna odgovornost, jer mi odgajajući naše dijete odgajamo pojedinca, ali posredno odgajamo i buduće generacije. Mnogobrojna istraživanja mozga djece pokazuju da dijete koje nije iskusilo emocionalnu bliskost i povezanost, te mu je neadekvatnim  odgojnim metodama prečesto aktivirano stanje straha i nesigurnosti, ima manji mozak, slabije umrežen, prorijeđen, s neaktiviranim dijelovima koji se na snimkama vide kao rupe. Ovakvo stanje ispoljava se u vidu nepoželjnog ponašanja kroz cijeli život, a unutarnje emocionalno stanje je loše. Kada je majka svjesna važnosti uspostavljanja odnosa sa djetetom, kao i posljedica koje iz njega proizilaze, obratiće više pažnje svemu onome što čini u odgojnim postupcima.

Položaj porodice se mijenja u odnosu na promjene koje nastaju u društvu. Te promjene utječu kako na strukturu porodice tako i na njenu funkcionalnost. Porodica kao društvena zajednica se razvija i mijenja u granicama društvenog razvoja. Svako društvo formira oblik porodice koji je adekvatan odgovarajućem stepenu društvenog razvitka. U porodici se manifestuju idejne tendencije, socijalni stavovi, etički pogledi društvenog života, u kojem se porodica mijenja i razvija. U savremenom društvu porodica se našla u kolopletu različitih promjena od samog čina osnivanja do odgovaranja na njenu održivost, stoga, prije samog kraja našeg razgovora sa Sabrijom Mehmedović, posebnu pažnju smo usmjerili ka pitanju porodice u savremenom društvu te aktivnostima kojima  možemo i trebamo povezati porodicu, a u cilju održavanja njene primarne uloge „U sveopćoj trci sa obavezama, rijetke su porodice koje imaju dovoljno vremena za zajedničke aktivnosti. Roditelji su mahom zauzeti  za pribavljanje materijalnih sredstava, djeca obavezama u školi i izvan škole. Zbog toga je važno osmisliti aktivnosti koje povezuju porodicu. Vjerski sadržaji su prilagođeni tome i podrazumijevaju učešće grupe ljudi, pa svaki odlazak u džamiju podrazuimijeva i druženje sa porodicom, ali i širom društvenom zajednicom. Odlazak u prirodu i izleti su idealna prilika za druženja. Društvene igre u kući su također dobre za veću povezanost članova porodice. Razgovor, učenje, igra, zajedničko gledanje filma – sve su to aktivnosti koje zbližavaju članove porodice. Nažalost, danas sve češće svjedočimo da u jednoj prostoriji borave članovi porodice i svako na svom uređaju je „povezan“ sa nekim drugim osobama u virtuelnom svijetu.“

Za kraj, naša sagovornica je majkama poručila da uživaju u svakom momentu majčinstva „Iako se ponekad čini da smo u začaranom krugu, da obaveze nikad neće prestati, djeca brzo odrastu i postanu samostalna. Svakako, majke treba da brinu o sebi, svome zdravlju i ličnom zadovoljstvu. Ukoliko zapostave sebe i svoje potrebe, davaće stalno djeci i porodici i na kraju će ostati nezadovoljne, vidjeće da ih djeca više ne trebaju, a sebi nisu izgradile život i aktivnosti koje ih ispunjavaju. Samo zadovoljna majka može podizati zadovoljnu djecu“ zaključuje ona.

Za Akos.ba: Rabija Arifović