Listovi “Budućnost” i “Novi vijek” pisali su o društvenom i duhovnom stanju muslimana između dva svjetska rata

Muslimanski časopis Budućnost, pod uredništvom Šukrije Kurtovića, pokazuje s kakvim je književno-kulturnim potencijalom i političko-društvenim dilemama, tjeskobama i usmjerenjima ulazio noviji muslimanski naraštaj u poslijeratnu stvarnost i prilike životnog opstanka jugoslavenske državne tvorevine. To psihološko stanje i političko-društveni izlaz Muslimana koji je sugerirao ovaj časopis najbolje pokazuje stavljanje Šantićeve pjesme Jutarnja truba na uvodno mjesto prvog broja, sa njenom sadržinom koja kao da je govorila programskim jezikom ovog lista i izričito iskazivala podsticaj i riješenost za združenjem Muslimana sa srpskim borcima za slobodu.

Radikalna izmjena stanja

Ističući kao perspektivu suvremene egzistencije „muslimanskog dijela našeg naroda“ „svjesno nacionalno djelovanje“ i radikalnu izmjenu stanja u kome se on nalazi, Kurtović je utvrdio suvremenu situaciju Muslimana na kulturnom, socijalnom i nacionalnom planu, a njegovi zaključci predstavljaju historijsku dokumentaciju o atmosferi tjeskobe i neizvjesnosti u kojoj je ovaj narod živio neposredno poslije rata. Kurtović je istakao da su Muslimani u kulturnom pogledu „zaostali“ jer „nemaju ni jednog procenta pismenih ljudi“, a od toga „još je manji procenat sposobnih ljudi“, dok „naše akademski obrazovane ljude možemo na prste pobrojiti, a kulturnih institucija i radnika na kulturnom polju nemamo gotovo nikako.“

U istom broju, odmah nakon Kurtovićeva uvodnika, Vladimir Ćosović je izrazio svoje poglede na „muslimansko pitanje“, koje za njega predstavlja više „vjersku sadržinu“, iza koje, po njegovu mišljenju, ne ostaje više ništa, mada „ima čitavih stranaka, koje ga ističu kao uvjet i bitnost svog opstanka čak i danas, kad uz vjersko pridaju sebi i nacionalno ili bar nacionalno važeće ime.

U okviru ovakvih nacionalno-političkih i društvenih ideja ovaj list je donosio i književne priloge, ali se iz zbira te saradnje može zaključiti da je privukao veoma malo muslimanskih književnih snaga: Ahmeda Muradbegovića, Jusufa Tanovića, a ostali književni prostor popunjavaju  B. Jevtić, J. Palavestra, M. Budimira, A. Šantić, I. Andrić, Đ. Banjca i dr.

Drugi časopis u tim prvim poslijeratnim vremenima, koji pokazuje društveno i duhovno stanje Muslimana bio je Novi vijek, „polumjesečnik za društveni život, privredu i literaturu“, koji je od 1. marta 1920. pokrenuo A. Hifzi Bjelevac, kao i Jevtić mladi književnih s kraja austrougarskog razdoblja. U uvodnom članku pod naslovom Progres on je ispisao dramatične rečenice o toj poslijeratnoj društvenoj situaciji i položaju muslimanskog naroda u njoj, izrazio svoje osjećaje zbivanja koje će trajati još dugo polije 1920.

Putem Behara i Bisera

Novi vijek je književno nastavljao liniju Behara i Bisera, što se vidi po njegovim saradnicima u oblasti literature i po karakteru njihovih priloga. U ovom časopisu se objavljuje čitav ciklus pjesama umrlog M. Ćazima Ćatića, muslimanskog liričara mlađe generacije, nekoliko anegdota o njemu, Šemsudin Sarajlić objavljuje dokumentaciju Iz Ćazimovih pisama, a sam urednik po duhovnoj srodnosti s ovim pjesnikom objavljuje esej pod naslovom Musa Ćazim Ćatić. U časopisu objavljuju i S. beg Bašagić, M. Ćelić, E. Mulabdić, H. Mulić. Sve to, uz opsežnu građu pod naslovom Iz prošlosti Behara i prevode iz turske književnosti, otkriva književnu strukturu ovog kratkovjekog časopisa, koji je nastavljao jedan tok nedavne muslimanske književne tradicije.

Među nemuslimanskim prilozima, kojih također ima u Novom vijeku, zapaža se odsustvo onih saradnika koji su pružili podršku časopisu  Budućnost i koji će sarađivati kasnije u Gajretu. Pod punim imenom ovdje se objavljuju pjesme A. Šantića, a uz to i jedan članak o ovom pjesniku, pjesme V. Petrovića, zatim J. V. Ostojića, koja piše u njemu i o filmskoj umjetnosti.

Izvor: Šukrija Kurtović: Prva reč. Budućnost, ć2/1919.

Za Akos.ba piše: Azra Crnčalo