Umjetnost
Kratki film o Tomašici: Vapaj mrtvih živi ne čuju
Iz masovne grobnice Tomašica do sada je ekshumirano 430 žrtava, od čega 275 kompletnih tijela. Time se po ko zna koji put potvrdila strašna istina o sudbini nevino ubijenih Bošnjaka i Hrvata s prostora Prijedora. Ipak, ta neraspadnuta tijela, na kojima i danas u hali Šejkovača možete vidjeti ukočene izraze lica, skvrčene prste ruku i nogu koji oslikavaju strašnu bol koja ih je zadesila, nisu dovoljan dokaz ni nama ni “njima”. Oni se ne žele suočiti s prošlošću, a mi ništa ne činimo da pomognemo one koji su preživjeli
{youtube}iiUGvNwbKHo{/youtube}
Tomašica ječi, a njen eho i zadah prostiru se do najudaljenijih mjesta na svijetu. Međutim, iako su uho, nos i oko, kao ljudski receptori zvuka, mirisa i vida, kod svakog čovjeka na planeti fizionomno identični, ipak svaki na sebi svojstven način upijaju te vanjske signale, koje dalje procesuiraju mozak razum i srce. Dok američki, australski, afrički i evropski mediji prenose informacije o Tomašici s ogromnom dozom prijezira prema zločinu koji se dogodio na tom području Krajine, ista ta regija je potpuno gluha, nijema i slijepa, smatrajući da se sve preuveličava. Kao da se Tomašica raspukla i prema nebu izbacila svoje tajne koje su onda popadale okolo po svijetu, ali ne i po njenim obližnjim mjestima.
- Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu Novo vrijeme:
- Kratki film o Tomašici: Vapaj mrtvih živi ne čuju
