Ko je bio direktor prve škole u islamu?
To je bila privatna škola, imala je samo jednog učitelja, ukupan broj učenika te škole, bio je kapaciteta, dva odjeljenja. Prije nego kažemo bilo šta o samom direktoru, koji slovi za prvog upravitelja jedne odgojno obrazovne ustanove, koja je radila, u nemogućim uslovima, samo da kažemo par informacija o samoj školi.
Učenici koji su završili ovu školu, kasnije su obradovani Džennetom, neki su postali halife (vladari islamske države), neki su postali slavne vojskovođe, neki namjesnici (gradonačelnici), neki opet veoma učeni ljudi (ulema) i tako, uglavnom, svaki od učenika je uspio u životu.
Učitelj koji im je održavao nastavu, bio je jedonstovan, blag, uvijek nasmijan, bio je pun nade i optimizma, ali strpljiv i uporan, vjerovao je u uspjeh svojih učenika. On je prije svega bio njima uzor pa tek onda učitelj. Njegovi učenici su ga voljeli, koliko su ga voljeli, govori činjenica da su rizikovali svoje živote dolazeći kod njega na časove. Radio je u nemogućim uslovima, radio je u strogoj tajnosti, strahu, neizvjesnosti ali su mu rezultati bili veličanstveni.
Škola, kao što smo već naveli, to je bila privatna škola, ustvari kuća jednog od građana tog grada. Shvativši vrijednost znanja, rizikovao je svoj život i imetak, dajući svoju kuću na raspolaganje zajednici kako bi se u njoj sticalo znanje.Predmeti koji su se izučavali u prvoj školi, bili su: Kur’an, Sunnet, aqida, ahlak (etika), islamski odgoj (islamska pedagogija), međuljudski odnosi a u ovoj školi i mnogi drugi su primili islam te postali uzorni učenici.Od nastavnih sredstava i pomagala, korištena je samo živa riječ nastavnika.
Direktor škole o kojoj govorimo, bio je veoma mlad, imao je samo 16 godina kad je primio islam a nakon nekog vremena, došao je na funkciju direktora koju je obnašao veoma odgovorno.Dakle, učenici ove prve škole u islamu, bili su ashabi koji u Mekki za tri godine tajno primiše islam. Među njima bili su: Ebu Bekr, Alija, Osman ibn Affan, Zejd ibn Harise, Sa’d ibn Ebi Vekas, Zubejr ibn Avvam, Halid ibn Seid ibn el-As, Amar ibn Jasir, Bilal ibn Rebah, Suhejb, El-Mikdad i mnogi drugi. Šta su oni kasnije nakon završetka ove škole, postali, to svi znamo.
Učitelj je bio čovjek, kojeg je Uzvišeni Allah za ovakav program odgajanja i obrazovanja, pripremao punih 40 godina. Imao je Nastavni plan i program po kojem je radio i koji je bio savršen, a taj Nastavni plan i program, dostavljao mu je melek Džibril. Svakako pogađate, taj učitelj bio je naš Poslanik, s.a.v.s. O njemu nema potrebe da govorimo, mislim da dovoljno znamo i svaki muslimanski prosvjetni radnik, može i treba da se ponosi na najvećeg učitelja i pedagoga svih vremena, našeg Poslanika, s.a.v.s.
Škola, to je bila privatna kuća Erqam ibn Ebi Erqama, r.a. Njegovu kuću izbarao je budući učitelj ove škole, sam Muhamed, a.s. Kao prvo, smatrao je mladog Erqam ibn Ebi Erqama, veoma odgovornom osobom da rukvodi ovom školom, njegova kuća, buduća škola, bila je u podnožju brda Saffa, tako da je njen ulaz bio zaklonjen od Kabe i mjesta gdje su se okupljale Kurejšije, odnosno, nisu mogli da prate ko izlazi i ulazi u kuću. Pošto se nastava odvijala u velikoj tajnosti, Poslaniku, s.a.v.s., kao učitelju, koji je vodio brigu za svoje učenike, trebao je takav objekat, skriven od očiju javnosti.
A direktor prve obrazovne institucije u islamu, bio je upravo vlasnik kuće u kojoj se odvijala nastava, a to je Erqam ibn Ebi Erqam. Među prvima je primio islam, imao je samo 16 godina, što znači da je bio veoma bistar, intelegentan i hrabar, jer u to vrijeme islam su primali samo takvi, među muslimanima Meke nije bilo slabića.
Neki kažu da je on sedmi po redu koji je primio islam a neki kažu 12., bilo kako bilo među prvima se odazvao. Nakon što je Poslanik, s.a.v.s., odbarao njegovu kuću u kojoj je osnovana prva škola, to je za Erqama, r.a., bila velika čast. Ali, ujedno je to bio i veliki rizik, jer je tim odobrenjem, rizikovao svoj život i svoj imetak. Ali, da se muslimani obrazuju, njemu je bilo mnogo važnije. Poslanik, s.a.v.s., je bio učitelj u toj školi a Erqam, r.a. njen upravitelj. Njegov zadatak kao direktora prve škole bio je: da obezbijedi sigurno vrijeme za poučavanje i održavanje nastave, da organizuje održavanje nastave u grupama i smjenama, da nadgleda odlazak i dolazak učenika, da ime obezbijedi vodu i ponekad hranu (da se počaste), da skreće pažnju mušrika od svoje kuće odnosno škole.
Ovaj veliki ashab i menadžer, kasnije je učinio hidžru u Medinu,učestvovao je na Bedru, Uhudu i svim ostalim bitkama. Poslanik, s.a.v.s., nije zaboravio njegovu žrtvu, pa mu je dao kuću u Medini, pobratio ga je sa Zejd ibn Sehlom, r.a. Živio je u Medini, borio se i radio.
Za vrijeme namjesništva, Muavije, r.a., 55. godine po Hidžri, preselio je na bolji svijet. U oporuci je ostavio da mu dženazu klanja učenik iz njegove škole, Sa’d ibn Ebi Vekas, r.a. Kad je umro, imao je oko 80 godina.
Za Akos.bA piše: Saudin Cokoja
