Književna večer Sjećanje na Selima Jelovca – povratak korijenima

Ove godine, odnosno 28. februara navršava se 23 godine od smrti od Selima Jelovca, istaknutog autoriteta Islamske zajednice, akademskog radnika, prevodioca i pjesnika.

Njemu u čast u njegovom rodnom Podveležju prošle godine pokrenuta je književna večer koja ima za cilj da preraste u redovni susret ljubitelja pisane i izgovorene riječi.

Naime, u subotu, 27. jula 2019. godine na platou spomenika – turbeta poginulim borcima Armije RBiH u Podveležu održana je književna večer “Sjećanje na Selima Jelovca” u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture Preporod, Gradsko društvo Mostar.

O liku i djelu Selima Jelovca govorili su: Asim ef. Jelovac, Sanadin Voloder, dr. Safet Sarić i dr. Irma Marić, a moderator skupa je bio Džemal Juklo.

Selim Jelovac je rođen 2. septembra 1946. godine u podveleškom selu Do, a umro u Sarajevu 28. februara 2003. godine. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Gazi Husrev-‎begovoj medresi u Sarajevu, koju je završio 1965. godine. Na Filozofskom fakultetu u Bagdadu, Odsjek teologija-filozofija, diplomirao je 1972. godine. Od 1965. do 1967. godine bio je imam u Ljubuškom i u još nekim hercegovačkim mjestima, a zatim imam na području Odbora Islamske zajednice u Mostaru tokom 1972. i 1973. godine. Poslije je radio kao simultani prevodilac pri Vojnoj ‎akademiji u Zadru i kao bibliotekar na orijentalnoj zbirci u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu od 1976. do 2003. godine.

Objavio je knjige pjesama Salavat Veležistana (1979) i Selam Veležistana (2002), te prijevod djela Ahmeda Behdžeta Allah – islamsko poimanje (1986). Radove je objavljivao u Glasniku Vrhovnoga islamskog starješinstva, Analima ‎Gazi Husrev-begove biblioteke, Islamskoj misli, Preporodu, Takvimu, Kabesu, Mostu i drugim glasilima.

Književna večer posvećena pjesniku Selimu Jelovcu je prvi skup ovakve vrste u Podveležju, a privukao je velik broj posjetilaca što ukazuje na potrebu za kulturnim sadržajima, odnosno potrebu za govorom o jednim od najuspješnijih sinova Podveležja čija životna priča i djelo svjedoče o teškom životu Bošnjaka Hercegovine u posljednjih 70 godina.

Ulog za bolju budućnost Bošnjaka

 „Rad na podršci i pomaganju na lokalnom nivou razvoja naših krajeva vidim kao najvažniji zadatak koji će na kraju rezultirati osnaživanjem šire zajednice. Afirmacija značajnih ljudi koji su dali ogroman doprinos kroz povijest našeg naroda jeste naš dug prema njima, ali istovremeno i naš ulog za bolju budućnost Bošnjaka kao naroda koji još uvijek trpi pod teškim bremenom krvave prošlosti i stalno je pod prijetnjom nesigurne budućnosti. Najveći ulog jeste ulaganje u čovjeka jer je na koncu dobar, svjestan, obrazovan, jak Bošnjak naš najveći uspjeh kao naroda. Kroz naša sjećanja na pojedince, koji su svojim radom i doprinosom obogatili nas kao narod, sjećanja kako smo uspjeli fizički opstati kao narod u godinama agresija, na putu smo da osiguramo bolju budućnost nas i naše djece. Ta budućnost traži planiranje, rad i žrtvovanje još danas. Dolaze nove generacije koje nisu zapamtile niti proživjele godine  u kojima nam je prijetilo fizičko istrebljenje. No, da bi te generacije prihvatile i dalje prenosile sjećanja i važnost tih odlučujućih godina, moramo im ponuditi neke nove, atraktivne sadržaje, nešto što će ih privući i vezati za naše manifestacije, poput manifestacije „Putevima pobjede”, afirmisati i promovisati našu povijest na aktuelniji način, prošlost, o kojoj ćemo mi samo pisati, govoriti. Trebamo im približiti  i predstaviti svoje kulturno historijsko naslijeđe i bogatstva kako bi na tim temeljima jakog ličnog identiteta bili sutra bitan faktor u široj društvenoj zajednici“, kazao je na početku svog obraćanja Asim ef. Jelovac, imam iz njemačkog grada Koblenza i osnivač Fondacije Veležistan.

Mnogo je zaslušnih Podveležaca kojima se možemo odužiti tako što ćemo se pobrinuti da skup organizovan ove godine postane tradicionalna manifestacija u Podveležju koja će otvoriti prostor za afirmaciju i drugih imena.

„Jedan od načina je i ovakvo okupljanje, ovaj put u čast pjesnika Selima ef. Jelovca, koji je svojim zalaganjem kako na lokalnom području, tako i u našem narodu, zaslužio da taj njegov trud i rad afirmiramo i postavimo na zasluženo mjesto. Još je mnogo Podveležaca koji su svojim angažmanom na raznim poljima to sigurno zaslužili, a mi ćemo to u budućnosti kako treba vrednovati.  Nadam se da će ova manifestacija postati tradicionalna kako bismo doprinijeli lokalnom i regionalnom razvoju. Projektima Veležistana, stipendijama i stimulacijama rada učenika sigurno jačamo pretpostavke za bolju i svjetliju budućnost“, zaključio je Jelovac.

Poezija Selima Jelovca je trijumf ljudskosti

Najzaslužnija osoba za organizovanje književne večeri je dr. Irma Marić, koja je sumirala ranija istraživanja i ponudila nove interpretacije i shvatanja pjesama Selima Jelovca.

„Često mi u Podveležju padne na um misao, ne znam čija je, čitava zemlja je spomenik-opomena. I tako razmišljam o prioritetu zaborava i nepovjerenju prema mogućnosti sjećanja. Posebno želim istaknuti kulturno pamćenje potencirajući razmišljanje o zavičaju i zavičajnosti, o društvu kojem su prijeko potrebni pametni, plemeniti, samokritični, moralno odgovorni ljudi. Govorim o jakoj i stabilnoj emociji koju čitamo i u stihovima pjesnika Selima Jelovca. Zavičaj kao sudbina. O rahmetli Selimu Jelovcu sam čula i pročitala lijepe riječi, te i iz toga smatram da večerašnje druženje  zaslužuje svaku pažnju, ne samo kao sjećanje na njegov plemenit i dostojanstven život i djelo, nego i da potakne sve nas da proniknemo u svoj jezik, u zavičaj, u suštinu.

U svijetu “nemogućnosti” mogućnost da kažemo riječ (ali riječ-biser), čitamo, slušamo, postupimo ispravno, lijepo se ponašamo, svjesni da ništa nije počelo, a neće ni završiti s nama, ne smijemo propustiti. Jedino tako, na tragu misli i života rahmetli Selima Jelovca, i svih drugih plemenitih podveleških ljudi, s nama koji smo još uvijek dio sadašnjosti, sa šehidima i sjećanjem na njihovu uzornu žrtvu – svi skupa, i živi i mrtvi… ostaće zabilježeno … ostaće trag na karti vremena gdje sjećanje dobiva potpuniji smisao. Kada čitam, razmišljam i pišem o poeziji u kojoj se samoprepoznajem, samoutiskujem, kao što je poezija Selima Jelovca, neka je rahmet i selam njegovoj lijepoj duši, polazim od riječi profesorice Gordane Muzaferije: „… plemenitim ljudima, koji su me naučili da svi putevi vode u vlastitu kuću i da nije sve na prodaju.“   Putevi zavičaja, ljubavi, sjećanja i nostalgije, rata i stradanja, utrti i neutrti, koji se sastaju i rastaju u vlastitoj kući, putevi plemenitih podveleških ljudi koji svojim postojanjem i djelovanjem kazuju da nije sve na prodaju. Poseban aspekt koji je, ujedno, i jedna od suštinskih odlika poezije Selima Jelovca jeste tzv. religijsko pjevanje što je primjetio i Aziz Kadribegović u predgovoru zbirci Salavat Veležistana naslovljen kao Pjesnička najava Selima Jelovca. Bolest mu nažalost nije dala mogućnosti da nešto izrazitije ostvari svoj pjesnički talent, piše u emotivnom tekstu pjesnika Hadžema Hajdarevića, pod nazivom Pjesnik mog medresanskog poludjetinjstva, objavljenom u Preporodu. Tradiciju religijskog pjevanja na ovim prostorima možemo pratiti kroz poeziju Safet-beg Bašagića, Muse Ćazima Ćatića, ali i drugih preporodnih pjesnika. U tom kontekstu kazat ću nekolika stiha iz pjesama Selima Jelovca: Moje riječi, Samo bliže tebi i Srce u sjeni:

Moje riječi neće prestati, nit će njima laž da luta, boriće se, dok ja živim, za istinu pravog puta… istina će plovit sama mojom dušom na sva usta, slaveć vječno zov islama – laž će nestati gola, pusta…

Nek sam samo bliže Tebi – Iskone, sve spone, sve niti u Tvojoj biti izviru…

A naša srca šta su kad svjetlo iz njih ne sja? Ni kamen mrtav nije kad sunce na njeg grije…

Odanost Stvoritelju i istinska vjera pretakaju u vječnost jer: “Nek sam samo bliže tebi – Vječnosti, i kosti s radosti Tebi predajem.

Poezija najnespornije  priča o individualnoj, pojedinačnoj potrazi za identitetom, životnoj borbi u vrzinom kolu, a onda, prateći taj kontinuitet, ulazimo  u kulturno-historijski prostor sjećanja,  animirajući pitanje individulanog, ali i kolektivnog identiteta o čemu sam govorila  na početku. Ona je trijumf ljudskosti, asocijacija na životni kontinuitet, bez obzira na sve moguće životne nedaće, bez obzira na našu najveću nepoznanicu – smrt. Njegove pjesme govore o kontinuitetu životnih karaktera neprekinutog, sudbinskog puta – kako porodice i naroda, tako i čovjeka uopće. Njegujmo kulturu pamćenja s ciljem očuvanja nacionalnog i vjerskog, ali prije svega kulturnog identiteta.   A, nama, dragi i dobri ljudi, ostaje, kako bi rahmeti Selim rekao: «…da pobožno slušamo…»., poručila je dr. Irma Marić.

Dr. Safet Sarić je u posebno naglasio da se kroz svoje školovanje i akademski rad nije susreo sa pjesnikom Selimom Jelovcem niti njegovim djelima. Prije izricanja ove bolne i tragične činjenice dr. Sarić je u dužem uvodu govorio o važnosti pisane riječi u ljudskoj civilizaciji.

Na taj način je pripremio publiku da shvati težinu sudbine našeg naroda kojem nije bilo dozvoljeno da o sebi uči iz pera svojih pisaca nego kroz vizure drugih, često zlonamjernih.

Voloder Sanadin kroz svoj novinarski rad aktivno piše o Podveležju, Mostaru, Hercegovini, te afirmira djelo Selima Jelovca. U svom izlaganju istakao je potrebu za razvijanjem kulture i patriotizma kroz savremene komunikacijske kanale, projekte koji će uključiti mlade uz podršku uspješnih poduzetnika kojima se Podveležje ponosi. Istakao je i potrebu za pisanje monografije o Podveležju.

Pripreme za drugu književnu večer su već u toku, pa vas, dragi ljubitelji pisane riječi, pozivam da ovog ljeta posjetite Podveležje i da se družimo sa poezijom Selima Jelovca.

Za Akos.ba piše: Sanadin Voloder