Kako smo farzove zamijenili nafilama
Bogatom muslimanu je primarni ibadet (nakon propisanih farzova) davanje imetka i pomoć onima kojima je potrebna. Nije mu ispravan dobrovoljni post i noćni namaz, ako time želi pobjeći od trošenja na Allahovom putu.
Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Primjer potcjenjivanja kolektivnih islamskih dužnosti (fardi kifaje) je da je jedan musliman htio da obavi dobrovoljni hadž – mislim da je to bio treći put – pa sam mu rekao: ”Koliko košta ovaj hadž? Skoro hiljadu funti, zar ne?”
Rekao je: ”Da i više od hiljadu funti!” Rekao sam mu: ”Ja ću te uputiti na bolje djelo od ovoga. Poznajem muslimana koji je završio Farmaceutski fakultet, ali je on siromašan. Budući da muslimani imaju potrebu za apotekom, predlažem ti da taj iznos dadneš mladom magistru farmacije sa kojim on može započeti život i posao koji će koristiti njemu i ostalim muslimanima, a ti ćeš imati nagradu kod Allaha veću od dobrovoljnog hadža.
Čovjek me je začuđeno pogledao i viknuo: ”Kakav je to govor?!”
Rekao sam mu: ”Ako me poslušaš, izvršit ćeš obaveznu dužnost (fardi kifaje), popuniti prazninu i učestvovati u džihadu koji će donijeti velike rezultate, umjesto dobrovoljnog (nafila) ibadeta koji želiš obaviti.”
Još uvijek zbunjen i začuđen mojim prijedlogom, rekao mi je: ”Da odustanem od hadža i da novcem skupljenim za hadž pomognem otvaranje apoteke, šta ovo treba da znači?”
Veliki broj muslimana ne poznaje dimenzije tragedije i krize u kojoj danas živi islamski ummet, niti razmjere strašne zaostalosti koja im prijeti, pa zbog toga čine nepromišljene postupke i greške u svojoj vjeri.
U jednoj svojoj knjizi spomenuo sam ono što su islamski pravnici rekli: ”Allah ne prima dobrovoljn ibadet (nafilu), dok se ne izvrši obavezni ibadet (fard), a obavezna dužnost može biti pojedinačna (fardi ‘ajn) i kolektivna (fardi kifaje).”
Rekao sam: Ako dobrovoljni post sprečava obavezan čin dobročinstva, onda nema mjesta za dobrovoljni post. Ako dobrovoljni post utječe na kvalitet rada profesora ili ljekara, onda ne treba da posti.
Uzvišeni Allah oslobodio je većinu vjernika od dugog učenja Kur’ana u noćnom namazu, ako su zauzeti džihadom, ili traženjem opskrbe za sebe i svoju porodicu, kao što se navodi u ajetu: ”On zna da vi to ne umijete izračunati pa vam prašta, a vi iz Kur’ana učite ono što je lahko. On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti – zato izgovarajte iz njega ono što vam je lahko..” (El-Muzzemmil, 20.)
Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, davao je prednost nepošćenju nad dobrovoljnim postom, jer mu je to pomagalo u učenju Kur’ana. Poznato je da je on prefinjeno učio Kur’an i ljudi su pravilno učenje Kur’ana uzimali od njega.
U suštini, pojedinačni ili kolektivni ibadeti su sredstva za duhovno pročišćavanje pojedinca i uzdizanje muslimanskog društva, a razborit vjernik prihvata ono što mu odgovara od ovih i onih ibadeta, ne pokušavajući da pobjegne od pojedinačnih dužnosti (fardi ajn).
Bogatom muslimanu je primarni ibadet (nakon propisanih farzova) davanje imetka i pomoć onima kojima je potrebna. Nije mu ispravan dobrovoljni post i noćni namaz, ako time želi pobjeći od trošenja na Allahovom putu.
Primarni ibadet islamskog učenjaka je savjetovanje i poučavanje muslimana, i nije mu ispravan itikaf i izolacija radi ibadeta, niti pribjegavanje šutnji onda kada treba naređivati dobro i zabranjivati zlo, i kada treba spriječiti širenje smutnje među muslimanima.(saff.ba)
akos.ba