Kako je Poslanik ﷺ prekinuo ciklus lošeg roditeljstva
Razumijevanje kako nas djetinjstvo oblikuje i kako nam Sunnet pomaže da prekinemo štetne obrasce
U različitim zbirkama hadisa, uz manje varijacije, Ebu Hurejre prenosi da je El-Akra’ ibn Habis vidio Allahovog Poslanika ﷺ kako ljubi Hasana (radijallahu ‘anhuma). El-Akra’ je rekao:
„Imam desetoro djece, ali nikada nijedno od njih nisam poljubio.“
Na to je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
„Onome ko ne pokazuje milost [prema svojoj djeci], neće biti ukazana milost.“ [1]
Ovaj prelijepi hadis se često navodi jer na jednostavan i rječit način opisuje milost koju Allah ima prema nama i koju očekuje da i mi imamo prema drugima.
Kada čitamo ovaj hadis, zbog konteksta Poslanikove ﷺ izjave, obično ga posmatramo iz perspektive milosti prema djeci. Nema sumnje da je to jedna od najvećih pouka. Međutim, pažljivijim čitanjem postaje jasno da postoje i mnogi drugi slojevi značenja iz kojih se mogu izvući brojni biseri mudrosti i Poslanikove ﷺ upute.
Odrasli odgajaju onako kako su i sami odgajani
Poslanik ﷺ s ljubavlju ljubi svog unuka, a El-Akra’, vidjevši ovu otvorenu nježnost, odmah (i pomalo iznenađujuće) kaže:
„Imam desetoro djece, ali nijedno nikada nisam poljubio.“ [1]
Mnogima je teško razumjeti razloge ove izjave, ali je važno da ne donosimo brze zaključke bez razmatranja mogućih objašnjenja.
Na primjer, jesmo li ikada pomislili da je bio zbunjen jer ni sam kao dijete nije doživio takvu ljubav i nježnost? Postoji velika mogućnost da mu je Poslanikovo ﷺ ponašanje bilo neobično jer nije znao da je to sasvim normalan izraz ljubavi za većinu ljudi.
Moguće je i da je smatrao kako takve javne demonstracije nježnosti nisu osobina „muževnosti“, možda njegov otac njemu nije pokazivao milost kroz zagrljaje i poljupce. Moguće je da je, uskraćen za roditeljsku nježnost, taj naučeni obrazac nesvjesno prenio na svoju djecu — iako je takva nježnost u tom osjetljivom periodu života od suštinske važnosti.
Naravno, najlakše objašnjenje bilo bi da nije ljubio djecu zbog nedostatka saosjećanja i milosti prema njima, ali ponekad se najlakše objašnjenje bira zbog praktičnosti, a ne zbog tačnosti.
Čovjekova iskustva i odnosi, naročito oni iz djetinjstva, imaju ogroman utjecaj na njegov razvoj i prelazak u odraslu dob. Čak je i naš roditeljski pristup, na ovaj ili onaj način, odraz naše prošlosti. Iako je El-Akra’ reagovao instinktivno na ono što je vidio, to ne znači da je osuđivao. Prije bi se moglo reći da je bio zatečen nečim što ranije nije vidio niti doživio.
Na kraju krajeva, kako nekome dati nešto što sami nikada nismo imali? Iako je možda osjećao ljubav prema svojoj djeci, moguće je da El-Akra’ jednostavno nikada nije naučio kako da tu ljubav izrazi.
Bezuvjetna ljubav gradi samopouzdanje
Tokom godina, brojna psihološka istraživanja pokazala su da djeca koja dobijaju bezuvjetnu ljubav od roditelja pokazuju manje znakova anksioznosti i viši nivo emocionalne inteligencije i snage. [2]
Pokazivanje ljubavi i nježnosti djetetu čini temelj njegovog emocionalnog i psihološkog razvoja. Kada je dijete emocionalno sigurno i stabilno, tada može naučiti kako da uzvrati te emocije i na osnovu vlastitog iskustva gradi zdrave i konstruktivne odnose sa svojom djecom.
Zaista, kada dijete zna da je cijenjeno i voljeno, dobija samopouzdanje i podršku da slijedi svoje snove, ostvari svoje potencijale i postane najbolja verzija sebe.
Lijepa osobina
Milost, u svakom svom obliku, lijepa je osobina koju treba njegovati i primjenjivati u svakoj prilici.
Jedini način da dijete nauči kako biti milostivo jeste da to vidi na primjeru roditelja. A ljepota milosti? Nije u velikim gestama ili dramatičnim dokazima vrline. Dovoljna je lijepa riječ kojom pohvalimo trud djeteta ili nježan poljubac u čelo — i to je čin milosti koji ostavlja trajni trag.
Ebu Hurejre (radijallahu ‘anhu) prenosi da je čovjek došao Allahovom Poslaniku ﷺ žaleći se na tvrdoću svoga srca.
Poslanik ﷺ mu je rekao:
„Ako hoćeš da ti se srce omekša nahrani siromaha i pomiluj jetima po glavi”. [3]
Ovdje Poslanik ﷺ nije stavio naglasak na materijalnu brigu, već na milost i nježnost u odsustvu očinske figure. Ovo ukazuje da je ono što otac daje djetetu prvenstveno ljubav i nježnost, a čin milovanja po glavi je čin milosti.
Kada kao roditelj unesemo milost u svaku riječ i postupak, učinak tih malih gesti se vremenom akumulira. Dijete uči povezivati milost s bezuvjetnom ljubavlju i saosjećanjem. A kako to snažno utiče na njegovo samopouzdanje, poželjet će to isto prenijeti svojoj djeci.
Zbog toga se nikada ne smije potcijeniti lančani efekat roditeljskog ponašanja. Indirektno učimo svoju djecu kako će se odnositi prema našim unucima, a oni prema svojoj djeci. Tako nastaje prelijepo međugeneracijsko naslijeđe koje s vremenom postaje sve snažnije.
Ako djecu ne naučimo milosti, kako će je oni znati pokazivati drugima, kao što vidimo u primjeru El-Akra’a?
Roditelj je pastir – i mora biti milostiv
Abdullah ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
„Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado…“ [4]
Iz ovog hadisa učimo o vezi između roditeljstva i vođstva. Sličan događaj kao s El-Akra’om desio se u vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba (radijallahu ‘anhu), kada je jedan od njegovih namjesnika došao kod njega.
Vidjevši Omera kako ljubi dijete koje mu sjedi u krilu, rekao je:
„O vođo pravovjernih, zar ljubiš dijete, a ti si vođa pravovjernih?!“
Omer je odgovorio:
„Šta mogu ako te je Allah lišio milosti?“
Zatim ga je smijenio riječima:
„Ako nemaš milosti prema svojoj djeci, kako ćeš je imati prema onima za koje si odgovoran?“
Iz ovoga se jasno vidi veza između roditeljstva i vođstva: oboje zahtijeva milost kao ključnu osobinu.
Milost rađa milost
Na kraju hadisa, Poslanik ﷺ iznosi ozbiljno upozorenje:
„Onome ko ne pokazuje milost, neće biti ukazana milost.“
Poslanik ﷺ nas uči da ćemo, kao nesavršeni ljudi, u Džennet ući samo Allahovom milošću.
Ako čovjek ne pokazuje milost prema drugima, a posebno prema svojoj djeci, kako može očekivati Allahovu milost bez koje nema spasa?
Poslanik ﷺ je rekao:
“Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji pa će vam se smilovati Onaj koji je na nebesima.“ [5]
A milost mora početi u kući da bi se odrazila i izvan nje.
Ljubav se mora pokazivati na različite načine
Ljubav je snažan osjećaj koji živi u srcu svakog bića. Bilo da je to ljubav vjernika prema Allahu, ljubav između supružnika, ljubav djeteta prema roditeljima ili roditelja prema djetetu — to je osjećaj sa toliko slojeva značenja da ga je teško opisati riječima.
Ljubav je emocionalna nit koja povezuje porodice i društvo — ali ta ljubav se mora izražavati fizički, verbalno i emocionalno.
Svakodnevnim pokazivanjem ljubavi, zagrljajima i poljupcima kada god imamo priliku, gradimo emocionalnu vezu koja djecu veže za ono što je čisto, zdravo i dobro.
Molimo Allaha da nas učini od onih koji imaju milostivo srce i koji tu milost pokazuju riječima i djelima.
Autor:Abu Hudhayfah Monsur
izvor: islam21c
[1] Sahīh Muslim, 2,318a; https://sunnah.com/muslim:2318a [2] Rivero, E. (2013), Lack of parental warmth, abuse in childhood linked to multiple health risks in adulthood, UCLA [3] Musnad Ahmad, 7,576 [4a] Sahīh al-Bukhārī 7,138; https://sunnah.com/bukhari:7138 [4b] Sahīh Muslim, 1,829a; https://sunnah.com/muslim:1829a [5] Tirmidhi, 1,924; https://sunnah.com/tirmidhi:1924prevod i obrada: akos.ba
