Kad čopori vukova dođu da ostave pustoš u stadu koje nema pastira

Piše: dr. Muhamed Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jevreji koji su napali i okupirali Palestinu izjavljuju svoju mržnju prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i Kur’anu, kao i svoje odbacivanje njegovog poslanstva i njegovog ummeta. Oni vjeruju da imaju više prava na zemlju i nebo od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih sljedbenika.

Svrha uspostavljanja Izraela je da se izbriše jedna vjera i narod, a da se uspostavi druga vjera i narod. Svrha je da se izbriše historija od petnaest stoljeća, i da dođe nova historija sa hebrejskim plemenima nakon što se islam i njegovi sljedbenici gurnu u more.

Radi ovog strašnog cilja, krstaši također jačaju jevrejske agresore i okupatore, opskrbljujući ih beskrajnim tokovima novca i beskrajnim vidovima političke i vojne podrške.

Jevrejska ruka ne udara sama, već joj pomaže krstaška ruka, i dvije ruke treba da se sretnu na vratu islama da ga slome i unište.

Stoga čopori vukova dolaze sa svih strana kako bi ostavili pustoš u stadu koje nema pastira. Islam prolazi kroz najgore iskušenje koje ga je zadesilo kroz čitavu njegovu historiju. I ne čudi okupljanje njegovih neprijatelja protiv njega, koliko čudi zaprepaštenost sljedbenika islama, njihova zarobljenost u vlastitim željama i ciljevima, te zaokupljenost pitanjima koja ne mogu ublažiti patnje u godinama gladi i kriza.

Kada gledam masakre koji uništavaju našu djecu, i požare koji gutaju njihove domove, i cioniste kako se utrkuju da ubiju što više muslimana, kao da ispunjavaju svoje želje na ovome svijetu, čini se kao da vjeruju da je današnji poraz muslimana konačan, i da od njih neće ostati niko ko će tugovati i žaliti za onim što se dogodilo njima ili njihovim očevima.

Islamski svijet je brutalno udaren, a dželati su željni da ga bez imalo milosti uguše i unište.

Gdje je arapsko-islamsko buđenje? Gdje je briga muslimana jednih za druge? Islamsko bratstvo je danas poraženo.

Da spasimo Palestinu i oslobodimo naš narod i naše svetinje postoji jedan i jasan put: da se muslimani – prije svega Arapi -, okupe i ujedine sa svom snagom koju imaju i cjelokupnom vjerom koju su naslijedili, i da se otvoreno i javno, a ne tajno, suprotstave svom neprijatelju, te da budu iskreni i transparentni u svom cilju bez kukavičluka i malodušnosti, i da se oslanjaju samo na Allaha da bi ostvarili svoju nadu.

Otkako je Palestina okupirana, Arapi ne slijede ovaj put. Štaviše, nisu ni razmišljali o slijeđenju ovog puta, i to je tajna njihovih uzastopnih poraza.

Pitanje Palestine je vjersko, a ne nacionalno. Tako je bilo u njenoj drevnoj historiji i tako je ostalo do naših dana. Čak kada bi se Arapi okupili i ujedinili u jedan saf, a zatim se pokazalo da su Jevreji privrženiji vjeri od njih, ne bi ostvarili ni djelić pobjede, niti trunku upute, bez obzira na brojnost. Islamsko, a ne arapsko, buđenje je u stanju da oslobodi opljačkanu baštinu i napaćenu zemlju.