Kad bi se muslimanske duše grlile i pozdravljale onako kako se pozdravljaju njihove ruke na dan Bajrama ….

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je: ”Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.‘“(Junus, 58.)

Nema ljepše radosti za srce od radosti kojom vjernik stekne zadovoljstvo Gospodara svjetova, jer, tragaoci za istinskim vrlinama i duhovnim visinama su mnogo sretniji i zadovoljniji plodovima svojih djela od onih kod kojih je vrhunac težnje kratkotrajni zemaljski užitak i udovoljavanje niskim strastima i prohtjevima duše.

Stoga, iskreni vjernici imaju pravo da se raduju Bajramu, jer Bajram je radost, sreća i zadovoljstvo. To je radovanje Allahovoj dobroti i milosti, radovanje Njegovim nebrojenim blagodatima, a prije svega, radovanje Njegovoj uputi u vrijeme kada većina ljudi tumara u tminama zablude.

Zar ima veće blagodati od te da nas je Allah uputio u islam, da nas je izabrao i učinio pripadnicima ibrahimovske vjere, nepatvorenog monoteizma, čistog tevhida i sljedbenicima Njegovog posljednjeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je rekao Uzvišeni Allah: ”On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!” (El-Hadždž, 78.)

Zato iskreni vjernici imaju pravo da se raduju nakon pokornosti Allahu i približavanja Njemu na način kako je On zadovoljan. Vjernici su u toku blagoslovljenih dana i noći mjeseca ramazana, posebno u toku zadnjih deset dana i noći, kušali slast ibadeta i sreću u potpunoj predanosti i pokornosti duše njenom Stvoritelju, a nakon toga došla je bajramska radost i sreća.

To su bili veličanstveni dani i blistave noći u kojima se spuštala Allahova milost, bereket i blagoslov. Rijeke muslimana poredanih u čvrstim safovima provodili su ramazanske noći u ibadetu, slaveći i veličajući Stvoritelja nebesa i Zemlje uz prisustvo mnoštva meleka koji su se spuštali na Zemlju.

U vjerničkom zanosu i zadovoljstvu duše, molili su Mu se u strahu i nadi, s potpunom prisutnošću srca, kao da gledaju Džennet kojem se nadaju i za kojim njihove duše čeznu, i kao da gledaju Džehennem od kojeg strahuju i nadaju se da će biti među onima koje je Allah oslobodio džehennemske vatre u mubarek ramazanu.

To vjerničko ushićenje, tu potpunu prisutnost srca i povezanost sa nebesima, znaju samo oni koji su kušali slast posta, slast sedžde u tišini ramazanske noći, slast iskrene dove praćene suzama pokajnicama, slast učenja Kur’ana i munadžata sa Uzvišenim Stvoriteljem. Kada dođe Bajram, cijeli kosmos se pojavljuje u svom najljepšem ruhu, sunce sija u svom najljepšem izdanju, a sreća i radost preplavljuju srca muslimana.

Onaj u čijem srcu nisu rane ummeta, on je rana u srcu ummeta

No, ono što posebno moramo znati i imati na umu jeste da je Bajram i izraz pripadnosti islamu i islamskom ummetu, i on je dokaz savršenstva i sveobuhvatnosti islama i njegove brige o vjerničkim emocijama, te pružanja prilike da izraze svoju radost i sreću, i svoju bratsku ljubav i solidarnost. Jer, bajram-namaz i veličanstveni bajramski prizor svjedoči da su muslimani jedno tijelo i da jedni s drugima djele sreću i tugu, dobro i zlo, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Primjer vjernika u njihovoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan dio cijelo tijelo osjeća nesanicu i vrućicu.” (Mutefekun alejhi)

Nažalost, stanja islamskog ummeta danas i naš odnos prema patnjama i stradanju naše braće i sestara u Gazi i cijeloj Palestini, govori da smo mi zapravo duboko podijeljen ummet i da zbog patnji i bola drugih muslimana, ne osjećamo ni vrućicu ni nesanicu.

A musliman koji ne tuguje zbog nevolje drugih muslimana, koji ne žuri da im pomogne i izbavi iz te nevolje, morao bi preispitati svoje vjerovanje. Onaj u čijem srcu nisu rane ummeta, on je rana u srcu ummeta.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu muslimanu ono što želi i sebi.” (Muttefekun alejhi)

Naš odnos prema Gazi je dokaz da je oslabio naš iman, a samim tim i naša bratska veza, i da današnji muslimani ne posjeduju dvije važne oosobine koje moraju krasiti iskrene vjernike: muževnost i ponos.

Naša uzvišena vjera islam, muževnost i ponos su odjeća koja se nikada ne smije odbaciti i skinuti, jer ako mi skinemo tu ”odjeću”, Allah će njome ogrnuti neke druge ljude i narode koji će je s ponosom nositi i koji će se boriti protiv zuluma i nasilja, a za potlačene i ugrožene muslimane ma gdje bili, i neće se u ime Allaha bojati ničijeg prijekora.

Možda je stanje današnjih muslimanskih generacija najbolje opisao Mustafa es-Siba’i, kada je rekao: ”Da srca muslimana izgovaraju tekbire na dan Bajrama kao što ih izgovaraju njihovi jezici, u jednom trenu bi promijenili tokove povijesti.

Da se muslimani uvijek okupljaju onako kako se okupljaju za bajram-namaz, bez poteškoća bi porazili sve neprijateljske vojske.

Da se muslimanske duše grle i pozdravljaju onako kako se pozdravljaju njihove ruke na dan Bajrama, nestalo bi podjela i sektaštva među njima.

Da su muslimanske duše vesele i nasmijane kao što su im nasmijane usne i lica na dan Bajrama, meleki bi se družili sa njima.

Kada bi se zaodjenuli lijepim ahlakom i moralom, kao što se za Bajram gizdaju u najljepša odijela, ne bi bilo ljepšeg ni ponosnijeg naroda na Zemlji od muslimana.”

Osim toga, važno je znati da naš stav prema stradanju muslimana u Gazi, možda neće zaštititi muslimane Gaze od granata kojima ih zasipa cionistički okupator, ali će zaštititi nas sutra kada budemo stajali pred Allahom na Sudnjem danu i kada nas Svevišnji Gospodar bude pitao na kojoj smo strani bili i koju smo od dvije skupine podržavali i pomagali. Jer, kad jezero presuši, sve razlike među ribama nestanu.

Da, mi se radujemo Bajramu zbog svega što smo naprijed kazali, kao i zbog toga što bajramska radost znači oživljavanje sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i što ne želimo biti oni koji šire kulturu tuge, depresije i očaja, pogotovo ne u danima Bajrama i bajramskog veselja.

Međutim, mi se ne možemo istinski radovati sve dok naša braća i sestre u Gazi prolaze kroz neopisive strahote agresije i genocida koji nad njima čini cionistički okupator, jer nam se srca slamaju zbog patnje koju žive i proživljavaju muslimani Gaze, a posebno njeni hrabri borci.

Milostivi Allahu, primi naš ramazanski post i sve naše ibadete i dobra djela, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri, popravi i ojačaj naše bratske, imanske veze, učini nas jednim tijelom koje će osjećati bol svakog svog dijela podjednako, učini da se istinski volimo, poštujemo i pomažemo u Tvoje ime, podari nam iskrenost, hrabrost, muževnost i ponos, i učini nas jednom pesnicom u lice tiranima, zločincima i zulumćarima.

Milostivi Allahu, zaštiti muslimane Gaze Svojom zaštitom, jer oni, osim Tebe, drugog zaštitnika i pomagača nemaju, i ponizi i osramoti sve one koji su ih izdali i ostavili na cjedilu. Podari im snagu, strpljivost, ponos i postojanost, pomozi ih protiv cionističkog okupatora i obraduj ih skorom i konačnom pobjedom nad njima. Amin!(saff.ba)

akos.ba