Konferencija u Ankari koja je održana u organizaciji BESADERA od 28. februara do 4. marta okupila je nekoliko stotina učesnika iz Republike Turske, Sandžaka, Bugarske, Grčke, Makedonije, Crne Gore, Srbije, Kosova, Albanije i Bosne i Hercegovine. Ono što je posebno zanimljivo istaći je veliki broj mladih koji su prethodnih nekoliko dana učestvovali na ovoj međunarodnoj konferenciji u glavnom gradu Republike Turske. Studenti i srednjoškolci osim međusobnog povezivanja imali su priliku da prisutvuju na nekoliko različitih radionica. Mnogobrojni predavači trudili su se da na mlade prenesu svoju iskustva obrađujući različite teme, ono na šta su predavači posebno obratili pažnju bila je interakcija s studentima koji su imali priliku da predstave svoje dosadašnja studentska iskustva u Republici Turskoj.
Neprocjenjivo iskustvo za naše studente
U posljednjih petnaestak godina povećan je broj naših studenata koji se odlučuju da svoje studentske dana provedu u nekom od mnogobrojnih Turskih gradova u kojima im se nude veoma dobri uslovi. Mirza Čohadžić, student je historije na Univerzitetu u Istanbulu. Do završetka studija Mirzi je ostalo svega nekoliko mjeseci, a kako ističe raduje se povratku u svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu u kojoj se nada da će imati priliku prenijeti znanje stečeno u Istanbulu.
„Student sam završne godine na Univerzitetu u Istanbulu. Tokom svog obrazovanja u Republici Turskoj srekao sam neprocjenjivo iskustvo koje će mi biti veoma značajno nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu. Želim da svojim znanjem budem koristan našem društvu i zbog toga se želim vratiti, te se nadam da tako razmišlja većina naših studenata koji stiču znanje širom Republike Turske. Ovakva druženja uz predavače koji nam stižu iz naše domovine, ali i regiona sigurno su nam od velike pomoći“, – navodi Čohadžić.
Pomoć koju bošnjačkim studentima nesebično daje Republika Turska jedan je od presudnih faktora pri odabiru destinacije za nastavak školovanja. Naime, poznata je činjenica da većina onih koji dođu da studiraju u neki od gradova u Republici Turskoj imaju stipendiju što im u velikoj mjeri olakšava studentske dane koje često nose mnogo neizvjesnosti. Omar Smajilović studira Međunarodnu teologiju na Islamskom fakultetu Ankara Univerziteta. Odluku o studiranju u Republici Turskoj donio je zbog prijateljskog odnosa ove zemlje i Bosne i Hercegovine, ali posebno je na njegovu odluku uticala i činjenica što će mu uz pomoć stipendije biti olakšani budući studentski dani.
Povratak kući i pomoć domovini
„Dolaskom u Tursku svoj stari način života ostavio sam iza sebe i započeo novu životnu stranicu, što nije bilo lahko. Prvi susreti s ljudima koje sam prvi put sreo ostavili su lijep i topao utisak na mene. Pri samom dočeku Turaka moglo se primjetiti da su to ljudi koji su slični nama, kako mentalitetom tako i sa kulturom i njihovim običajima. Obzirom da turski narod voli i poštuje narode i države Balkana, a posebno Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Uvijek pri spominjanju odakle dolazimo imaju drugačiji pogled na nas što nam svakako godi. Dolaskom u Ankaru starije generacije su mi pričale o ljubavi i povezanosti Turaka i Bošnjaka nisam vjerovao da je to baš sve tako, mislio sam da su to samo prazne priče. Vremenom sam se uvjerio da je to zaista istina. O toj ljubavi i prijateljstvu najbolje svjedoči selo Fevzije, udaljeno od Ankare tridesetak kilometara. U tom selu žive samo Bošnjaci, koji su se tu naselili dolaskom Austro – Ugarske u našu domovinu. Ti Bošnjaci i danas čuvaju bosanski jezik i tradiciju. Sjećanje na Bosnu i dalje je živo, iako veliki broj tih Bošnjaka nikada nije boravio u njoj. Ovo je samo jedan od bezbroj primjera širom Turske“, – priča Smajilović.
Iako studenti iz Bosne i Hercegovine nakon završetka studiranja u Republici Turskoj imaju mogućnost da ostanu u ovoj zemlji, većina njih se za to ipak ne opredjeljuje. U razgovoru sa studentima može se zaključiti da je većina njih suglasna u tome da žele pomoći svojoj domovini i biti dio pozitivne promjene u vremenu kada se veliki broj mladih odulučuje za napuštanje Bosne i Hercegovine. Iako je tek na početku, Omar također ima namjeru da se vrati u svoju domovinu što smatra logičnim slijedom okolnosti.
„Danas imamo priliku da svjedočimo da sve veći broj Bošnjaka dolazi baš u Republiku Tursku zbog stjecanja znanja, gdje iz godine u godinu raste taj broj. Tokom razgovora s njima bio sam u prilici slušati o tome kako su zadovoljni samim studiranjem i uvjetima života u Republici Turskoj, koja po mnogo čemu sliči našoj domovini Bosni i Hercegovni. Obzirom na slične običaje nije se teško naviknuti na ovaj način života. Vrijedi spomenuti da je jedan od osnivača Islamskog fakulteta u Ankari, koji ja pohađam, istaknuti Bošnjak, Muhamed Tajip Okić. Zasigurno da je i on imao veliki utjecaj za dobre međusobne odnose između Turaka i Bošnjaka. Bošnjaci u Republici Turskoj čij su se roditelji u ovu zemlju doselili prije mnogo godina imaju priliku da uče bosanski jezik, što preko kurseva koje organizuju naša udruženja, tako i na pojedinim Univerzitetima. Također u nekim drugim gradovima gdje ima značajan broj Bošnjaka data im je mogućnost da u osnovnoj školi uče bosanski jezik. Republika Turska definitivno daje veliku mogućnost Bošnjacima ostanka ovdje i nakon studija, koji bez problema tu žive, rade i osnivaju porodice, ali veći broj njih se vraća u Bosnu i Hercegovinu sa velikim životnim iskustvom i prenosi stečeno znanje na naš narod. Što je u svakom slučaju i moj cilj“, – završava na kraju razgovora Smailović.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
