Iz pera Huseina Đoze: Učenje mukabele u mjesecu ramazanu

Mjesec ramazan predstavlja posebnu atmosferu pobožnosti. To je mjesec svih vrsta ibadeta. U njemu se posti, dijeli sadekatu-l-fitr, zekat i druga dobrovoljna davanja. U njemu je, kako se navodi u hadisu, Muhammed, a.s., bio najdarežljiviji i najviše učio Kur’an. U tom mjesecu, stoji u hadisu, otvaraju se vrata džennetska, a zatvaraju džehennemska, ukrote se svi šejtani. U njemu je, isto tako, Lejletu-l-kadr, mubarek-noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci. Otuda se ovom mjesecu, u svim muslimanskim zemljama, pridaje posebna pažnja. Muslimani u njemu pojačavaju pobožnost, i to ispoljavaju na razne načine.

Učenje Kur’ana uz ramazan, tzv. mukabela, predstavlja jedan od tih načina. Lijepa je to ramazanska tradicija koju treba njegovati i čuvati. U osnovi te tradicije leži misao ibadeta i zikra. Kur’an se uz ramazan, u vidu mukabele, uči i sluša iz pobuda i namjere pobožnosti. Božija riječ ima svoju izgovorenu jezičku ljepotu. Za mukabelu treba birati najbolje učače, sa lijepim ugodnim glasom i mekamom, po mogućnosti hafize. Ako nema hafiza mogu se uzimati i drugi učači koji pravilno uče.

Načini nagrađivanja hafiza i drugih učača mukabele nije jedinstven u svim mjestima. Ne postoje neki normativni propisi koji to reguliraju. Svako mjesto ima svoj način. Ukoliko u nekim mjestima postoji određena kasa, u koju se stavljaju prilozi namijenjeni isključivo za učače mukabele, ne bi bilo ispravno, bez saglasnosti učača, u druge svrhe trošiti dio tih namjenskih priloga.

Izvor: ”Husein Đozo – razmišljanja i fetve”
Za Akos.ba priredio: Admir Iković