Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Iz pera Huseina Đoze: Sjećanja – radi ibreta

Iz pera Huseina Đoze: Sjećanja – radi ibreta

Redakcija portala Akos.bA će u narednom periodu objavljivati birane tekstove iz izuzetno vrijedne kolekcije probranih tekstova objavljenih u IIN Preporod u periodu između 1970. do 2000. godine.

Piše: Husein Đozo

 

Opet razmišljanja na Palama. Ovog puta nalzim se pred gomilom kamenja na vrhu Kalovitih  Brda u neposrednoj blizini Pala, upravo na mjestu odakle se odvaja put za hotel “Panoramu“. Ova gomila predstavlja nekadašnju vikendicu dr. Mustafe Denišlića. Bila je to vjerovatno jedna od prvih vikendica muslimana u Bosni i Hercegovini. Izgorjela je u toku prošlog rata. Njen vlasnik dr. Mustafa Denišlić poginuo je zajedno sa skoro čitavom svojom porodicom od bombardovanja u svojoj potpuno porušenoj i uništenoj kući u Čemerlini ulici na mjestu gdje se sada nalazi zgrada “Higijene”.

Stojim sada pred ovom gomilom kamenja i oživljavam uspomene iz djetinjstva. Dobro se sjećam kada sam ovuda prolazio kao dječak sa kiridžijama, idući u Sarajevo u medresu i gledao ovu vikendicu. Bilo je to negdje oko 1928. godine. Dominirala je i isticala se na brežuljku u vanredno lijepom šumskom ambijentu, među borovima i u parku, koji je za estetsko shvaćanje jednog seoskog dječaka ličio na rajske perivoje.

Pomišljao sam tada i pitao se čija li je ova kuća i ko li uživa u ovoj ovako divnoj rajskoj ljepoti?

Sudbina je htjela, da kasnije osobno upoznam vlasnika ove, nazovimo je vile, jer se tako tada i nazivala. Bio mi je u Šerijatskoj sudačkoj školi profesor higijene. Saznao sam tada o njemu mnogo više. Kasnije sam o njemu ozbiljnije razmišljao i nadopunjavao svoja saznanja. Sve što mi je u toku života i mog javnog zanimanja problem našeg razvoja i postojanja, privlačio interes i pažnju i postajao aktuelniji, ličnost dr. Mustafe Denišlića sve je više okupirala moje razmišljanje.

Stojeći sada pred ovom gomilom kamenja, osjećam posebnu obavezu, ne samo kao učenik prema profesoru, nego i kao musliman prema javnom radniku, da nešto kažem i oživim uspomene na dr. Mustafu Denišlića i njegovu generaciju, koja je odigrala veoma značajnu ulogu u našem razvoju i buđenju. Bila je to pionirska uloga. Ne bi nikako valjalo ako se ta uloga ne bi priznala, registrovala i naučno obradila, tako da joj se tačno odredi historijsko mjesto u našem političkom, kulturnom i vjerskom razvoju.

Dr. Mustafa Denišlić pripadao je plejadi prvih muslimanskih intelektualaca-ljekara i pionira našeg buđenja i ulaska u savremeni evropski život. Završio je medicinske nauke u Beču. Bio je šef gradske poliklinike u Sarajevu.

Pionirski rad njegove generacije, prvih intelektualaca za vrijeme Austrije, koju su sačinjavali dr. Hamdija Karahmehmedović, dr. Safvet-beg Bašagić, dr. Abdulah Bukvica, dr. Vejsil Bičakčić, dr. Ahmed Rizvanbegović, ing. Uzejr Biser, Hasan Hodžić i dr. bio je vanredno značajan. Udaren je temelj novom životu. Bila je to u životu muslimana sudbonosna prekretnica. Izlazilo se iz perioda patrijarhalnog, zatvorenog života i ulazilo u novi evropski život. Otvorio se i počeo proces evropeizacije, koji nije bio nimalo lahak. Otpor novom životu bio je vrlo jak, jer ga je donosio tuđin – okupator.

Velika je šteta što nam ovi pioniri nisu ostavili svojih memoara iz kojih bismo najbolje mogli vidjeti ogromne poteškoće i otpore na koje su nailazili u svom pionirskom prosvjetiteljskom radu. Imao sam priliku da nešto više saznam iz usmenog kazivanja dr. Hamdije Karamehmedovića, dr. Abdulaha Bukvice i mg. Uzejra Bisera, s kojim sam imao čast kontaktirati i ahbabiti.

Iz ovog najstarijeg austrougarskog perioda najznačajnija je akcija i uspjeh pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Poslije Prvog svjetskog rata nastala je nova situacija. Započeta bitka za ulazak u novi život, prilagođavanje tome životu i traženje svoga odgovarajućeg mjesta u njemu, nastavljena je nes-manjenom snagom. Na političkom polju muslimani se organiziraju u posebnoj političkoj organizaciji: Jugoslavenska muslimanska organizacija. Upravo je ovih dana izašla značajna knjiga o ovoj organizaciji od dr. Atifa Purivatre. Ne želimo ovdje govoriti o tome šta je u borbi muslimana za njihov opstanak značila ova organizacija. O tome će čitaoci naći najautentičnije podatke u spomenutoj knjizi, koju treba bezuvjetno pročitati.

Borba na kulturno-prosvjetnom polju bila je znatnog intenziteta. Trebalo je što prije prevladati opću zaostalost. Školovanje je shvaćeno kao nužna potreba. Dr. Bašagić je najglasnije uzvikivao: “Gradite škole, djeca vas mole. Djeca bez škola siročad gola…” Bašagić je to dobro znao i osjećao. Znao je da će posjedi agrarnom reformom otići. Muslimani će preko noći ostati siromašni. Njihova djeca bez škole biće, sigurno, siročad gola. Tako je i bilo. Djeca uglednih aga i begova, koja se nisu školovala, postali su prosjaci i pravi bijednici. Zivi svjedoci smo takvih slučajeva.

Moramo priznati da je na tom polju učinjeno dosta i da su postignuti dobri rezultati. O tome nam i sada govore impozantni domovi i internati prosvjetnih društava: Gajreta, Narodne uzdanice, Merhameta, Hurijeta, Vakufskog sirotišta.

Bili su to veoma savremeni domovi. Govorili su o jednoj dosta razvijenoj svijesti.

Detaljnije podadatke o tome čitaoci će naći u knjizi Salima Cerića “Muslimani srpskohrvatskog jezika”.

Uloga Novog Behara u razvijanju prosvjetno-kulturne svijesti kod muslimana je vrlo značajna. Tu ulogu je najbolje obradio i objektivno ocijenio dr. Muhsin Rizvić. Preporučili bismo čitateljima “Preporoda” da pročitaju knjigu “Novi Behar” od dr. Rizvića.

Spomenimo još Seriatsku gimnaziju u Sarajevu i Veliku medresu u Skoplju. Ovi prosvjetno-školski zavodi odigrali su na polju prosvjećivanja muslimana vanrednu veliku ulogu.

U svim spomenutim aktivnostima, organizacijama i ustanovama, ne samo da su bih aktivni navedeni pioniri nego se mogu ubrojiti u njihove osnivače i pokretače. To naročito važi za dr. Hamdiju Karahmehmedovića, dr. Safvet- bega Bašagića i dr. Abdulaha Bukvicu.

Moramo se odužiti tim ljudima. Dosada je ipak nešto u tom pogledu već učinjeno. Ako tu ubrojimo ono što je učimo dr. Atif Purivatra, dr. Mushin Rizvić, Alija Isaković i dr., onda se može reći da je, ne samo nešto nego dosta toga učinjeno.

Neka i ovo usputno sjećanje iz “Panorame”, inspinsano gomilom kamenja sa Kalovitih Brda, bude moj skromni doprinos u tom smislu.

 

Decembar 1974. godine

 

Preuzeto iz: Preporod – izbor tekstova: 30 godina: 1970 – 2000. 

Priredio: Aziz Kadribegović

Izdavač: El Kalem 2000. 848 str. tvrdi uvez

 

Redakcija portala Akos.bA se trudi da iz zaborava otrgne biografije i tekstove bošnjačke uleme i književnika iz bliske i dalje prošlosti. Pored tekstova na portalu afirmaciju bogatog bošnjačkog naslijeđa vršimo preko brojnih Facebook stranica. Sve je počelo sa napadom na ličnost Huseina Đoze u Goraždau ove zime. Naš odgovor je bio promoviranje pisanih radova Đoze kao i tekstove drugih autora o njegovom naučnom radu i životnom djelu. Tad smo osnovali Fb stranicu posvećenu velikom Đozi 

 
Husein Đozo – bošnjački velikan 20. stoljeća
 
Kasnije smo napravili stranicu posvećene :

 

Dr. Ahmed Smajlović

Nakon toga nizali smo redom: 

Mehmed Handžić

pa 

Šehid Mustafa Busuladžić

pa 

Hafiz Ibrahim Trebinjac

 

 

 

Ako Bog da na ovome nećemo stati!

P.S. Molimo vas da vašim lajkom podržite naš trud u afirmaciji naše uleme i ako imate njihovog autorskog materijala da nam pošaljete.

 

U pripremi su onivanje stranica posvećenim šejh Juji. Hasanu Kjafiju Pruščaku, Hamdiji Kreševljakoviću, Edhemu Mulabdiću, Musa Ćazim Ćatić, Enver Čolaković, Husagi Čišiću, reis Džemaludin Čaušević, Hamdija Mulić…

 

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top