Ispraćaj ramazana – sjećanje na kratkoću života na dunjaluku
Elhamdu lillahi wessalatu wesselamu ala Resulillah we b`ad:
Čini se da smo noćas klanjali posljednju teraviju ovogodišnjeg ramazana.
Ako se sa ove vremenske distance obazremo iza sebe i pokušamo da gledamo minule dane i noći, prvi dojam koji ćemo steći je kratkoća i brzi tok vremena.
Da se neko od nas pokuša sjetiti drugog, sedmog, jedanaestog, šesnaestog, dvadeset i drugog i ostalih dana nebi mogao.
Brzi istek ramazanskih dana koji su cjeli mjesec i jedna dvanaestina godine nam govori o brzini isteka našeg životnog vjeka.
Tu pouku možemo sa lahkoćom otkriti na kraju ramazana i zamišljeni ili pitani koliko trajaše ramazan možemo reći: tren ili sahat ili jedan dan.
Taj fenomen viđenja vremena kratkim kada prođe Kur’an navodi na par mjesta.
1.-U suri el-Beqara 259. ajet kada govori o čovjeku koji se pitao kako ce Allah oživjeti mtrvo naselje, po nekim mufesirima je to bio Uzejr a.s.
“..A onda ga oživi i upita: Koliko si ostao?Dan ili dio dana ,odgovori….”
Sto godina ga Allah dž.š. usmrtio i nije siguran bio ni za dan već dio dana.
U suri el-Muminun 112 i 113. ajet.
“A koliko ste godina za Zemlji proveli? – upitaće ON. Proveli smo dan ili samo dio dana, odgovorit će.”
U suri Ta-ha :103,104. ajet. “I jedna drugom će tiho govoriti: “Niste ostali više do deset dana.”
Vjerovatno oni koji su živjeli 1000 godina mislit će da su boravili deset dana a mi od kojih oni dugovječni jedva dožive stotu, da smo bili dan.
U našoj tradiciji smo zapamtili prepričavanja starijih od starijih u vezi kratkoće života da su pitali čovjeka koji je dobro poživio rekao bi: “Sinko ko da sam na jedna vrata ušo a na druga izašao.”
A nekad se kaže, da je ovaj život tako kratak kao lupiti dlanom o dlan.
A od svoga babe Muje, rahimehulla teala, čuo sam dosta puta: “Dunjaluk je ko oči zatvoriti i otvoriti.”
Kad je to tako onda nam itekako dobro dođu ramazan i Lejletul Kadr da produžimo kratki život povišicom i dodatkom kojeg nam Milostivi poklanja.
Robovi Božiji kada nam je život tako hitar i kratak, onda nam je beskrajni ahiret nada.
Iskoristimo ovaj period rada i sijanja što je Milošću Božijom kratak da se ne zamaramo mnogo i dugo radom da bi poželi i uživali vječno i neprekidno.
A nemojmo da zamjenimo neznatan period i pretvorimo ga u uživanja a onda vječno patimo.
To je osnova lekcija iz zadnje ramazanske noći, kratkoća života, pa se ne uzdajmo u uživanja u njemu, već u rad na njemu, za vječne dobrote života koji nema kraja.
Ja Rabbi, kao što si nas uputio, olakšao i pomogao da postimo dane, bdijemo noći i tražimo Lejltul Kadr, primi nam to Gospodaru i nagradi plemenito, o Ti koji si Plemenit i Darežljiv!?
Ja Rabb okončaj nam ovaj ramazan oprostom, zadovoljstvom i izbavaljenjem iz vatre!?
Sačuvaj naše vratove i vratove naših roditelja i predaka džehennemske vatre!?
Učini da nam zadnja djela budu najbolja i kraj života najvrjedniji, a dan susreta sa tobom najsretnijim danom i zadnje riječi na ovom svjetu: Eshedu en lailahe illalah, Muhammedu Resulullah.
Završi najboljim djelima na dunjaluku i usmrti nas a da budeš Zadovoljan nama JA RABBELALEIMIN WE JA ERHAMERRAHIMIN. Aamiiin!
Piše: Abdulmelik, 29. ramazana.
Akos.bA
