Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Kutak za ženu > Inspiriši me da budem hercegovačka snaha: Tri Retno Kawuri

Inspiriši me da budem hercegovačka snaha: Tri Retno Kawuri

Došla nam je iz daleke Indonezije, udala se za Senada i postala mama troje djece. Naučila je bosanski jezik, naučila da kuha bosanska jela i sad živi i radi u Sarajevu istovremeno se držeći svog nacionalnog identiteta, ali prihvatajući i novi, bosanskohercegovački. Ona je zanimljiva, vesela, neobična i inspirativna- Tri Retno Kawuri.

Tri Retno, kako je biti bosanska snaha? ???? 

T: Biti bosanska snaha je kao biti bilo koja snaha ali s novim izazovima jer očigledno dolazimo iz različite kulture i načina odgoja. Shvatila sam da imam drugačije osobine od mog supruga ali hvala Allahu do sada uvijek nađemo kompromis. Moj suprug je živio u Maleziji kao student 6 godina i dobro razumije tradiciju i način života naroda iz Jugoistočne Azije.

Indonezija je daleko od Bosne i Hercegovine ???? Odakle ti ovdje kod nas?

T: Ja sam upoznala supruga 2001. preko interneta iako tada nismo planirali brak. Ali zanimljiva stvar da sam ja dovila i on je također molio Allaha da nam otvori put do hairli braka. Mi smo se upoznali preko mirc-a, a neki znakovi su tada pokazivali da se trebamo bolje upoznati uživo. Putovao je iz Bosne do moje domovine da me upozna i moju porodicu i da me prosi. Svidio nam se ovaj naš bosanski zet naročito mojoj mami. Nakon toga smo nastavili kontakt i odlučili smo se za brak i ponovo je došao u Indoneziju za vjenčanje. Imali smo prelijepo vjenčanje i došli su naši prijatelji i rodbina na našu svadbu. Otprilike 350 osoba je bilo prisutno na našem vjenčanju. Otišli smo na medeni mjesec na Bali i u Maleziju  i nakon toga napravila sam pri korak  u Bosni i Hercegovini u  februaru 2002. godine. Tada sam prvi put vidjela snijeg u Sarajevu i sve mi je izgledalo čudno. Druga klima, čudan jezik i drugačiji mentalitet od mog naroda. Nije bilo jednostavno za mene pogotovo prvu godinu u novoj zemlji. Mnogo sam ja voljela putovati ali bilo mi je jako teško kada nisam razumjela jezik. Ali hvala Bogu s vremenom naučila sam bosanski jezik i nastavila sam studiranje na ekonomskom fakultetu u Sarajevu i diplomirala sam 2009. godine. Nakon toga dobila sam ponudu da radim kao prevodilac u Ambasadi Republike Indonezije, gdje radim i danas.

travnik

Je li bilo teško naučiti bosanski jezik?

T: Da, bosanski jezik je jako težak jezik. Ja govorim vrlo dobro engleski pa sam ja mislila da ću lahko naći društvo u Bosni i Hercegovini koji dobro govore engleski ali nije bilo puno takvih prilika. A kada sam shvatila kako je težak bosanski jezik, zamolila sam supruga da me uči ali nismo uspjeli to jer pričali smo stalno na engleskom jeziku tada. Hvala Bogu našla sam jednu učiteljicu- zove se Evelina Macić koja dobro govori engleski i zna objasniti gramatiku bosanskog jezika. Imala sam jednu dobru knjigu iz Hrvatske i napravila sam sebi sažetak gramatike i padeže  bosanskog jezika. Te dvije knjige su stalno kod mojih prijatelja koji uče bosanski. Dolazila je učiteljica svaki drugi dan da mi napravi kratak test i da napišem tekst prvo na engleskom i nakon toga sam prevodila na bosanski jezik. Svaki vikend sam imala sedmični test. Mogu reći da je bosanski jezik težak jer ima padeža, stroga pravila ali i mnogo izuzetaka.

Jako lijepo kuhaš. Da li u tvojoj kuhinji prevladava indonezijska kuhinja ili su ipak zastupljenija bosanska jela?  Kako ljudi iz BIH prihvataju indonežansku kuhinju?

T: Strašno volim kuhati a više prevladava indonezijska kuhinja u našem domu ali također kuham i bosansku hranu. Zbog nostalgije prema domovini, redovno kuham indonezijsku kuhinju ali ostale međunarodne kuhinje kao recimo kineska, pakistanska, turska i evropska kuhinja. Namjerno to radim da bi bilo lahko prilagoditi s djecom kada putujemo u različite države i da se njihovo nepce navikne na različite okuse. Moja familija redovno šalje začine, kafe i jasmin čajeve iz Indonezije pa nam nije problem za pravljenje začinjenje hrane.

Kada si se pokrila i kako je ta odluka uticala na tvoj život?

T: Ja sam se pokrila kada sam ja imala 18 godina u u srednjoj školi. Mnogo sam ja imala problema na početku jer moja porodica nisu baš bili za to odluku jer su se bojali da neću moći imati dobru karijeru, da neću moći naći dobrog supruga i da će biti to prepreka u životu. Mnogo je teško kada se sjetim moje borbe mjesecima da razgovaram s mojima da to nije samo komad platna nego  način života koji sam izabrala. Počela sam klanjati i učiti o našoj vjeri. Moja porodica je bila dosta sekularna i puno daju prednost obrazovanju i smatrali su tada da hidžab i obrazovana žena ne idu zajedno. Ja sam ostala ista osoba ali još bolja jer sam ja bila učenik generacije od najbolje gimnazije u mom gradu i mnogo sam ponosna da sam baš ja dobila poziciju na prestižnom univerzitetu u Indoneziji bez prijemnog ispita. Moj otac je shvatio da sam ja izabrala put od mog srca i da je to zaista dobro za mene.

Imaš zanimljiv stil i vodiš računa o svom izgledu.  Da li je teško biti pokrivena u skladu sa propisima, a istovremeno se osjećati lijepo i moderno?

T: Prije stavljanje hidžaba, ja sam voljela uvijek modu i  vodila sam računa o načinu odijevanja i usklađenim bojama. Tako da hidžab za mene je više bila prilika da se igram s elementima mode od upoznavanja oblika tijela, oblika gardarobe, odabira materijala i boje. Ja volim zaista mijenjati stil pogotovo otkako živim u BiH koja ima 4 godišnja doba i to svakako meni daje mnogo ideja za styling.

reception (2).jpg

Ideš često na masaže i druge kozmetičke tretmane. Koliko je danas bitno za ženu da posveti vrijeme sebi? Čini mi se da je toga sve manje, a sve više toga da je žena posvećena  svima drugima više nego sebi.

T: Mogu reći da mi je bitno da posvetim vrijeme sebi jer smatram da su zdravlje, tijelo, duša i um  emanet od Allaha i trebamo ih sačuvati u najboljem obliku.  Trudnoća, porod, dojenje su dovoljan stres za žene a zapravo moj ˝me time˝ je odlazak na masažu i tretman lica. Radim 8 sati dnevno a vrlo malo imam vremena da budem sama. Djeca, posao, kuća i ostale obaveze dovoljno uzimaju moje vrijeme a smatram dok smo mlade, trebamo ulagati u ljepotu. Tretmani ne moraju biti u kozmetičkim salonima, možemo to uraditi kod kuće s prirodnim preparatima kao maslinovo ulje, kokosovo ulje, šećer za peeling lica itd. Možemo naći dosta informacija na internetu za njegu lica i tijela.

Zaposlena si u ambasadi. Kakva je saradnja između naše dvije države? Da li mi, obični građani, imamo mogućnost da se povežemo sa Indonezijom i da koristimo neka pozitivna iskustva?

T: Imamo lijep odnos i saradnju s Bosnom i Hercegovinom kao prijateljske države. Indonezija ima surplus što se tiče izvoza za BiH. Svake godina također nudimo stipendiju za studente iz različitih država u našoj domovini. Često budemo na sajmovima u različitim gradovima u Bosni i Hercegovini.

Mama si troje djece. Kako organizuješ svoje vrijeme?

T: Kod mene u sedmici ima 5 radnih dana i 2 dana vikenda. Imam plan i to pišem u book note, dakle imam tabele i popunjavam što radim svaki dan. Imam privatni život i službeni život. Pravim 2 različite tabele i pokušavam da budem  tačna i profesionalna kao majka, žena, radnica i moja dužnost prema Allahu i prema društvu. Iskreno ne mogu da budem profesionalna bez pomoći moga supruga i tete koja čuva moju djecu. Oni su podrška u mom životu. Sretna sam što ih imam.

Na kojem jeziku razgovaraš sa  svojom djecom?

T:  Na Indonežanskom, engleskom i bosanskom jeziku. Moja djeca dobro govore bosanski i engleski ali nažalost ne baš dobro znaju indonezijski jezik. To sama sebe krivim ali jednostavno moj mozak ne razlikuje jezike. Ja govorim 4 jezika i konstantno govorim te jezike svaki dan. Pokušavam da ih učim moj materni jezik kroz bojenje, knjige koje moja mama šalje iz Indonezije.

Kako izgleda jedna tvoja svakodnevnica?

T: Ustajem rano na sabah, nakon sabah namaza, pripremam doručak i ručak za moju porodicu. Pravim plan kuhanja i za nabavku sedmičnih namirnica, a kuham jutru da bi moja porodica konzumirala zdravu hranu. Nakon kuhanja spremam se na posao. Radim od 9-17 sati. A imam sat i po pauzu koje koristim za podne namaz i ikindiju i učenje Kur'ana ili idem da kupim stvari koje mi trebaju za taj dan. Nakon završetka rada, idem kući i obavim namaz, a zatim se igram s djecom. Ponekad moj sin trazi pomoć  od mene da ga učim matematiku i to radimo na večer. Volim da slikam i koristim pastel oil boje s djecom i za mene to je zabavno. Imam ja još jedan hobi, a to je pjevanje. Ja sam se bavila muzikom kao dijete i tinejdžer a jos uvijek pjevam i snimam u aplikaciji smule.com.

Gledanje vijesti kod nas je obavezno i također večeramo zajedno. A vikendom najčešće  idemo kod dede i nane u Konjicu a u nedjelju  je dan za mene i za kućne poslove za koje mi je potrebno više vremena.

sultanahmet

Ko je Tri Retno? Reci nam nešto o sebi. U čemu uživaš, šta te ispunjava…

T: Ja sam Allahov rob i pokušavam maksimalno da ispunjavam moje zadatke dok imam dušu u mom tijelu i dok imam vremena na ovom dunjaluku. Moj put je još dug do ahireta  i moja najveća želja  je da uzmem knjigu dobrih dijela na Sudnjem Danu i uđem u Džennet ako Bog da. Gledam ovaj život kao kratak period koji mi je Allah dao i ne uživam puno trenutno. Mnogo sam sretna kada mislim da su sve tegobe na ovom dunjaluku samo privremene i da očekujemo pravi odmor tamo ako Bog da u Džennetu. Ispunjava me moja vjera jer za mene život bez našeg Dina je potpuno prazan i zahvalna sam Bogu što sam vjernica i muslimanka. Elhamdulillah.

Imaš li za kraj neku poruku koju bi željela da ponesu svi koji ovo čitaju?

T: Svaka od nas je poseban insan i želim da prenesem poruku svim mojim prijateljima da budemo zahvalni prema Allahu dž.š. jer je On je zaista Divan Stvoritelj koji nas voli i ovaj život je tako lijep zbog  Njegove ljubavi prema nama. On nama daje iskušenje i ispite u životu ali također i nagrade-  gdje god krenemo, On je s nama. Kao što recimo, ja  nemam nikoga od svojih tu, kako sam otišla iz domovine, ali Allah dž.š stalno mene štiti i šalje osobe koje mene vole i pomaže mi gdje god budem. On mi je dao mnogo iako griješim prema Njemu i prema sebi.  Allahova Milost je zaista velika.  Često me ljudi pitaju kako mogu stalno biti nasmijana i vedra, ja im kažem da je to  od srca koje je sretno i pozitivno. Nadam se da ću  stalno biti pozitivna osoba i da ću dalje prenositi tu pozitivnu energiju .

Tri Retno, hvala ti što si izabrala Sarajevo za svoj dom, a mi svi koji smo oko tebe inspirisani smo svježinom i novim pogledom na život koji nam donosiš.

dnevnikjednehidzabice.wordpress.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top