Hasan Benna i njegov stav prema palestinskom pitanju – 1. dio

Pokret Fatah već četrdeset godina vodi palestinsko nacionalno akciono borilište; otprilike prije dvadeset godina, pokret Hamas je počeo da dijeli sa njim uticaj u tom borilištu.

Uzimajući u obzir da su ta dva pokreta osnovana iz utrobe Muslimanske braće (iako moramo shvatiti da je Fatah od najranijeg stupnja usvojio sekularni smjer), možemo da vidimo koliko je dalek bio uticaj i ideologija šejha Hasana Benne na djelanje za palestinsku stvar.1 Benna i njegova škola su ostvarili tri izvrsna rezultata, koja rijetko ostvaruje ijedan pokret ili osoba:

Prvi: El.Benna je uspio da ponudi islamski diskurs koji je, pored toga što sveobuhvatan, lahko razumljiv; ovo je dovelo da se taj islamski diskurs otcjepi od monopola elite i kulturnih zajednica (koje su dale Afganijev, Abduhuov, Rešid Ridin diskurs), kako bi dospio do svih društvenih slojeva.

Drugi: Benna i  njegov pokret su uspjeli da pređu regionalne granice, dok su drugi prijašnji ili sadašnji islamski pokreti omeđeni granicama države, poput mehdija u Sudanu, senusija u arapskom Magribu, nursija (nurdžija) u Turskoj, Islamic Group (Islamske skupine) na indijskom potkontinentu. Benna je uspio da izgradi pokret čiji se  pripadnici nalaze u većini islamskih država i muslimanskih zajednica na Zapadu, te vode islamsko djelovanje u brojnim zemljama.

Treći: Benna je uspio u uspostavljanju održivog pokreta koji je obnovljiv i koji može da nadživi tri koljena; ovaj pokret još uvijek (više od 752 od njegovog mučeništva) uživa puno snage, životnosti i širenja, uprkos mnogim poteškoćama sa kojima se susreo i sa kojima se još uvijek susreće. Ovih dana mi obilježavamo stogodišnjicu Hasana Benne (on je rođen u oktobru 1906. godine); unatoč velikoj raspravi unutar kulturnih i političkih mejdana oko šejha Benne i njegove škole, ovaj članak pokušava da se usredotoči na intelektualni pogled šejha Benne prema Palestine.

Jedna nacija… jedna briga

Kada je Benna osnovao skupinu Muslimanska braća, u martu 1928. godine, zvanično egipatsko, pa čak i narodno zanimanje za palestinsko pitanje je bilo malo; navodimo primjer lošeg zvaničkog egipatskog stava, Muhammed Mahmud, egipatski premijer, odgovorio je, kada je u novinskom izvješću objavljenom 20. juna 1938. godine u novinama El-Ahram upitan o politici oko palestinskog pitanja, da je on egipatski premijer, a ne palestinski premijer. Ovo je izrečeno dok je velika revolucija u Palestini bila na svom vrhuncu i dok je egipatski konzul još uvijek bio u Jerusalimu, sve do 1938. godine, pozivajući cionističke vođe na zabave kojima su se obilježavale godišnjice kraljevog rođendana i godišnjice dolaska na prijesto!

Šejh Benna je smatrao islamsku naciju jednom domovinom; on je kazao: U svakom kraju u kojem ima musliman koji govori Nema božanstva osim Allaha, i Muhammed je Božiji poslanik, to je naša domovina, nepovrediva i sveta, koja zahtijeva iskrenost i istinit trud u korist njenog blagostanja.

Šejh Benna je razumio patriotizam, arabizam i islam kao sastavne, ne nespojive, krugove, te da pojedinac može raditi sa vjernošću svojoj domovini, a istovremeno raditi za svoj arapski i islamski svijet.

Benna je rekao (prema njegovim sabranim poslanicama): „Muslimanska braća su najvjerniji narod svojim domovinama, i istovremeno najposvećniji ljudi u služenju ovim zavičajima, te poštuju sve one koji iskreno rade za nju; ti znaš do koje mjere je njihov patriotizam; i šta je čast koju oni hoće svojoj naciji, no razlika između Muslimanske braće i drugih koji pozivaju u čisti patriotizam je da: patriotizam Muslimasnke braće je zasnovan na islamskoj doktrini; oni rade za svoj toprak poput Egipa, bore se u njegovo ime, žrtvuju svoje živote u tom džihadu; budući da je Egipat islamska zemlja, a vođe muslimanske nacije; takođe, oni ne zaustavljaju ovaj osjećaj u takvim granicama, već uključuju u njega svaku islamsku zemlju i svaku islamsku domovinu, dok svaki nacionalista samo staje na granicama svoje nacije, ne osjećajući potrebu da radi za domovinu osim kroz oponašanje, hvalisanje ili sticanje koristi, ne putem reda koji je Allah objavio svojim robovima; patriotizam Muslimanskog bratsva obuhvata njihovo uvjerenje da je ostavljanje bilo kojeg pedlja zemlje na kojem musliman zločin koji nije oprostiv, sve dok ga ne povrate ili poginu, pokušavajući da ga vrate; Allah im neće oprostiti osim putem ovoga.“

Palestina…mjesto i odgovornost

Stoga, Bennino zanimanje za palestinsko pitanje je prirodni kontekst njegovog islamskog razumijevanja i u srži njegovog radnog programa; ono čak postaje mjerilo za provjeru vjerodostojnosti i ozbiljnosti njegovog razmišljanja i poziva.

Dakle, Benna očituje da je „Palestina domovina svakom muslimanu zbog toga što je među zemljama islama, što je kolijevka poslanika i tamo gdje je  El-Aksa džamija oko je Allah prosuo svoje blagodati.“ Benna vidi da „palestinska pitanje jeste pitanje svakog muslimana“. On bliže povezuje djelovanje Muslimanske braće za islam i za Palestinu, nešto što uzdiže ne samo religijski položaj Palestine ili emocionalne i historijske veze sa njom, već smatra prokrastinacijom glede njene zaštite i odbrane, prokrastinacijom glede pomaganja samog islama; on kaže 6.6.1936. u novinama Muslimanske braće „El-Ihvan el-Muslimun“: Palestinci su naša braća; oni koji odluče da ne pomognu Palestini ustvari odlučuju da ne pomognu odbranu Allaha i Njegovog poslanika, te nisu odbranili islam; oni koji su joj pomogli i uložili trud i novac u to, odbranili su Allaha i Njegova poslanika, te odbranili su islam.“

Ova tijesna veza je ponovljena na drugim mjestima kada su Muslimanska braća izjavila u članku objavljenom 25.3.1937. u En-Nezir magazinu, u kome kažu: „Ja nisam u vezi sa Palestinom u takvim okolnostima, znači ja nisam povezan sa islamom. Palestina nije slučaj nekog posebnog geografskog entiteta; ona je prije slučaj islama kojeg ti prihvataš; Palestina je ranjeni dio islamskog tijela; bilo koji dio koji ne osjeća bol i patnju Palestine ne pripada tom tijelu ili građevini.“

Poduhvati napretka, oslobodilački poduhvati

Benna vidi džihad radi oslobođenja Palestine i podršku njenom narodu kao obavezu; izjavio je u svom pismu koju je poslao britanskom veleposlaniku u Kairu, objavljenom u En-Nezir 26.12.1938. da „će Muslimanska braća žrtvovati svoje živote i svoj novac u ime očuvanja svakog pedlja Palsetine, zajedno sa njenim arapskim i islamskim identitetom sve do Sudnje dana.“ On je takođe poručio u pismu koje je poslao u maju 1939. godine egipatskom premijeru Muhammedu Mahmudu: „Britanci i Jevreji će razumjeti samo jedan jezik, jezik revolucije, sile i krvi.“ Benna misao je izražena kao rano i napredno stanje zrelosti u dijalektici odnosa između poduhvata islamskog preporoda i oslobođenja Palestine, pošto je on razumio da će rješavanje palestinskog pitanja biti kroz uporedne redove jednistva i džihada. Dva poduhvata mogu, prema njemu, ići jedan uz drugi tako da svaki od njih podržava upotpunjenje drugog; isto tako, jedan poduhvat ne bi trebao biti ometen radi ostvarivanja drugog.

Ovo je zbog toga što oslobođenje Palestine zahtjeva rad u korist oživljavanja Nacije kako bi se upotpunila pročela njene snage i jedinstva, te time bila spremna za okretanje izazovima oslobođenja i poraza cionističkog poduhvata.

Takođe, džihad u Palestini i otpor neprijatelju čine važno pročelo u postupku oživljavanja Nacije, te propovijedanja značenja džihada, razotkrivanja neprijatelja Nacije i njegnog ujedinjenja kako bi se mogla suočiti sa velikim izazovima. Ovo je ideološka crta koju je predložio Hamas.

Stoga, nalazimo da literatura Muslimanske braće unazad do 1936. godine, koja radi u ime palestinskog pitanja, neće dovesti samo do arapskog jedinstva, već će postići i islamsko jedinstvo. Benna smatra u članku koji je objavljen u  En-Neziru 27.7.1938. da palestinsko pitanje i njegova revolucija ima dobre posljedice  na muslimanske zemlje; kada je počela velika revolucija u Palestini 1936. godine, ona je vratila džihad ponovo u javu, te da su Palestinci počeli „ponovo da ovladavaju umijećem mučeništva.“

Ovo osjećanje se prošilio „iz duša male skupine boraca u blizini Haremi-Šerifa na arapsku i muslimansku omladinu“ prema njemu; Benna se obratio Palestincima, kazavši: „Palestinci, ako ishod vaše revolucije bude ništa doli konac potčinjenosti i predaje islamskih duša, te vođenje muslimanskih naroda ka dostojnom mučeništvu i nagradi, onda ste vi pobjednici.“

Benna je povezao nemogućnost oslobođenja Palestine sa muslimanskom slabošću i zaostalošću daleko od njihove vjere; drugim riječima, postupak oslobođenja je povezan sa preporodom Nacije; on je rekao u En-Neziru u julu 1938. godine da „palestinsko pitanje nije riješeno, ne zato što ga muslimani ne mogu da riješe, već zbog toga što oni ne žele da ga riješe, a oni ne žele zato što oni ne osjećaju; to je zbog toga što su oni patvoreni muslimani.“

Dok je bio u potrazi da ohrabri održavanje veza između muslimana i pritiskao ka jedinstvu poduhvata, Benna je kontaktirao jedan broj arapskih i islamskih vođa kako bi imao njihovu podršku za održavanje konferencije radi potpore Palestini; Benna je napisao 4. oktobra 1937. godine u En-Naziru: „Muslimani, ne trošite vrijeme bez pripreme za oslobođenje; budi sposobni da poslije toga birate bojno polje umjesto da budete vođeni kao krda… Muslimani, vi trebate snagu i trebate jedinstvo, što je prvi korak na putu postizanju snage.“ To je poruka koja naglašava Bennino shvatanje obuhvatanja i poduhavata ujedinjenja i poduhvata oslobođenja.

________________________________________

1 Tekst je objavljen 13. juna 2007. godine na zvaničnoj stranici Muslimanske braće na engleskom jeziku pod naslovom Hassan Al Banna’s Centenary…Attitude towards Palestinian cause . Autor teksta je  Muhsin Salih. Napisan je povodom stogodišnjice od rođenja Hasana Benne 1906-2006. (o.p.)

2 Očito je riječ o grešci s obzirom da je Hasan Benna ubijen 1948. godine, a tekst je pisan 2007. godine. Možda je autor želio da kaže više od 55 godina? (o.p.)

Izvor: ikhwanweb.com

Za www.islam-iman.com preveo: Jusuf Džafić

akos.ba