Hafiza Halima Ljutić za Akos.ba: “Ako tražimo sreću, bereket i uspjeh – družimo se sa Kur’anom”

Ramazan je mjesec Kur’ana, a sa kim je bolje razgovarati o Kur’anu nego sa jednom hafizom Kur’ana? Halima Ljutić je mlada hafiza iz Zenice, koja je izuzetno aktivna na polju učenja i podučavanja Kur’anu. Njen muhafiz, učitelj je bio hfz. dr. Safet ef. Husejnović, a hafiska dova joj je upriličena 26. septembra 2013. godine u Sejmenskoj džamiji u Zenici.

U ramazanskom razgovoru za portal Akos.ba, sa hafizom Halimom smo pričali o njenom putu hifza, vrijednostima i blagodatima učenja Kur’ana, o poteškoćama na tom putu, savjetima za one koji žele da uče, te naravno ramazanu – mjesecu Kur’ana.

Razgovarao: Nedim Botić/Akos.ba

 Je li bilo teško postati hafiza Kur’ana, i kako je tekao proces učenja?

Ne bi mogla reći da je i jedan put do uspjeha lahak, ali bih mogla reći da kada ostvarite tako velik uspjeh kao što je hifz Kur’ana, onda ne možete žaliti ni za čim od onoga što ste uložili na tom putu, i zaista, sam proces učenja hifza je posebna i neponovljiva blagodat. Ja imam običaj reći svojim kandidatima za hifz ali i onima koji zatraže savjet od mene da u samom procesu učenja hifza treba uživati i da ne treba požurivati. Jer, to je proces u kojem nas Kur’an odgaja i utječe na naš cjelokupan život. Npr. vi dok učite hifz učite se organizaciji vremena, zatim strpljenju, odricanju od manje bitnih stvari i samim time se učite da posložite prioritete u svom životu. A onda, kada nam Kur’an bude na prvom mjestu, sve ostalo se posloži na svoja mjesta.

Što se tiče toka procesa učenja hifza kod mene, moram se vratiti na sami početak koji je vezan za moje djetinjstvo i ljubav prema hafizima.

Mogu slobodno reći da sam hafize voljela od kako znam za sebe, a na to su mnogo utjecala četiri hafiza iz Gazi Husrev begove medrese među kojima bi posebno izdvojila hafiza Aziza Alilija. Uvijek sam kada sam bila dijete govorila: “Ja ću biti kao hafiz Aziz kada porastem.” On je bio moj uzor i osoba sa kojom sam se uvijek željela poistovjetiti. A onda kada su u Bosnu počeli dolaziti hafizi djeca iz Irana, ja sam shvatila da hafizi zapravo mogu biti i djeca. Moj prvi početak hifza vezan je i za moj polazak u mekteb. Kao osmogodišnja djevojčica počela sam pamtiti prve stranice iz Kur’ana. Sjećam se da sam imala toliku volju da zapamtim Kur’an, čini mi se, da sam mogla preko noći bi ga zapamtila. Tada još uvijek nisam znala dobro čitati arapsko pismo, pa mi je sestra pisala latinicom-tj.transkripcijom stranice koje sam trebala učiti. Čitala bi transkripciju, a poslije kada bi ured naučila stranicu slušala bi nekog od mojih omiljenih učača. Moj muallim u mektebu, a kasnije i moj muhaffiz hfz. Safet Husejnović bi me preslušao nakon mektebske nastave i mogu vam reći da mi je već tada bio poseban osjećaj proučiti jednu novu stranicu. Jer, svaka nova stranica bi me ispunjavala i davala mi osjećaj da sam bogatija za nešto posebno, nešto nezamjenjivo.

Međutim, kako sam ja bila djevojčica, a hifz Kur’ana zahtijevao više požrtvovansti i vremena, više ustrajnosti, ja nisam dugo ustrajala. Kao i većina, mislila sam da je postati hafiz lahko, da ću naučiti Kur’an “preko noći”. I svaki put kada ne bi naučila onoliko koliko sam željela u određenom periodu ja sam počinjala sve manje vjerovati u sebe, počinjala sam sumnjati da ću ikada ostvariti svoj san-ali nisam odustajala. Mijenjala sam više metoda, ali, sve dok nisam shvatila da je najbolja metoda ustrajnost, požrtvovanost i strpljivost, hifz je bila samo moja želja od koje nisam ni htjela ni željela odustati. Tada mi se često činilo da se veoma oduljio moj put hifza, ali, najljepše destinacije su često baš mnogo udaljene. Mudrost Milostivog je bila da se nagledam ljepota tog putovanja i nauživam u njemu prije nego stignem do cilja, jer sada, kao hafiza Allahove knjige, ne bi mogla reći šta je ljepše, učiti hifz ili završiti.

Sve ono što prođemo dok učimo hifz, pa i poteškoće, zapravo je ispit  i mi trebamo dokazati da smo dostojni tako velike blagodati i da nam je stalo do Kur’ana ili preciznije do hifza Kur’ana. U tom procesu možemo pasti, ali ustati moramo. Ustati – iz ljubavi prema Gospodaru, iz ljubavi prema Njegovom govoru. Tevekkul – oslanjanje na Allaha- ključ je uspjeha i središnja tema Kur’ana ali i puta hifza. Moramo se naučiti da “naš uspjeh zavisi od Allaha” kao što  Kur’an kaže i moramo se naučiti da vjerujemo svome Gospodaru.

Nakon više godina mog prelamanja, mojih pokušaja i “padova”, moj Gospodar mi je dao odgovore u ajetu sure Merjem: “O Jahja, prihvati knjigu odlučno!” i ajetu sure Talak:” A Allah je svemu već rok odredio. ”

Nedostajalo mi je odlučnosti, a nakon što to upotpunim, Allah je svemu rok odredio. Ajet iz sure Merjem mi je postao motiv i ono u čemu sam nalazila snagu svaki put kada mi je ponestajalo snage.

Za otprilike godinu dana naučila sam oko 400 stranica i nakon toga je još godinu dana trajao period utvrđivanja naučenog i pripreme za komisiju.

A odlazak pred komisiju i uspješno položen hifz su najljepši dar mog Gospodara. Poslije Kur’ana, moj život je dobio jednu novu dimenziju.

Koliko se tvoj život promijenio nakon što ste postali hafiza?

Mnogo. Prije svega, divan je osjećaj znati Allahovu knjigu napamet i svakodnevno se družiti s njom. Kada vam Allah omogući da postignete ono što vam je bila godinama životna želja onda sve ostalo postane manje važno. Svaki nedostatak poslije toga nadomjestite Kur’anom, bukvalno, nemate više za čim žaliti.  S druge strane hifz je i jedna odgovornost koja me stalno i iznova podsjeća da mi je darovan emanet za koji se trebam truditi da ga budem dostojna. Također, moj pogled na svijet i odnos prema okolini je drugačiji, ali isto tako i u odnosu drugih prema meni osjećam blagodati i bereket Kur’ana.

Ramazan se često naziva i mjesec Kur’ana. Šta uraditi pa da ovog mjeseca više učimo Kur’an?

Jeste. U Ramazanu je i počela objava Kur’ana.

Ramazan je prilika da uvedemo pozitivne promjene u naš život. Promjene s kojima ćemo nastaviti i nakon ramazana. Jedna od tih promjena bi upravo trebao biti naš odnos prema Kur’anu. Ako bismo u tom cilju smanjili vrijeme koje provodimo uz TV i internet i posvetili ga Kur’anu vjerujem da bismo vidjeli popriličan napredak u našem odnosu prema Kur’anu. Ili, možda da napravimo na mobilnom telefonu svakodnevni podsjetnik u obliku alarma “Sastanak ili druženje sa Kur’anom” i to baš u onom vremenu kada smo sigurni da nam je to najslobodniji dio dana. A ima li išta ljepše od druženja sa Allahovim govorom?

Kad bi trebala nekoga da podstakneš da krene putem učenja Kur’ana, šta bi mu rekla?

Ovo je pitanje na koje teško mogu odgovoriti sa jednom rečenicom. Jer, svi koji me poznaju- poznaju me kao osobu koja ne voli puno pričati, ali, kada je u pitanju Kur’an, hifz i motivacija za hifz tada i samu sebe iznenadim koliko “mogu pričati”. Tajna toga je u tome što kada jednom osjetite ljepotu Kur’ana, njegov blagoslov i neiscrpne mudžize jednostavno poželite da svi ljudi na Zemlji to isto osjete.

” Ako želiš da tvoj život dobije jednu posebnu dimenziju i poseban smisao počni učiti Kur’an. Duhovno zadovoljstvo se ne može kupiti materijom. Onog trenutka kada zaroniš u dubine Allahovog govora, a sve što budeš bliži Kur’anu i on će biti bliži tebi, shvatit ćeš da se sva tvoja sreća  nalazi u Knjizi koju si možda danima zapostavljao.”

Koje su to neke od koristi učenja Kur’ana?

Zaista, blagodati i koristi hifza su nebrojene. Kao što je i Kur’an neiscrpna mudžiza.

Ako samo uzmete u obzir bereket u vremenu, bereket u pamćenju, zatim, sa hifzom Kur’an vam postane nerazdvojni prijatelj koji vas podstiče na dobro a odvraća od zla. Prijatelj u kojem pronalazite radost i utjehu onda kada ste tužni i koji vas uči da je svaka blagodat prolazna onda kada se previše radujete.  Jednom riječju, tamo gdje je Kur’an tu je bereket u svemu.

Pored toga, kroz hifz-Kur’an vas odgaja. Kur’an postaje vaš najbolji prijatelj. Onaj koji vas savjetuje. Kada griješite on vas upozorava, kada činite dobro on vas podstiče…

Sa Kur’anom, naučite se strpljenju, opraštanju, dobroti…

Koji su najveći izazovi na putu hifza Kur’ana? 

Svaki ajet je poseban izazov, svaka stranica, svaka sura i svaki džuz. Jednostavno, pred vama je Allahov govor, ono božansko-vječno među nama prolaznim. I kolika je samo blagodat da mi možemo zapamtiti i izgovarati Allahov govor. Za to se sigurno vrijedi truditi svaki dan, pa makar pola sata. I niko se od nas ne može opravdati tolikom zauzetošću da nema vremena za Kur’an. Barem minimum.

Savjet za početnike, koji bi voljeli da krenu putem hifza?

Svaki početak je težak, i ono što je najvažnije je ne opteretiti se previše na samom početku kako ne bi došlo do preopterećenja i zasićenosti. Cilj hifza nije da što prije zapamtimo Kur’an već da se naučimo da živimo sa Kur’anom i da on bude dio nas.

Ako imate čist nijjet da učite Kur’an u ime Njegovo, ako ste čvrsto odlučili i budete ustrajni na tom putu- uspjeh je siguran, ako Bog da.

Možda nećete naučiti Kur’an za period koji ste očekivali ili zamislili. Ali sigurno je da ćete dobiti jednog posebnog i nezamjenjivog prijatelja u svome životu – a to je Kur’an.

Imate li neki savjet kako uskladiti učenje Kur’ana i svakodnevne obaveze? 

Organizacija vremena je jako bitna. I kao što rekoh, posložiti prioritete. Ko nešto istinski želi za to pronađe i način.

Prije svega, druženje sa Kur’anom treba biti naša svakodnevna aktivnost, nešto što nećemo izostaviti. A ako slučajno i izostavimo da poslije kažemo: “Danas nisam učio/la Kur’an, zaista se osjećam neispunjeno.”

Da bi stekli rutinu potrebno je da imamo dio dana koji ćemo posvetiti Kur’anu. Dio dana kada smo najmanje zauzeti dunjalučkim obavezama kako ne bismo tražili izgovore sami sebi. Može to biti za početak i samo pola sata na dan, ali je bitno da mi imamo vrijeme izdvojeno za druženje sa Kur’anom. Vrijeme koje posvećujemo sebi i svojoj duši. Također, savremena tehnologija nam omogućava mnogo olakšica, pa tako npr. Kur’an možemo slušati i dok se vozimo do škole ili posla, zatim možemo na pauzama preko mobilnih aplikacija učiti ili slušati Kur’an.

Također, važno je napomenuti da neke “sitne” stvari kao što je slušanje muzike, puno priče ili slušanje beskorisno govora, puno provedenog vremena uz TV ili internet i tome slično, smetaju da Kur’an uđe u naš život. Stoga, uporedo sa popravljanjem našeg odnosa sa Kur’anom trebamo se truditi i da postepeno izbacujemo ono što nam smeta na tom putu.

Koliko ti vjera pomaže u životu?

Mnogo. Vjera je moj putokaz i mjerodavna jedinica za sve u životu. Ono što vjerom nije dozvoljeno i štetno je za nas, ono što je naređeno i dobro je za nas. Također, vjera mi pomaže da svaka blagodat u mom životu dobije poseban smisao, i da svako iskušenje  lakše i ljepše prebrodim. I hvala Allahu na svemu, a posebno na uputi i Kur’anu.

Možete li sa nama podijeliti neku uspomenu ili događaj koji te posebno veže za ramazan?

Svakako. Dosta toga me veže za ramazan, od posta i porodičnih iftara, zatim mukabela i teravija pa do one ramazanske posebnosti ako tako mogu reći. Ali, ono što bi posebno izdvojila jeste ramazan 2013.godine kada sam prvi put uspjela proučiti po dva džuza na dan i ujedno su tada bile i moje posljednje pripreme za polaganje hifza pred komisijom rijaseta IZ.

Kako ti i tvoja porodica provodite ramazanske dane? 

Svaki dan u ramazanu je poseban. I ono što jeste je da nismo nikada sigurni da li ćemo dočekati više i jedan ramazan živi i zdravi. Mi se trudimo da povećamo naše ibadete uz ramazan, zatim da budemo na okupu u vrijeme iftara i sehura i da sam ambijent ramazana bude znatno različit od ostalih dana u godini. A mislim da su porodični iftari nešto najljepše.

Tvoja poruka za čitaoce portala Akos.ba?

Prije svega želim da im zaželim da ostatak ramazana provedu u zdravlju i Allahovom zadovoljstvu i da bajramske dane dočekaju čisti od grijeha i obasuti Allahovom milošću.

Ramazan je mjesec Kur’ana, mjesec kada je čovječanstvu spuštena posebna Knjiga koja je Milost, Uputa, Putokaz, Lijek za ono što je u našim grudima. Knjiga za koja zaista ne postoje riječi da bi se njena vrijednost opisala i Knjiga koju niti jedna blagodat na dunjaluku ne može zamijeniti. Osjetila sam i dunjalučku sreću, sreću prolaznih stvari koje mnoge od nas raduju ali ništa od toga ne bi zamijenila sa ljepotom kada uzmem Kur’an u ruke i zaronim u oazu božanskog mira. Družimo se sa Kur’anom, popravimo svoj odnos prema njemu, jer jedino sa Kur’anom naš život će dobiti pravi smisao