Hafiz Mustafa Mujkić: Čvrsto se držimo Allahovog užeta

Razgovarala: Rabija Arifović

Dar se cijeni prema onome ko je dar dao i prema njegovoj vrijednosti. Čast koja nam je kao muslimanima ukazana kroz Objavu i čast koja je ukazana onima koji Kur’an uče i po njemu žive, ne može se porediti niti sa jednim drugim darom. Mustafa Mujkić je upravo jedan od onih koji po Kur’anu žive, jedan je od čuvara posljednje Božije Objave. Rođen je 30. 12. 1995. godine u Tuzli.

U rodnom Srebreniku je završio osnovnu školu superodličnim uspjehom, nakon čega je upisao Behram-begovu medresu u Tuzli, gdje i započinje svoj put do sticanja časne titule hafiza Kur’ana. Hifz je položio pred komisijom Rijaseta Islamske zajednice 8. 6. 2015. godine, a muhaffiz mu je bio Mirnes ef. Spahić, profesor kiraeta u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Ovaj mladi hafiz je svoja znanja nastavio širiti na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, a svoje sugrađane već nekoliko godina časti milozvučnim učenjem Kur’ana na hafiskoj mukabeli. Pozitivne priče, poput priče ovog mladog hafiza, mogu poslužiti kao svijetli primjer mnogima, te one zavrjeđuju našu pažnju i naše poštovanje.

Kroz razgovor sa Mustafom smo se osvrnuli na njegov put hifza, na kojem je kako Mustafa kaže prijeko potreban sabur i ustrajnost. Ovaj mladi hafiz je poslao poruku o značaju truda, te je posebno naglasio Kur’anski imperativ činjenja dobra, a odvraćanja od zla, što nam može poslužiti kao čvrsta vodilja u nepreglednosti svijeta.

Akos.ba: Ramazan je mjesec Kur’ana. Hafize, šta Kur’an predstavlja u životu čovjeka, i kako izgleda put do sticanja titule čuvara Allahove knjige?

Mustafa Mujkić: Što se tiče mog pogleda na put hifza, rekao bih da je to najmukotrpniji, ali u drugu ruku najplodonosniji put. Razloga za ovakvo razmišljanje je mnogo, a glavni razlog je taj što osoba koja želi postati čuvar Allahove knjige mora pokazati istrajnost i kontinuitet na tom putu, iako je unaprijed svjesna da će morati nadmašiti svoje granice istrajnosti, sabura i snage. Ali kao što rekoh, Allah dž.š., nakon toga, život takve osobe učini lakšim u svim sferama.

Akos.ba: S obzirom da ste još kao učenik Medrese počeli s učenjem hifza, imate li savjet za mlade koji žele krenuti jednakim putem? Šta je za Vas bio izvor snage i motivacije?

Mustafa Mujkić: Moj savjet mladima bi bio da traže okruženje u kojem će moći da se osjećaju slobodno, memorizirajući i proučavajući Allahovu riječ, što je u mom slučaju, predstavljala Medresa. Mnogo je lakše kada imate osobe pored sebe koje su već prebrodile taj put.
Upravo je to bila moja snaga i motivacija. Moji prijatelji, kolege, cimeri koji su prednjačili u tom procesu memoriziranja i ostavljali mi svoje tragove kako bih ja lakše koračao tim putem. Crpio sam motivaciju iz tog slatkog i dozvoljenog rivalstva, jer nas Allah, dž.š., podstiče da se natječemo u dobru u više Kur’anskih ajeta.

Akos.ba: Na koji način ste doživjeli čin proglašenja nosiocem titule hafiza Kur’ana?

Mustafa Mujkić: Kao što se to kaže u našem narodu, to je za mene bio šlag na tortu. Mogu slobodno kazati da je to meni kao mladoj osobi tada, predstavljalo prvi veliki uspjeh koji sam postigao u najvećem dijelu svojim trudom. Za sva ostala životna pitanja, zbog moje mladosti i nezrelosti, sam potporu nalazio i oslanjao se, pored Allaha, dž.š., na svoju porodicu. Naravno i u procesu hifza, porodica mi je predstavljala podršku, ali sav trud oko učenja sam morao uložiti ja. S toga je to bio momenat kada sam se prvi put osjećao o potpunosti nagrađen zbog svog truda i to je bio trenutak koji je mnogo značio u pogledu mog odgoja i zrelosti.

Akos.ba: Dolazite iz Srebrenika. Na koji način se provode ramazanski dani u Srebreniku i kako vjernici dočekuju dane bajramske radosti?

Mustafa Mujkić: Srebrenik je jedan od onih gradova u kojima je nastoji prakticirati svaki mogući vid ibadeta u Ramazanu. Pored ustaljenih ramazanskih aktivnosti, unazad četiri godine se uči i hafiska mukabela u Centralnoj džamiji što predstavlja veliku čast za grad Srebrenik. Nastojat ćemo da ova hafiska mukabela postane tradicija našeg grada. Tu su i zajednički iftari, druženja, predavanje naših muderrisa. Bajram se dočekuje u posebnom halu, u pomiješanosti tuge i sreće. Tuga zbog odlaska mjeseca Allahove milosti, a sreća zbog bajramskih blagdana.

Akos.ba: U danima odabranog mjeseca ulažemo napore da od nas potiče samo dobro. Može li snaga naše duše i imana biti jača od ovosvjetskih mamaca i u ostatku godine?

Mustafa Mujkić: Kur’anski imperativ je da uvijek potičemo na dobro a odvraćamo od zla. Muslimani Bosne i Hercegovine to čine na individualnom planu, dok je Ramazan prilika da se to čini zajedničkim snagama, jer se ljudi mnogo više druže tokom mjeseca Ramazana. Zato sve izgleda lakše u Ramazanu, a na drugoj strani sve teže mimo njega, upravo zbog nedostatka tog zajednickog djelovanja. Mislim da će naše duše biti jače od ovosvjetskih strasti onda kada se budemo družili i držali se Allahovog užeta neprestano, kao što su to činili drugovi Allahovog Poslanika, a.s.

Akos.ba: I za kraj, imate li poruku za čitaoce portala Akos.ba?

Mustafa Mujkić: Nema ljepših poruka od Kur’anskih, s toga ću ja za naše čitaoca izdvojiti dvije: Prva se tiče kolektiva a to je: “Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” Druga poruka se tiče svake individue a ona glasi: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik njegov i vjernici.”

Ovom prilikom selamim vrijedne čitaoce Akos.ba i želim im ugodne nadolazeće blagdane!

Akos.ba