Hafiz Mešić: Veoma je izazovno bavljenje duhovnošću u vremenu kapitalizma
Bošnjačka zajednica u Chicagu najstarija je i najorganiziranija bošnjačka zajednica na sjevernoameričkom kontinentu. Ključna ličnost za organiziranje Bošnjaka u ovom gradu jeste Ćamil Avdić, svršenik Al Azhara i čovjek koji je trasirao razvoj Islamske zajednice Bošnjaka u Americi. Da novije generacije slijede primjer Ćamila Avdića, dokazuju imam i hafiz Muriz Mešić i njegova supruga Amina.
Razgovarao: Voloder Sanadin
Hafiz Mešić magistrirao je religijske studije u Chicagu, dok je njegova supruga Amina početkom ramazana magistrirala na Univerzitetu Northeastern u Chicagu.
U petak, 14. juna 2019. godine, na prestižnom svjetskom univerzitetu The University of Chicago upriličena je svečana dodjela diploma za ovogodišnje magistrante religijskih studija. Među studentima koji su magistrirali na tom univerzitetu bio je i hafiz Muriz Mešić, imam Bosanskog islamskog kulturnog centra u Chicagu. Kao jedini student religijskih studija s naših prostora, njemu je tom prilikom uručena diploma ”Master of Art in Religious Studies”.
Svoj magistarski rad na temu Uloga i značaj imamskog poziva u bosanskoj zajednici u SAD-u hafiz Mešić odbranio je pred komisijom u sastavu prof. dr. Cynthia G. Lindner, prof. dr. Kristine A. Culp i prof. dr. Josh Feigelson.
U toku studija hafiz Mešić bio je posvećen izučavanju komparativnih religijskih studija proučavajući sličnosti i razlike u okviru biblijskog i kur’anskog narativa o osnovnim religijskim učenjima, te značaj duhovne (duševne) njege među članovima vjerskih zajednica. Studijske angažmane obavljao je u bolničkim, staračkim i zatvorskim centrima. Neki od njegovih profesora jesu prof. dr. Yousef Casewit i prof. dr. Michael Sells.
Hafiz Muriz Mešić imenovan je i za rukovodioca Ureda za vjerske poslove pri Islamskoj zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike. Autor je dviju knjiga: zbirke mudrih izreka i savjeta Nadahnute misli, te dvojezičnog udžbenika za mektepsku nastavu Maktabiya. Objavio je i naučne tekstove: Košer i halal hrana u američkom društvu i Naša ulema u Čikagu: kadija Seid Karić i Ćamil ef. Avdić.
STAV: Vaše zemljake obradovala je vijest da ste magistrirali na prestižnom svjetskom univerzitetu u Chicagu. Kako ste došli u priliku da studirate na The University of Chicago?
MEŠIĆ: Prije svega, zahvaljujem se na ukazanoj prilici da predstavim svoje studijsko putovanje i svoju čikašku zajednicu. Drago mi je čuti da je ova vijest doprla i do Bosne i Hercegovine, to pokazuje da naši sugrađani dijele radost svojih zemljaka ma gdje se oni nalazili. Tu podršku osjetio sam i među članovima bosanskohercegovačke zajednice u Chicagu i iskreno se zahvaljujem svima onima koji ovakve radosti dijele sa mnom i mojom porodicom. Iza nas, a tu prije svega mislim na svoju suprugu i svoje dvoje djece, sedam je godina istinskog odricanja i žrtvovanja u ime nauke i studiranja, ali evo, Bogu dragom hvala, uspjeli smo magistrirati skoro u istoj sedmici. Izazov da živim i radim u Chicagu ukazao se 2012. godine, a prilika koja se 2016. godine ukazala meni i mojoj supruzi da studiramo u Chicagu je sasvim iznenadna, ako mogu tako kazati, iako su joj prethodile godine pripreme u Americi i studiranja u Bosni i Hercegovini. A kada se ona ukazala, objeručke smo je prihvatili jer smo svjesni da je obrazovanje najbolji put kojim čovjek na ovom svijetu može koračati. To je svjetlo koje obasjava put onome ko tom stazom hodi. Priliku za studiranjem na ovom univerzitetu sam “iznudio” svojim interesiranjem za izučavanjem religijskih nauka. Tu bih se prije svih zahvalio svojoj supruzi Amini na kontinuiranoj podršci, a zatim svom mentoru prof. Cynthiji Lindner, dekanesi religijskog odsjeka pri Divinity School, koja mi je pomogla i olakšala da apliciram na ovaj univerzitet, a kasnije i vodila kroz cijeli proces studija. S obzirom na kulturološke, studijske i jezičke razlike, imati nekoga poput nje ključno je za uspjeh u situaciji kada niste upoznati s mnogim bitnim detaljima, a pogotovo kada je riječ o pružanju savjeta koji nisu isključivo vezani za materiju koju studirate. Istakao bih podršku i dr. Ermina Sinanovića, direktora Instituta “Fairfax” na Istočnoj obali, koji mi je svojim savjetima i podrškom omogućio da lakše prebrodim prve godine studija. Priprema se ogledala u napornom radu, učenju jezika, pripremi za apliciranje i pronalaženje načina kako da se pokriju enornmo visoki studijski troškovi.
STAV: Vi ste u isto vrijeme studirali i vodili zajednicu od osam stotina porodica. Kako ste uspijevali u tome?
MEŠIĆ: To je bio pravi izazov i to je nešto čemu se čude i američki studenti, pa i mnogi profesori, jer oni koji poznaju američki stil života znaju koliko je teško organizirati vrijeme za porodicu, posao i studije. Obično studenti koji studiraju na ovom univerzitetu borave u studentskom kampusu koji se nalazi na jugu Chicaga, u okviru kojeg se nalazi i univerzitet i gdje imaju sve neophodne uvjete za uspješan studij, dok su moj posao i mjesto življenja skroz na drugom kraju ove metropole, tako da vožnja u jednom pravcu traje između 45 minuta i sahat vremena. Otuda ovaj uspjeh dijelim sa svojom porodicom i svojom zajednicom. Bogu dragom hvala, ni u jednom aspektu nisam zakazao, nadam se, a vrijeme će dati svoj sud. Tokom trogodišnjih studija članstvo u našem centru se povećalo za 100%, u Centru educiramo više od 240 djece, supruga je isto tako magistrirala, moja djeca su među najboljim učenicima u školi, sin Ahmed je u kategoriji 2% onih učenika koji iz matematike ostvaruju najbolje rezultate na nivou Amerike. A o intenzitetu studija ne bih trošio riječi, to znaju oni koji studiraju na univerzitetima na Zapadu.
STAV: Do kojih ste rezultata došli u istraživanjima u toku magistarskog studija?
MEŠIĆ: Predmet mog istraživanja bio je čovjek i njegova religijska misao. To je stalna tema interesiranja religijskih studija na ovakvim univerzitetima. Nevjerovatno je s kolikom pažnjom profesori pristupaju razumijevanju nečije misli, odnosno koliko im je važno “kritičko promišljanje” studenata, posebno kada je riječ o religijskim studijima. Posebna sfera interesiranja na mom odsjeku bilo je promišljanje o implementaciji religijskih tekstova u vjerskim zajednicama, odnosno “konstruktivna ideja”. U vezi s tim, kao studenti odsjeka pri Divinity School posjećivali smo različite vjerske zajednice u Chicagu, bolničke centre, penzionerske domove i zatvorske ustanove koje se bave duhovnom njegom onih koji duhovnost traže ili je trebaju. Moje istraživanje bilo je prije svega fokusirano na bosanskohercegovačku zajednicu u Chicagu, a to je i ono na čemu su profesori insistirali da im predstavim jer im je naša zajednica velika nepoznanica. Trudio sam se da u toku svog studija na što bolji način predstavim svoju zajednicu u Chicagu, svoj narod i svoju domovinu. Svoj magistarski rad, koji je kompilacija istraživanja na kojima smo radili u toku svog studija, bazirao sam na proučavanju i predstavljanju problematike u svojoj zajednici. To je nešto što je profesorima bilo jako interesantno, a meni korisno. Nevjerovatno je koliko sličnosti u pogledu slučajeva koje problematiziramo dijelimo s drugim religijskim zajednicama.
STAV: Gdje se i kako rezultati Vaših istraživanja mogu primijeniti?
MEŠIĆ: Rezultati ovih istraživanja do kojih sam došao istražujući svoju zajednicu već primjenjujem u istoj toj zajednici. To je i smisao ovakvih studija; da usvojeno znanje i vještine primijenimo u zajednicama u kojima djelujemo. Bit ću rad svoja iskustva podijeliti s kolegama na teritoriji Sjeverne Amerike, ali i onima koji budu imali sluha za osluškivanje čovjekove misli. Jer čovjekova misao vrlo često je glasnogovornik njegovog duhovnog stanja. A mi se bavimo duhovnošću, je li tako? Moram priznati da bavljenje duhovnošću u vremenu kapitalizma i zabave i nije tako popularno, ali otuda je i nagrada, odnosno radost zbog toga mnogo veća. Za primjer bih naveo svoje profesore, od kojih su mnogi angažirani u svojim religijskim zajednicama, ali njihov odnos prema studentu je poput odnosa oca prema djetetu. Ta je želja da se pomogne mladom čovjeku i ta spremnost da se odgovori na svaki poziv nevjerovatna. Mnogo sam naučio o islamu od svojih kolega studenata i profesora. Želio bih još dodati da se više od 50% mojih studija zasnivalo na istraživanju savremenih islamskih nauka jer je interesiranje za izučavanjem islama veoma prisutno, pa je izbor ovakvih predmeta vrlo širok, a među mojim profesorima su neki istaknuti mladi ljudi, poput prof. Jusufa Casewita i prof. Ahmeda Al-Shamsija, te uglednog prof. Michaela Sellsa, koji je odnedavno u penziji.
STAV: Možete li predstaviti Bošnjačku zajednicu u Chicagu? U toku je i izgradnja Islamskog centra “Ćamil ef. Avdić”.
MEŠIĆ: Bosanskohercegovačka zajednica u Chicagu je nastarija naša zajednica na teritoriji Sjeverne Amerike s mnogobrojnim vjerskim i kulturnim institucijama. Ova zajednica koja danas broji oko 40.000 naših sugrađana iznjedrila je imena poput mr. Ćamila ef. Avdića i dr. Mustafe ef. Cerića. Nakon 25 godina od agresije, mnogi Bošnjaci su finansijski “stali na noge”, podigli djecu, te donijeli i konačnu odluku da ostaju živjeti u Americi, što je omogućilo da se intenzivnije okrenu rješavanju pitanja nasušno potrebnih jednoj zajednici: poput izgradnje adekvatnih i savremenijih objekata u kojima će biti smještene njihove nacionalne, vjerske i kulturne institucije bez kojih bi život u tuđini bio jako otežan. Otuda su Bošnjaci u Chicagu pokrenuli izgradnju jednog modernog “community” centra u okviru kojeg je planirana izgradnja i Islamskog centra “Ćamil ef. Avdić”. Trenutno smo u pregovorima oko kupovine dvije akre zemljišta na vrlo atraktivnoj lokaciji čija je cijena 1,7 miliona američkih dolara, a mi smo za manje od tri godine isključivo u prostorijama našeg centra prikupili više od 1,8 miliona dolara. To puno kazuje o želji ovih ljudi da se uhvate u koštac s izgradnjom jednog ovakvog centra u Chicagu, bez kojeg bi opstanak naše zajednice ovdje bio upitan već za desetak godina. Okupili smo mlade i obrazovane ljude, činjenica da naš centar vodi profesor s Univerziteta Northeastern Faruk Dautbašić govori o kvaliteti ovog tima. Tu su još i advokati Amir Ovčina i Suljo Dizdarević, te mladi ljudi poput mr. Semira Delića i Edisa Bečića, ali i ostatka ove ekipe od dvadesetak ljudi.
STAV: Početkom protekle školske godine promoviran je Vaš novi dvojezični udžbenik za mektepsku nastavu u dijaspori – Maktabiya.
MEŠIĆ: Udžbenik Maktabiya je plod dugogodišnjeg rada na polju obrazovanja mektepskih polaznika u dijaspori, a nastao je kao rezultat potrebe da se izradi udžbenik koji će svojim sadržajem odgovoriti potrebama islamskih centara u Sjevernoj Americi. Na njegovoj izradi radila je ekipa od osam stručnih osoba. Recenziju teksta izvršio je vrsni istraživač na polju islamskih nauka i bošnjačke tradicije dr. Muhammad Al-Ahari, dok su konsultanti u fikhskim i akaidskim pitanjima bili hfz. Fidani ef. Špendi, dr. Hazim ef. Fazlić i dr. Muaz ef. Redžić. Urednici ovog udžbenika su profesorica bosanskog jezika i književnosti Amina Sendić-Mešić i vjeroučiteljica Jasmina Ejupović, dok dizajn potpisuje Osman Erdić. Udžbenik je objavila renomirana izdavačka kuća “Dobra knjiga” iz Sarajeva.
Udžbenik je podijeljen u sedam poglavlja i sadrži sve neophodne lekcije koje bi polaznici mektepske nastave u dijaspori trebali izučavati. Prvi put u udžbeniku su uključene lekcije o historiji islama u Bosni i Hercegovini, kao i historija Bošnjaka na teritoriji Sjeverne Amerike. Iz oblasti akaida (vjerovanja) i ahlaka (odgoja) obuhvaćene su one lekcije koje oslikavaju savremene tokove u razumijevanju islama. Udžbenik sadrži transliteraciju preko dvadeset sura, a svaka lekcija obrađena je na bosanskom i engleskom jeziku. Ilustracije i slike su posebno prilagođene sadržaju, a udžbenik sadrži svojevrstan dnevnik ili tabelu za ocjenjivanje, tako da vjeroučitelji mogu djecu direktno ocjenjivati u udžbenike i na taj način ih motivirati.
Riječ je o jednom od najkvalitetnijih udžbenika do sada objavljenih. Činjenica je da po njemu radi 35 džemata s teritorije Sjeverne Amerike, što ga čini najzastupljenijim udžbenikom pri Islamskoj zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike.
STAV: Nedavno ste imenovani za rukovodioca Ureda za vjerske poslove pri IZBSA, na čemu trenutno radite?
MEŠIĆ: Ured za vjerske poslove je jedan od najznačajnijih ureda u našoj zajednici i pred nama je mnogo posla kako bismo odgovorili izazovima koje pred nas stavljaju naša djeca. Prije svega, fokus mog rada bit će na unapređenju edukativnih sadržaja i nastavnog materijala za polaznike mekteba i islamskih vikend-škola, kao i rad na edukativnim seminarima i radionicama za uposlenike i volontere pri islamskim centrima na teritoriji IZBSA. U tom pogledu posebno ističem ulogu muftije dr. Sabahudina ef. Ćemana, koji intenzivno radi na unapređenju naše zajednice i nesebično okuplja oko sebe timove obrazovanih ljudi koji mogu iznjedriti boljitak našoj zajednici, narodu, ali i ovoj plemenitoj zemlji u kojoj živimo i radimo, kao i našoj Bosni i Hercegovini.
