GIDEON LEVY: U Gazi je Izrael izgubio i ono malo ljudskosti

Krici su se dizali do neba. Čula ih je njegova majka. Nikada ih neće zaboraviti. Zastrašujući, dobro dresirani pas razderao je tijelo njezinog 25-godišnjeg sina koji je imao Downov sindrom. Pas je parao i trgao i nije ga mogla spasiti. Vojnici su silom istjerali majku iz kuće (glasnogovornik IDF-a, koji ni u ratu nije izgubio smisao za humor, rekao je da su “molili” porodicu da ode), a ona je bila prisiljena ostaviti sina da vrišti.

Vojnici su obećali da će pozvati liječnika, ali to im je bilo zadnje na pameti. Nisu zvali liječnika, pa čak ni medicinara. Otišli su, ostavljajući Mohammeda Bhara da iskrvari do smrti. Prošlo je sedam dana prije nego što se porodica vratila kući da vidi šta se dogodilo s njihovim voljenim – mladić kojeg su jednom fotografirali kao rođaka suosjećajno mu je dao piće iz boce. Našli su njegovo truhlo tijelo.

Niko ne zna koliko je dugo umirao, koliko su ga strašne muke mučile i šta je prolazilo kroz njegov onemoćali um. Neko je rekao da ga je Mohammed, prije nego što ga je pas napao, pokušao pomaziti. Šta on zna. Vodiči psa, očito vojnici iz hvaljene jedinice Oketz, koja održava emotivne, dobro publicirane ceremonije pokopa za svakog psa ubijenog u bitci, ostavili su Mohammeda da umre. Čuli su njegove krike i nisu ni prstom maknuli.

I Izraelci su trebali čuti Mohammedov plač. Prije sedam dana, web stranica Sicha Mekomit (Lokalni poziv), ponovno je objavila priču koja se pojavila na stranici vijesti Middle East Eye. Haaretz je to objavio u ponedjeljak. Ured glasnogovornika IDF-a potvrdio je sve detalje. Govorio je o projektilu koji je pogodio tenk, zbog čega medicinski tim nije mogao zbrinuti mladića na kojeg su vojnici pustili psa. Zašto u jednom trenutku nisu zaustavili psa i zašto su napustili Muhameda? To se ne postavlja u Izraelu, on je bio Palestinac. Priča je ostavljena na stranicama Haaretza i Sicha Mekomita. O tome je izvijestio i BBC. Ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu su možda bili više šokirani time, oni su antisemiti.

Izrael gubi ono i ono malo što je ostalo od njegove ljudskosti. Jedna od najgorih stvari koje nam je učinio sedmi oktobar bila je konačni gubitak naše ljudskosti. Sumnja se da je šteta popravljiva. Od sada se računaju samo životi Jevreja. Od sada Palestincima možemo sve. Čak i nahuškati pse na ljude s posebnim potrebama. Nemojte nas gnjaviti našim zlodjelima, beskrajno smo zaposleni zlodjelima sedmog oktobra koja su počinjena nad nama, i samo njima. Dopuštaju nam sve.

U Sde Teimanu palestinskim se zatvorenicima udove amputira na gotovo industrijski način. To se događa kada su ljudi vezani mjesecima bez popuštanja. Umiranje mladića od mučenja ili nedostatka medicinske njege postala je rutina. Prema CNN-ovom istraživačkom izvještaju iz maja, neke zatočenici hrane slamkom i puštaju ih danima da se valjaju u pelenama. Ponekad na njih noću puštaju pse radi “pretrage”.

Da nije bilo Javnog odbora protiv mučenja u Izraelu, u ovoj zemlji ne bi bilo protesta protiv toga. Izrael, koji je prije 25 godina bio šokiran CBS-ovim dokumentarcem o vojnicima koji Palestincima kamenjem lome udove na obronku planine kod Nablusa, više ne želi ni čuti za to. Svatko ko to prijavi je antisemit.

Adolf Eichmann bio je u pritvoru u Izraelu do suđenja. Izrael se prema njemu odnosio ljudski. Niko nije mogao zamisliti da ga mjesecima vežu u okove ili mu vežu oči. Niti su noću na njega huškali pse. Njegove fotografije iz zatvora odražavale su lice tadašnjeg Izraela. Fotografije iz Sde Teimana odražavaju današnje lice Izraela.

“Lice generacije je poput lica psa”, kaže Mishna, a to nikada nije bilo tako tačno kao što je u opisivanju lica države Izrael danas. To je naša generacija, pas kojeg su vojnici natjerali na Mohammeda Bhara, mladića s posebnim potrebama iz Shujaijeha. Zatim su ga pustili da umre u mukama, što gotovo nikoga u Izraelu 2024. nije dirnulo u srce.(stav.ba)

akos.ba