Formiranje Narodnog vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu
Dana 20. oktobra 1918. godine, u jeku raspada Austro-Ugarske monarhije i završnih dana Prvog svjetskog rata, u Bosni i Hercegovini je osnovano Narodno vijeće SHS za BiH, koje je preuzelo ulogu vrhovnog političkog tijela u prijelaznom periodu. Ovo vijeće, sastavljeno od 25 članova Glavnog odbora i Predsjedništva sa pet članova, uključivalo je predstavnike sva tri naroda – Srba, Hrvata i Muslimana – čime je težilo inkluzivnosti u vremenu dubokih političkih promjena.
Već do 1. novembra 1918. godine, vijeće je uspjelo da formira ključne institucije vlasti – oružane snage, policiju te lokalne organe uprave: okružne, kotarske i seoske odbore. Tog istog dana, austro-ugarski namjesnik Stjepan Sarkotić predao je vlast, činom koji je simbolično označio kraj austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini.
Neposredno nakon toga, 3. novembra 1918., formirana je i prva narodna vlada Bosne i Hercegovine, sastavljena od 10 članova. Predsjednik vlade bio je Atanasije Šola, a politički sastav kabineta odražavao je etničku strukturu: pet Srba, tri Hrvata i jedan Musliman, čime se pokušalo očuvati ravnotežu u novonastaloj situaciji.
Vijeće kao odgovor na politički vakuum
Historijski gledano, Bosna i Hercegovina je imala razne oblike predstavničkih tijela, zavisno o političkom kontekstu – od srednjovjekovne nezavisnosti, do statusa provincije unutar većih imperijalnih sistema. Međutim, od 1914. godine, nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Bosanski sabor je prestao s radom, ostavljajući zemlju bez legitimnog foruma za odlučivanje o svojoj budućnosti. U tom vakuumu, počele su da se javljaju različite ideje – od autonomije u okviru Ugarske, do ujedinjenja s Hrvatskom ili prihvatanja rješenja iz Majske i Krfske deklaracije.
Put ka zajedničkoj državi
U martu 1918. godine, na inicijativu Jugoslavenskog kluba, održan je sastanak u Zagrebu na kojem je donesena Rezolucija o ujedinjenju jugoslavenskih naroda, s ciljem stvaranja zajedničke države naroda iz Austro-Ugarske. Na tom skupu su učestvovali i predstavnici iz Bosne i Hercegovine, čime je BiH već tada bila aktivno uključena u procese ujedinjenja.
Kao nastavak tog procesa, 5. i 6. oktobra 1918., osnovano je Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) sa sjedištem u Zagrebu. Ova organizacija imala je zadatak da pripremi teren za konačno ujedinjenje i formiranje nove države na demokratskim osnovama. U sastavu Vijeća bilo je 80 članova, među kojima 18 iz Bosne i Hercegovine, uz još pet predstavnika iz bivšeg Bosanskog sabora.
U Središnji odbor, koji je brojao 36 članova, uključeno je šest članova iz BiH, ali bez ijednog muslimanskog predstavnika, što će kasnije izazvati određene tenzije i kritike.
Formiranje Narodnog vijeća SHS za BiH predstavljalo je prijelomni trenutak u političkoj historiji zemlje, jer je simboliziralo kraj austro-ugarske vladavine i početak procesa ujedinjenja s drugim južnoslavenskim narodima. Ovaj korak doveo je do ulaska Bosne i Hercegovine u novoformiranu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) 1. decembra 1918. godine, čime je počelo novo poglavlje u njenoj političkoj sudbini.
Akos.ba
