FIKHUS – SUNNE: Čistoća (taharet) – voda i njene vrste

ČISTOĆA (TAHARET)^[1]

VODA I NJENE VRSTE

PRVA VRSTA VODE: čista voda (el-mau el-mutlak)

To je voda koja je čista u svakom pogledu, tj. čista sama po sebi i kojom se može čistiti – čisteća. U ovu vrstu spadaju:

1. kišnica, voda nastala od snijega i grada:

to nam potvrđuju riječi Uzvišenog:  “.. .i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio.”^[2]    “I Mi s neba čistu vodu spuštamo.’’^[3]

Također nam to potvrđuje i hadis:

Ebu Hurejra, r.a., kaže da je Alahov Poslamk, s.a.v.s., nakon tekbira pravio malu pauzu prije učenja, te ga je upitao: “O Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke, šta učiš u pauzi nakon tekbira, a prije učenja?” Na to mu on odgovori: “Učim: ‘Allahumme, ba’id bejni ve bejne hatajaje kerna ba’adte bejnel-mešriki vel-magrib. Allahumme, nekkini min hatajaje kerna junekkas-sevbul-ebjedu mined-denes. Allahuma-gsililni min hatajaje bis- seldži vel-rnai vel-bered.’ (Moj Bože, udalji me od grijeha kao što si udaljio istok od zapada. Moj Bože, očisti me od grijeha kao što se čisti bijela odjeća od prljavštine. Moj Bože, očisti me od grijeha snijegom, vodom i gradom.)”^[4]

2. morska voda:

to nam potvrđuje hadis:

Ebu H urejra, r.a., kaže da je neki čovjek rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: “Mi plovimo morem, a sa sobom nosimo malo vode. Ako se abdestimo njome, ožednjet ćemo. Možemo li se abdestiti morskom vodom?” Na to mu Poslanik, s.a.v. s., odgovori: "Morska je voda čista^[5], a ono što ugine u moru dozvoljeno je jesti.”^[6];

3.   zemzem-voda:

Dokaz za to jeste hadis koji prenosi Alija, r.a., a u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zatražio posudu sa zemzem-vodom iz koje se napio, a potom i abdestio. (Ovo predanjc bilježi Ahmed.)

4.  voda koja se promijeni zbog dugog stajanja, ili zbog mjesta u kojem se nalazi, ili pak zbog miješanja s nečim što se najčešće pomiješa s njom, kao što je žabokrečina i lišće.

Čak i ovakva voda, po konsenzusu svih učenjaka, spada u čistu vodu. Temelj na kojem se zasniva pripadnost ovoj vrsti vode jeste to da sve što se može nazvati vodom uopćeno, bez ikakvog ograničavanja, ispravno se njome i čistiti. Svevišnji je kazao: “…i ne nađete vode, uzmite tejemum.” El-Maida, 6.

DRUGA VRSTA VODE:

Upotrijebljena voda

To je voda koja padne s tijela prilikom uzimanja abdesta ili kupanja. Ova se vrsta vode smatra kao i prethodna u potpunosti, jer je u osnovi bila čista, a nema dokaza kojim bi ustanovili drukčije. Također kao dokaz možemo uzeti i hadis Er-Rubejjie bint Muavviz u kojem se opisuje abdest Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ona je rekla: “ . ..potom je potrao glavu ostatkom vode od abdesta koja mu je bila u rukama.” U Ebu Davudovoj verziji kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., potrao glavu ostatkom vode u rukama. (Bilježe ga Ahmet! i Ebu Davud.)

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je susreo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a bio je džunup, te se sakrio od njega. Potom je otišao, okupao se i došao. Alahov Poslanik, s.a.v.s., upita ga: “Gdje si bio, Ebu Hurejra?” – “Bio sam džunup”, odgovori on, “pa nisam htio sjediti s tobom nečist.” Na te mu riječi Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Slava Allahu, vjernik ne može biti nečist?!” (Bilježe ga autori El-Kuttubi-sitte.)

Hadis može poslužiti kao dokaz, jer ako vjernik ne može biti nečist, kako onda voda može biti nečista ako ga dotakne? U suštini, to je samo kontakt čiste vode s čistim tijelom, što ne utječe na njenu čistoću. Ibn Munzir veli: “Prenosi se od Alija, Ibn Omera, Ebu Umame, Ataa, Hasana, Mekhula i En-Nehaija da ako čovjek zaboravi potrati glavu, a brada mu bude još vlažna, dovoljno je da ju potare time.” Dalje zaključuje: “Ovo dokazuje da upotrijebljena voda može biti čisteća. To je i moje mišljenje.” Ovo je također i stav imama Malika i Šafija u jednom predanju. Također ga Ibn Hazm pripisuje Sufijanu es-Sevriju, Ebu Sevru i svim zahirijama.

TREĆA VRSTA VODE: voda koja je došla u dodir s čistim stvarima kao što su: sapun, šafran, brašno i druge stvari koje se mogu uglavnom odvojiti.

Takva je voda čisteća sve dok je možemo tako nazvati. Međutim, ako izađe iz tog okvira, onda je čista, ali ne i čisteća.

Ummu Atija prenosi da im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao kad im je kćerka, Zejneb preminula. Rekao joj je: “Operite je tri, pet, ili više puta, ako vidite da je potrebno. To učinite vodom i lotosovim lišćem, a posljednji put pomiješajte i miris. Kad završite, pozovite me.” Kad su završile, pozvale su ga. Dao im je svoj ogrtač, rekavši: “Prekrijte je njime.”^[7]

Prema tome, mejita nije dozvoljeno kupati osim onim čime je dozvoljeno da se kupa i živ čovjek. Ahmed, En-Nesai i Ibn Huzejma prenose od Ummu Hani da su se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i Mejmuna kupali iz jedne posude, a to je bila zdjela na kojoj je bilo tragova tijesta.

Stoga, u dva prethodna hadisa voda je bila pomiješana, ali ne toliko da bi izgubila prvobitni izgled.

ČETVRTA VRSTA VODE: voda koja je došla u dodir s nečistoćom

Ovakva voda može imati dva stanja:

prvo: da nečistoća promijeni okus vode, njenu boju ili miris. U ovom slučaju takva voda ne može biti čisteća na osnovu konsenzusa koji prenosi Ibn Munzir i Ibn el-Mulekkin;

drugo: da voda i dalje ostane čista, tj. da se nijedna od tri navedene stvari ne izmijeni. Ovakva voda, bila u velikoj ili maloj količini, čista je i čisteća. Dokaz za to jeste hadis:

Ebu Hurejra, r.a., kaže: “Ustao je neki beduin i urinirao u džamiji. Ljudi su skočili k njemu da ga uhvate, ali Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče im: ‘Pustite ga da dovrši, a onda na to mjesto pospite posudu vode. Poslani ste da olakšavate, a ne da otežavate!”’^[8]

Također, kao dokaz možemo uzeti i hadis:

Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da su ashabi upitali Poslanika, s.a.v.s.: “O Allahov Poslaniče, možemo li se abdestiti vodom iz bunara Buda?”

–   “Voda je čista i ništa je ne može onečistiti”, odgovori on.^[9]

Ovog su mišljenja i Ibn Abbas, Ebu Hurejra, Hasan el-Basri, Ibn el- Musejjeb, Ikrima, Ibn Ebu Lejla, Es-Sevri, Davud ez-Zahiri, En-Neha’i, Malik i drugi. El-Gazali je kazao: “Volio bih da šafijski mezheb zastupa isti stav o vodama kao i malikijski!”^[10]

Što se tiče hadisa:

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kad voda bude u količini od dva velika krčaga, ne smeta joj nečistoća”^[11], ovaj hadis ima određenih kontradiktornosti u nizu prenosilaca, a i u tekstu hadisa (mudtarib). Ibn Abdulbcrr u svome djelu et-l’emhidveli: “Hadis o dva velika krčaga, koji Eš-Šafi uzima kao dokaz jeste slab. Slab je s fikhskog kao i s hadiskog aspekta.”

SUR

Sur je ostatak vode u posudi nakon pića, i dijeli se na više vrsta.

1.  Ostatak vode nakon čovjeka

Ovakva voda smatra se čistom, bez razlike pio iz posude musliman, nevjernik, džunup, ili žena s menstruacijom. Što se tiče ajeta:

"Doista su mnogobošci nečisti” Et-Tevba, 28., misli se na apstraktnu nečistoću, jer imaju krivo vjerovanje i ne obraćaju pažnju na nečiste stvari. Ne želi se kazati da su oni kao bića nečisti, jer su njihovi izaslanici i delegacije dolazili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i ulazili su u njegovu džamiju, ali nije naređivao da se išta pere što su njihova tijela doticala.

Aiša, r.a., veli: “Pila sam vodu, a imala sam menstruaciju, te bih posudu dodala Poslaniku, s.a.v.s., a on bi stavio usta i pio s istog mjesta.” Hadis biljži Muslim.

2.   Ostatak pića nakon životinja čije je meso dozvoljeno jesti

Ovakva je voda također čista, jer je pljuvačka iz životinje koju je dozvoljeno jesti čista, pa će se i voda tako smatrati. Ebu Bekr i bn Munzir veli: “Učenjaci su se složili da je ostatak vode, nakon životinje čije je meso halal jesti, dozvoljeno piti i njome uzimati abdest.”

3.  Ostatak pića poslije mazge, magarca, zvijeri i ptica grabežljivica

Ovakva je voda čista. Dokaz za to jesu hadisi:

Džabir, r.a., prenosi da j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan: “Možemo li sc abdestiti vodom koja ostane nakon magaraca?” “Da, a također i vodom koja ostane poslije svih zvijeri”, odgovori on.”

Ibn Omer, r.a., rekao je: “Jedne je noći Allahov Poslanik, s.a.v.s., s Omerom, r.a., krenuo na put. Prošli su pored nekog čovjeka kojijc sjedio kod svog jezerca^[12], te ga Omer upita: ‘Jesu li kakve zvijeri pile noćas iz tvog jezera?’ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘O vlasniče jezera, nemoj se bespotrebno zahmetiti i odgovarati mu! Njima ono što su popili, a i nama je preostalo. Čisto je za piti i prati se.”’^[13]

Jahja ibn Seid veli da je Omer, r.a., krenuo u konjici u kojoj je bio i Amr ibn el-As. Kad su došli do nekog jezera, Amr reče: ‘O vlasniče jezera, da li se ovdje poje zvijeri?’ Tad se Omer obrati riječima: ‘Nemoj nam odgovarati, jer mi pijemo poslije njih, a i one poslije nas.”’ Bilježi ga Malik u  Muvvetti.

4.   Ostatak vode iza mačke

Ovakva je voda čista.

Dokaz za to jeste hadis:

Kebša bin Kab, koja je bila udata za Ebu Katadu, priča da j e Ebu Katada došao kod nje, pa mu je nasula vode, a mačka je došla da se napije, te joj on nagnu posudu i ona se napi. Kebša kaže: “On me ugleda kako gledam u njega, pa upita: ‘Zar se čudiš, bratično?’ – ‘Da’, odgovorila sam. Tad mi on reče: ‘Doista je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: ‘Ona nije nečista, jer je ona od onih životinja koje se vrzmaju oko vas.”” Bilježe ga peterica poznatih autora. Et-Tirmizi je kazao: "Hadis je hasen·sahih." Vjerodostojnim ga je ocijenio El-Buhari, a i drugi.

Ovakva je voda nečista i mora se izbjegavati. Dokaz za ostatak vode iza psa jeste hadis:

Ebu Hurejra, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘‘Ako pas bude lokao iz posude nekoga od vas, operite je sedam puta!” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.

Ahmedova i Muslimova verzija ovog hadisa jeste:

“Kad nekom od vas pas loče iz posude, očistit će je tako što će je oprati sedam puta, a prvi put prašinom.”

Što se tiče svinje, ona je sama po sebi nečista i prljava.