Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Faruk Hadžić i Dino Hadžialić: Za promjene treba odlučnost i vrijeme

Faruk Hadžić i Dino Hadžialić: Za promjene treba odlučnost i vrijeme

Faruk Hadžić i Dino Hadžialić, ekonomski stručnjaci, nedavno su objavili knjigu ‘Nova ekonomska politika’, koja je primarno ekonomska, ali je pisana za širu publiku, odnosno jezikom jasnim široj populaciji, i koja je izvrsno štivo za ljubitelje pisane riječi, ekonomije i nauke.

Sa autorima smo razgovarali o djelu „Nova ekonomska politika“ , o postojećim problemima ali i o prijedlozima rješenja i razmišljanja za razvoj ekonomije Bosne i Hercegovine, koje ova knjiga nudi.

 Razgovarala: Rabija Arifović

Akos.ba: Gospodine Hadžić i Hadžialić, na samom početku, kažite nam kako je došlo do nastanka djela ‘Nova ekonomska politika’, koje nudi rješenja za pokretanje Bosne i Hercegovine?

Faruk Hadžić: Prije nešto više od godinu dana, kolega Hadžialić i ja smo napisali jedan esejski rad upravo pod nazivom «Nova ekonomska politika», gdje smo kroz nekoliko glavnih mjera ponudili našu viziju kako bi mogli ekonomski osloboditi i pokrenuti ekonomiju u BiH. Reakcije u javnosti su zaista bile odlične na naše ideje, što nas je dodatno motivisalo, da ove ideje proširimo, te napišemo i knjigu, gdje smo ponudili koncept kako ubrzati ekonomski rast u BiH, primjenom makroekonomskih politika.

Akos.ba: Koji su identifikovani problemi, a koji zaustavljaju rast bosanskohercegovačke ekonomije?

Faruk Hadžić: Glavni makroekonomski problem u BiH je visoka stopa registrovane nezaposlenosti. Pored nezaposlenosti, imamo visoka opterećenja rada, tako da poslodavci plaćaju 72% doprinose na neto platu zaposlenika, zatim dugotrajne procedure registracije pravnih lica, gdje je potrebno između 30-60 dana da se firma registruje, te ogroman broj parafiskalnih nameta, kojih u BiH ima 3.400.

Akos.ba: Nezaposlenost predstavlja gorući ekonomski problem u Bosni i Hercegovini. Kako ga riješiti?

Faruk Hadžić: Postoje dva podatka vezano za nivo nezaposlenosti u BiH. Jedan se odnosi na registrovanu stopu nezaposlenosti, koja iznosi ok 35%, drugi podatak je Anketa o radnoj snazi, prema kojem nezaposlenost iznosi oko 20%. Čak i kada bi uzeli ovaj drugi podatak, on je zabrinjavajući, jer su recimo SAD imale stopu nezaposlenosti od 25% na vrhuncu Svjetske ekonomske krize 1929. godine. Problem nezaposlenosti se može rješiti na nekoliko načina. Prvo je potrebno rasteretiti privredu i smanjiti doprinose, kako bi poslodavci imali manja opterećenja, ali i mogućnost povećanja minimalne plate radnika, što bi se također trebalo propisati. Ova mjera će imati dva efekta – povećat će potrošnju radnika, prije svega onih sa nižim platama, ali i omogućiti da se zaposli više radnika i prijave oni koji rade na crno, zbog nižih obaveza prema državi. U konačnici, država će imati više prihoda u budetu i vanbudžetskim fondovima. Drugi problem koji imamo jeste odlazak stručne radne snage u zemlje EU, zbog daleko većih primanja koje gore mogu ostvariti. Upravo zbog toga, jedna od glavnih teza u našoj knjizi jeste da se poveća minimalna plata na 750 KM, uz manja opterećenja prema poslodavcima, što bi trebalo bar usporiti odlazak radne snage iz BiH.

Akos.ba: Je li moguće govoriti o smanjenju stope doprinosa?

Faruk Hadžić: Naravno da je moguće i to se mora pod hitno uraditi. Poslodavci iz realnog sektora prijavljuju radnike na minimalne plate, a dio njih podiže gotovinu i daje radnicima «u koverti» ostatak, upravo zbog visokih opterećenja. Veliki broj radnika koji rade na crno ne mogu biti dio sistema,  jer poslodavci ne mogu isplatiti sve ono što država traži. Zbog toga je naša teza, da se doprinosi i porezi na rad trebaju rasteretiti, što će omogućiti da rad bude jeftiniji, da se više ljudi uvede u sistem, da radnici, prije svega oni sa malim primanjima dobiju povećanja plata. Uzimimo za primjer da ukoliko država smanji doprinose za 150 KM, 50 KM bi bila ušteda za poslodavca, a 100 KM povećanje plate radnika. Kada radniku koji ima 500 KM platu, povećate istu za dodatnih 100 KM, on će tih 100 KM u potpunosti potrošiti, jer zbog visokih troškova života nema šta da uštedi. Ovih 100 KM potrošnje će stvoriti mnogo više potrošnje na nivou ekonomije, tj. potrošnja će se multiplicirati i do deset puta. Što se novac više troši, više će i država uzeti kroz PDV, tako da u konačnici će država više dobiti kroz indirektno oporezivanje, nego što joj je bilo smanjenje doprinosa plus dodatna zapošljavanja radnika.

Akos.ba: Na čemu se temelji vaša nova ekonomska politika? Koje mjere bi mogle dovesti do brzog ekonomskog rasta, i kako znanje prevoriti u mudru javnu politiku?

Faruk Hadžić: Ključno je povećati potrošnju, prije svega onih kategorija stanovništva koji imaju niska primanja, jer će se to daleko više multiplicirati na potrošnju cjelokupne ekonomije. Potrošnja čini 80-85% našeg GDP-a. Što ona više raste, brže nam raste i GDP. Potrošnja dovodi do rasta potražnje na tržištu, tj. ona je signal preduzećima da im se robe i usluge više traže. Neka preduzeća će odgovoriti na rast potražnje povećanjem proizvodnje i novim zapošljavanjem, što će u konačnici dovesti do rasta ponude – 4P. S obzirom da nemamo aktivne mehanizme monetarne politike, fokus naše «Nove ekonomske politike» je na fiskalnoj politici – kroz rasterećenje privrede silnih nameta i politici dohotka, kroz povećanje primanja onih kategorija koji imaju niska primanja. Upravo ove dvije politike čine 80% naših ideja, jer trenutno ovdje vidimo najveći potencijal za oporavak naše ekonomije.

Akos.ba: Iz stručne perspektivne, kažite nam je li ekonomsko stanje u Bosni i Hercegovini nerješivo? U Bosni i Hercegovini trenutno vlada politika uravnoteženja budžeta. Kako da država pokrene privredu, a samim time i punjenje budžeta?

Dino Hadžialić: Tačno je da je u BiH politika uravnoteženja budžeta trenutno dominantna, mada nije jednostavno ni ovo postići s obzirom na znatna izdvajanja za administraciju i druge uposlenike na budžetu. Mjere uravnoteženja budžeta su i korisne u nekim slučajevima i pod određenim okolnostima, ali u našem slučaju sa stručnog aspekta site su fatalne i samo nas još dublje uvlače u krizu. Naime, kada je privreda „na koljenima“, kada ne postoji dovoljna agregatna tražnja i kada se suočavate sa prijetećom recesijom i visokom stopom nezaposlenosti, onda je jedno riješenje stimulacija privrede, kako bi se krenulo ka putu oporavka. Uravnoteženje budžeta nije stimulacija. Budžet mora da primjeni mjere ekspanzione fiskalne politike i u nedostatku privatnih investicija, država mora investirati u infrastrukturu, u obrazovanje, u suštini u sve dijelove kojima je to potrebno. Samo jednom ovakvom politikom dolazi do povećanja potražnje, a time se otvaraju mogućnosti da perduzeća posluju, da zapošljavaju nove radnike, te proširuju svoje kapacitete. Zaista se mora razumijeti ekonomski ciklus, tj. faza u kojoj se nalazimo, pa onda donijeti kvalitetne odluke i smjernice u kojima će se djelovati. Naša ekonomija se tek oporavjla iz dugogodišnje stagnacije i bilježi blage pozitivne trendove, koji su nedovoljni da držimo korak sa zemljama EU i okruženja, a da ne govorimo o sustizanju tih ekonomija.

Akos.ba: Da li u našoj zemlji postoji zvanična ekonomska politika, koja bi definisala pravac Bosne i Hercegovine?

Dino Hadžialić: Zbog naše ustavne složenosti i političke blokade na raznim nivoima vlasti u BiH nije uspjela da se nametne zvanična ekonomska politika sa naglaskom na fiskalnu politiku, kojaje svakako na entitetskom nivou. Ipak, treba istaći da imamo zvaničnu politiku, koja je nastala iz nužde i predstavlja politiku naših kreditora (MMF-a, Svjetske banke i dr.), a to je da držimo budžete uravnoteženim, pa ako nam i bude nedostajalo novca za budžet, puteve ili energetsku infrastrukturu, dobit ćemo „povoljne“ kredite. Ipak bih naglasio da je kredit i dalje novo zaduženje, koje neko mora vratiti.

Akos.ba: Šta je neophodno da učine vlasti i državni službenici u tekućem periodu, a u cilju poboljšanja trenutne situacije?

Dino Hadžialić: S obzirom da su nam izbori pred vratima, nakon istih naši budući parlamentarci, a time i nove Vlade bi trebali prvo da dogovore pravac djelovanja u ekonomskom smislu, pa tek onda da dogovore koalicije i podjelu „izbornog plijena“! Da imamo konkretan program kojeg će poštovati svi nivoi vlasti, bar po pitanju ekonomskih tema, a koje nam mogu donijeti napredak.

Državna služba u cjelini treba da se reorganizuje, da naša adminsitracija uđe u 21. vijek, u smislu digitalizacije, obrazovanja kadrova u korištenju informacionih tehnologija, te da se ponudi privredi kvalitetna e-uprava, koja će brzo, transparetno i učinkovito odgovoriti zahtjevima privrede i samih građana. Ne mora se uvijek ići sa smanjivanjem broja službenika, iako se istom treba težti, ali  prvenstveno treba riješiti organizaciju same javne uprave.

Akos.ba: I za kraj, možemo li biti optimistični? Slijedi li, i u kojem vremenskom periodu, osjetan oporavak ekonomije Bosne i Hercegovine?

Faruk Hadžić: Ukoliko se hitno krene sa reformama, ali onim pravim reformama, možemo očekivati pozitivne pomake. Sadašnji rast koji imamo, iako se on predstavlja kao odličan, za zemlju poput BiH, sa niskom osnovicom za obračun GDP-a, nije dovoljan da bi građani u BiH osjetili bilo kakve pozitivne efekte. Rješenja postoje, samo nam treba odgovorna vlast koja je spremna krenuti sa rješavanjem problema, koji će dovesti do bržeg ekonomskog rasta.

Dino Hadžialić: Oporavak neće biti lagan, ali uz primjenu mjera koje smo predložili, prvi pomaci bi se osjetili u roku jedne – dvije godine, dok bi pravi rast bio osjetan u srednjoročnom periodu od 2-5 godina. Naravno, da trebamo biti optimistični. To nam prema mom skromnom mišljenju i nedostaje. Nedostaje nam taj optimizam, ta nada u bolje i pošteno sutra, zbog koje i imamo odliv mladih u inostranstvo. Ne radi se više samo o egzistencijalnim ekonomskim motivima odlaska. Da nismo optimistični, ne bi ovo djelo ni pisali, već bi kao mnogi naši prijatelji ovu zemlju bez problema do sad napustili.

Faruk Hadžić rođen je 27. novembra 1984. godine u Tuzli. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Tuzi, odsjek za Makroekonomski menadžment. Titulu magistra je stekao u Sarajevu, na odsjeku za Međunarodnu ekonomiju. Trenutno je doktorant na Ekonomskom fakultetu u Tuzli. Dobitnik je Zlatne plakete Univerziteta u Tuzli, za uspjeh tokom školovanja. Živi i radi u Sarajevu.

Dino Hadžialić rođen je 5. februara 1985. godine u Zvorniku. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, na odsjeku za Makroekonomski menadžment. Magistar je društvenih nauka iz oblasti ekoomije. Dobitnik je Zlatne plakete Univerziteta u Tuzli, za uspjeh tokom školovanja. Živi i radi u Tuzli.

akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top