Esma el-Baltadži… mezar bez imena i majka koja čeka pravdu
-Stoji pored mezara, u istočnom dijelu Kaira, s majčinskom tugom se prisjećajući da se prije godinu dana, nakon razbijanja demonstracija na Rabi’i ovdje oprostila od svoje jedinice Esme. Dok podiže ruke koje polako klize, čineći dovu, pokušava suzdržati suze…
Ummu Sena’ Abdu-l-Džebbar doživljava ovaj prizor iznova prije nego počne u svom stanu u Kairu govoriti za Anadoliju. Ona priča: „Svaki put kada se poželim svoje kćerke, ja posjetim njen mezar. Molim je da mi halali što i nakon godinu dana nisam uspjela zadovoljiti pravdu i povratiti njeno pravo.“
Prema riječima Esmine majke, Esma je ukopana 16. avgusta prošle godine, dva dana nakon što je ubijena na trgu Rabi’a, a egipatske vlasti nisu dozvolile da na njenom mezaru bude upisano njeno ime. Ona priča: „Nisu čak dozvolili ni malu mermernu pločicu na kojoj bismo napisali da je to mezar šehide Esme el-Baltadži. Nakon par sati pošto je njena prijateljica napisala: „U Džennetu, Esma, ovo je mezar šehide“ – premazali su to, ne dozvoljavajući da ostane ijedan trag da je na tom mjestu ukopana šehida.“
Njena majka dalje priča: „Željela sam da nakon godinu dana od Esminog šehadeta odem na njen grob i prenesem joj vijest o slomu vojnog udara. Ali to se, nažalost, još nije desilo, ali hoće uskoro, inšaAllah. Allah nam je svjedok i obećavam to Esmi da smo na istom onom putu sve dok ne vratimo prava našim šehidima.“
Ona još dodaje: „Ova godina koja je za nama je godina tuge. Vojska je ukrala našu državu, ubijena je moja jedinica Esma, moj muž je uhapšen i protiv njega je podignuta optužnica, uhapsili su mog najstarijeg sina Ammara, a zatim ga oslobodili. Nakon toga, uslijed brojnih bezbjedonosnih provjera bio je prinuđen napustiti zemlju. Također su uhapsili i mog najmlađeg sina Enesa, koji se sada u njihovim zatvorima. Također su i protiv mene podigli optužnicu, ali sva ta zastrašivanja im nimalo ne koriste.“
„Uvijek je na svojim sveskama pisala“, prisjeća se Esmina majka: „Ili ćemo ovaj narod usmjeriti ka Džennetu ili ćemo mi otići u Džennet. Esma nije uspjela okrenuti ovaj narod ka Džennetu, pa je sama otišla u Džennet. Ostavila je nas da kušamo ovu gorčinu života bez nje, ali mi se čvrsto držimo obećanja i pobjedit ćemo!“
Na priču da bi neke međunarodne institucije mogle platiti odštetu ubijenima, Esmina majka to odbacuje i kaže: „Neću prihvatiti uzimanje bilo kakve nadoknade niti ću ikada odstupiti od borbe za pravdu, za pravo moje Esme kao i hiljada drugih šehida. Ja sam samo jedna od na hiljade majki koje su izgubile svoje kćeri, svoje sinove, svoju braću i muževe i niko od nas neće odustati od zadovoljenja prava i pravde.“ Svoju priču ona završava riječima: „Očekujemo uskoro kaznu za zločince. Zadovoljit ćemo se tek onda kada odgovorne za masakre na Rabi’i i ostalim mjestima vidimo na vješalima.“
IslamBosna.ba
