Književni kutakKolumne i intervjuiU Fokusu

Esad Kočan – novinarstvo, borba za medije i identitet u savremenom društvu

O svom prijatelju Atvija Kerović je zapisao: ,,Posjetivši zgodnom prilikom Bihor i prelijepo Godočelje, veliki crnogorski pjesnik Mladen Lompar egzaltirano je uskliknuo: Jednom se ovdje morao roditi jedan Esad Kočan. Godočelje nam je dalo Esada Kočana, a Esad nam je i ovom knjigom (Naša Rijeka (Almanah, Podgorica 2023). darovao (otkrio) magiju svog zavičaja, koju je samo on mogao odnijeti u svijet i neokrznutu sačuvati u svakoj svojoj pori.“

Piše Božidar Proročić, književnik i publicista

             Čudan je taj Bihor je zaista jedan čudesan prostor koji je dao mnoge izuzetne ličnosti, a među njima  i jednog  Eșad Kočana, čiji je doprinos medijima, novinarstvu, književnosti i kulturi značajan i neosporno važan. Inspirisan Bihorom, Eșad Kočan je postao simbolom intelektualnog i umjetničkog izraza koji je obogatio  književno-kulturnu scenu u Crnoj Gori Njegovo djelo i angažman u medijima i novinarstvu ostavljaju snažan utisak na crnogorsko društvo. Njegov novinarski angažman i komentari su poznati po dubokoj analizi i kritičkom pristupu, što je doprinijelo razumijevanju važnih društvenih i političkih pitanja i prilika u Crnoj Gori.

Imao sam privilegiju da sretnem i upoznam Esada Kočana na promociji njegovih knjiga u Podgorici i provedem vrijeme u jednom kratkom razgovoru sa njim ali sasvim dovoljnim da ga lično doživim. Tokom tog susreta, bio sam duboko impresioniran njegovom strašću i posvećenošću novinarstvu, borbom za slobodu medija i istraživanjem identiteta u savremenom društvu u Crnoj Gori. Njegova duboka promišljanja prema ovim temama prožimala su svaki njegov korak i javni angažman. Pored ličnog iskustva, pažljivo sam pratio njegov rad tokom godina i bio impresioniran njegovom angažovanošću i profesionalizmu tokom duge i uspješne karijere. Ta karijera se razvijala u mnogim teškim i prelomnim vremenima, a Esad je ostao nepokolebljiv u svojoj posvećenosti principima slobode medija i razumijevanja identiteta. Njegov doprinos savremenom društvu inspiracija je mnogima, a njegova posvećenost ostavlja trajni trag u novinarstvu i proučavanju identiteta.

O svom prijatelju Atvija Kerović je zapisao: ,,Posjetivši zgodnom prilikom Bihor i prelijepo Godočelje, veliki crnogorski pjesnik Mladen Lompar egzaltirano je uskliknuo: Jednom se ovdje morao roditi jedan Esad Kočan. Godočelje nam je dalo Esada Kočana, a Esad nam je i ovom knjigom (Naša Rijeka (Almanah, Podgorica 2023). darovao (otkrio) magiju svog zavičaja, koju je samo on mogao odnijeti u svijet i neokrznutu sačuvati u svakoj svojoj pori.“

            Svojim istraživanjima i novinarskim radom, Esad Kočan otvara mnoga važna pitanja o ulozi medija u oblikovanju društvenih percepcija i obaračunava se s izazovima koji su povezani s medijskim slobodama. Njegova predanost borbi za slobodu medija naišla je na odobravanje i podršku mnogih kolega novinara i aktivista širom regiona svih ovih decenija. No, Kočanova djela i razmišljanja također sežu dalje od novinarstva i medijskih pitanja. Njegovo istraživanje identiteta, posebno u kontekstu manjebrojnih naroda, otvara važne razgovore o kulturnoj različitosti i suživotu u savremenom društvu. Esad Kočan je primjer kako pojedinac može ostaviti značajan trag u raznim sferama djelovanja, od novinarstva do borbe za slobodu medija i promocije razumijevanja i poštovanja različitih identiteta. Njegova predanost i posvećenost svjetlim stazama vode nas prema pravednijem i boljem društvu. Veliki pisac, pjesnik i novinar Džordž Orvel (1903-1950) lijepo je zapisao: ,,Novinari su čuvari svjetla. U svijetu tame i nepravde, oni donose istinu i objašnjenje.“ Ovim riječima bih najbolje opisao Esada Kočana. Kroz svoje novinarske članke i aktivizam, Esad Kočan je aktivno istupao protiv nacionalističke retorike, velikosrspkih nacionalista podstitičući otvorenu i inkluzivnu društvenu atmosferu. To je, u ondašnjim dešavanjima s kraja osamdesetih, i tokom devedesetih ali i kasnije imalo itekako visoku cijenu. Esad Kočan, istaknuti intelektualac, novinar i borac za ljudska prava, dao je značajan doprinos u suočavanju s ratom i ratnom retorikom. Početkom devedesetih, u tim lomnim godinama, prihvatio se uloge osnivača i jednog od dugogodišnjih urednika nedeljnika “Monitor“, koji je bio prepoznat kao antiratni nedjeljnik na prostorima Zapadnog Balkana. U tom okrutnom okruženju obilježenom etničkim čišćenjem, progonima, ratovima i stradanjima Muslimana-Bošnjaka, ali i drugih naroda, on nikada se s tim nije mirio. Njegova posvećenost politici mira i razumijevanja tokom turbulentnih vremena, posebno na Balkanu, čini ga izuzetnom osobom u podršci veličanstvenim idejama kakve su humanizam i suživot.

            Esad Kočan se istaknuo ne samo kao novinar koji je izvještavao o događajima, već je postavljao visoke etičke standarde u novinarstvu. Njegova etička načela i profesionalizam čine  ga istinskim etičarem u svijetu novinarstva. Jedno od njegovih temeljnih etičkih načela bilo je unapređenje istine i odgovornosti u novinarstvu. Bez obzira na izazove s kojima se suočavao, Esad j uvijek teži tačnom prezentovanju činjenica. Njegova posvećenost istini dovela je do toga da bude prepoznat kao novinar od povjerenja, a njegovi autorski tekstovi su često služili kao primjer kako novinarstvo treba izgledati. Zahvaljujući svom izvanrednom profesionalnom pristupu, Esad Kočan je zaslužio mnoge nagrade i priznanja. No, on nije ostao zatvoren za poglede drugih i drugačijih. Umjesto toga, odlučio je podijeliti svoja bogata iskustva i znanje s budućim generacijama. Njegova posvećenost prema novinarstvu i borba za etičke principe nisu samo rezultirali sopstvenim uspjehom, već su također poslužili kao izvor inspiracije za mlade novinare i studente. Kroz svoja predavanje i mentorski rad, Esad je prenosio svoj lični pogled prema istini i odgovornosti u novinarstvu, postavljajući temelje za buduće generacije novinara. Njegova predanost promociji profesionalnih i etičkih standarda ostavlja dubok i trajan uticaj na novinarsku zajednicu Još jedno bitno etičko načelo koje je Esad Kočan posebno isticao bilo je poštovanje ljudskog dostojanstva. Njegovi autorski tekstovi o ljudskim pravima i nepravdama često su dali glas onima koji su bili marginalizovani, poraženi i zanemareni. Njegov aktivni društveni rad posebno ističe važnost empatije i razumijevanja prema onima koji pate. Njegova hrabrost u suočavanju s prijetnjama i pritiscima kako bi sačuvao nezavisnost novinarstva  je primjer za mnoge druge novinare. Njegova predanost slobodi medija  je duboko ukorijenjena u njegovoj etici. I kada je bio napadnut branio je dignitet svoje profesije.  Kroz svoje etičke i etničke principe, Esad Kočan je postavio visoke standarde za novinarstvo. Njegov rad podsjeća nas da novinari nisu samo puki posmatrači u društvu već i čuvari istine i ljudskog dostojanstva. Esad Kočan je svojim radom dokazao da pojedinac može imati snažan uticaj na očuvanje nacionalnog identiteta i unaprijeđenje razumijevanja među različitim narodima. Njegova posvećenost ostaje inspiracija onima koji teže očuvanju kulture i identiteta, uprkos izazovima i sukobima koji su, nažalost, sve češći u surovoj crnogorskoj stvarnosti i zbilji. Sve što ostane zapisano u  riječima često je ograničeno, ali to nas samo više podsjeća na neograničenost i obavezu onoga što nisam uspio do kraja reći. Ono što ostaje neizrečeno često je šire i dublje od onoga što sam mogao zapisati i reći, kao da postoji beskrajna dubina onoga što nije rečeno! Esej o Esadu Kočanu završiću riječima Barbare Buš koja je to lijepo zapisala: ,,Veliki ljudi su oni koji su spremni da podijele svoju snagu s drugima.”

            Iz bogate biografije Esada Kočana izdvajam:

Rođen je 1956. Gimnaziju je završio u Beranama. Filozofski fakultet, odsjek filozofija u Skoplju. Kao novinar počeo je raditi 1980. godine u listu Pobjeda, gdje je bio saradnik u unutrašnjo-političkoj redakciji i slobodni reporter. Bio je zamjenik odgovornog urednika Informativno-političkog programa Televizije Crne Gore. Zbog suprostavljanja nacionalizmu i Miloševićevim mitingaškim pohodima po Crnoj Gori, s kolegama iz rukovodećeg tima televizije, nakon oktobarskog „događanja naroda“ 1988. godine u Podgorici, smijenjen je s mjesta urednika. Jedan je od osnivača crnogorskog nezavisnog nedjeljnika Monitor 1990. Član je njegove redakcije od prvog broja do danas. Nakon suspenzije na televiziji, zbog pisanja za taj antirežimski i antiratni nedjeljnik, napustio je TVCG i potpuno se posvetio Monitoru. Bio je odgovorni urednik Monitora tokom ratnih godina do sredine 1994. Od 2003. godine ponovo je glavni i odgovorni urednik ovog nedjeljnika.

Bio je prvi predsjednik Upravnog odbora Instituta za medije Crne Gore i član Savjeta Javnog servisa RTCG. Tekstovi su mu objavljivani i prenošeni u vodećim listovima u zemljama bivše Jugoslavije, kao i u stranim analitičkim revijama posvećenim zbivanjima na Balkanu. Kao gost, držao je predavanja o etici u novinarstvu i savremenim profesionalnim standardima na univerzitetima u zemlji i inostranstvu. Predavao je u školama novinarstva, koje je u Crnoj Gori organizovala Alternativna informativna mreža (AIM). Bio je član stalnog kora predavača Instituta za medije Crne Gore. U okviru programa koji organizuje Internacionalni centar za novinarstvo u Vašingtonu završio je 2002. godine u Vašingtonu i Njujorku specijallizaciju koja obuhvata izučavanje profesionalnih normi u savremenom novinarstvu i metodologuiu obuke novinara. Završio je i obuku za predavača Danske škole novinarstva. Dobitnik je međunarodne Nagrade Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti koju dodjeljuje NVO GARIWO iz Sarajeva. Član je redakcije Almanaha od 2000. godine. Učestvovao je na mnogim njihovim promocijama, naročito u vrijeme akcije za povratak narodnog imena Bošnjak. Objavio je knjige: Obale nema (Vijesti, Podgorica 2012), Znali ste (Almanah, Podgorica 2012), Iza prašine (Almanah, Podgorica 2016) i Naša Rijeka (Almanah, Podgorica 2023).

Povezani članci