Emsedin Orhan iz Lješeva čuva porodičnu tradiciju grnčarstva
Emsedin Orhan iz sela Lješeva kod Ilijaša jedan je od rijetkih grnčara koji radi i živi od ovog zanata starog hiljadama godina. Nažalost, kako je rekao, njegovim stopama ne žele sinovi
Piše: Srećko Stipović
Emsedin Orhan iz sela Lješeva kod Ilijaša jedan je od rijetkih grnčara koji radi i živi od ovog zanata starog hiljadama godina. Nažalost, kako je rekao, njegovim stopama ne žele sinovi.
“Ovaj zanat mnoge je spasio od gladi ili ih napravio velikim umjetnicima. Moja porodica proizvodi posuđe od gline više od tri stotine godina. Moj dedo se bavio grnčarstvom, otac također, ja nastavio. Poslije mene potop. Ne želi niko da se bavi poslom od kojega se može lijepo živjeti. Zahvaljujući proizvodima od grnčarije obišao sam mnoge sajmove ne samo u BiH nego i susjednim zemljama. Upoznao veliki broj poslovnih ljudi i othranio svoju djecu. Interes nove generacije za ovim zanimanjem ne postoji tako da će to polako, ali sigurno izumrijeti. Šteta za zanat jedan od najstarijih na svijetu”, rekao je za Anadolu Agency (AA) Emsedin Orhan.
Na njegovom imanju ozidana je zemljana peć u koju se slaže izrađeno posuđe od gline. Nakon toga loži se vatra da bi se postigla temperatura od oko 1000 stepeni celzijusa.
“Zanat grnčara nije nimalo lagan. Čak što više težak je i nepredvidiv. Dovoljno je malo odstupanje od propisane temperature pa da cijela serija vazni, ibrika, tacni, tepsija, kasica za banke, posuda za pečenje mesa propadne. Ako sve prođe kako treba najteža faza ovoga posla je tzv. garenje posuđa. Kada se posuđe izvadi iz peći onda se pristupa tzv. garenju da dobije patinu kao da je staro stotinama godina. Dakle, temperatura od 1.000 stepeni na kojoj smo ispekli glinu spušta se negdje na oko 800 stepeni celzijusa i počinje tzv garenje. Uzimamo posuđe iz peći onako vrelo i uranjamo u smjesu pšeničnog brašna i vode. Dodaju se i mekinje. Na taj način se posuđe kali kako bi dobilo visoku tvrdoću i prirodnu zaštitu”, govori je Emsedin kojeg je reporter AA sreo nedavno na sajmu organske proizvodnje u Novome Travniku.
Emsedin je javno demonstrirao kako se pravi jedna obična posuda od gline, a mnogi posjetitelji sajma uživali su u njegovoj umjetnosti.
“Posuđe od gline je zdravije za kuhanje i pečenje. Hrana iz ovoga posuđa je ukusnija, a i liječnici sve češće preporučuju zemljano posuđe za bolesnike kojima je bolestan želudac ili imaju druge probleme s probavom”, kaže Emsedin Orhan.
Akos.ba