Edhem ef. Čamdžić: U Jasenovcu je ubijeno više od 2.500 Bošnjaka i to se mora obilježavati

U logoru u Jasenovcu ubijeno je više od 2.500, a prema novim pokazateljima čak i do 3.000 Bošnjaka i treba osigurati da i predstavnici Islamske zajednice u BiH zajedno sa zvaničnicima Srpske pravoslavne crkve, jevrejske i romske zajednice imaju mogućnost, tokom obilježavanja godišnjice stradanja u Donjoj Gradini, ubijenim muslimanima odati počast, a to je i ove godine izostalo, upozorio je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Edhem efendija Čamdžić, bivši banjalučki muftija, koji je tu dužnost obnašao od 1999. do 2014. godine.

“Ovo je veoma značajno pitanje, a odnosi se na jasenovačke logore, ubijanja u Jasenovcu, ne bih rekao stradanja. Stradati čovjek može i kada ga grom ubije ili kada se drvo pokrene u šumi. To su stradanja, a ovo su bila ubijanja, kao što su bila i ubijanja u Srebrenici, Biljanima, Večićima… Treba ga stalno ponavljati da bi se dobio uvijek isti odgovor. Da li svako misli kao ja ili Islamska zajednica u BiH to ne znam, da li svaki historičar, da li svaki intelektualac, alim, naš čestiti, vrijedni imam ili muftija ili reisu-l-ulema, ali odgovorno moram kazati da Islamska zajednica u BiH zastupa mišljenje da na obilježavanju ubijanja nevinih Jevreja, Srba, Roma, naprednih Bošnjaka i Hrvata i svih drugih čestitih, dobrih ljudi bilo koje nacije i bilo koje vjerske zajednice trebamo svi zajedno da obilježavamo tamo bez obzira ko kojem narodu i vjerskoj zajednici pripadao. Islamska zajednica u BiH to zastupa. Mi smo još početkom 2008. godine na moj prijedlog i insistiranje tadašnjeg reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe ef. Cerića zaključili da i mi trebamo biti iz Islamske zajednice u BiH pristutni na Donjoj Gradini”, rekao je efendija Čamdžić.

U to ime kao tadašnji banjalučki muftija, kaže, posjetio je tadašnjeg predsjednika RS-a Milana Jelića koji mi je dao punu podršku prisustvu i da predstavnici Islamske zajednice u BiH budu tamo zastupljeni i sa vjerskim obredom kako su zastupljeni i predstavnici pravoslavne crkve, predstavnici jevrejske zajednice i romske zajednice koji dolaze iz Beograda i imaju svoje molitve.

– U Donjoj Gradini bez obreda za stradale muslimane –

Osim Jelića, efendija Čamdžić, ja prilikom svoje posjete i tadašnjem predsjedniku Vlade RS-a, a sadašnjem predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku isto pitanje postavio i isti zahtjev izložio, sa čim se, kaže i on također složio. Osim toga, 9. maja 2009. godine tadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH Raffi Gregorian im je, kaže efendija Čamdžić, također isto predložio.

“Kada sam mu tada rekao da smo mi kao Islamska zajednica u BiH to tražili i da mi želimo učestvovati tamo on je toliko bio veseo, čak se nasmijao i rekao ‘to mi je veoma drago, to me veseli i ja sam htio da zatražim da vi budete, ali sada mi je drago da ste to vi samo isto tražili’. Mi smo se tu dogovorili i već na naredno obilježavanje, 2010. godine, ubijanja nevinih ljudi u Jasenovcu ja sam išao u Donju Gradinu sa jednom grupom imama iz Bosanske Dubice i Bosanske Gradiške u džubetima i ahmedijama. Kada smo se tamo pojavili svi su nas oduševljeno prihvatili. Nažalost, jedna je gospođa kišobranom zamahnula prema meni, prema mojoj glavi, ali druga me gospođa zaštitila. Svi su pozdravili naš dolazak. Međutim od zvaničnika niko se nije osvrnuo na naše prisustvo”, rekao je efendija Čamdžić.

Dakle, kaže efendija Čamdžić, iako su predstavnici Islamske zajednice u BiH bili te 2010. godine na obilježavanju u Donjoj Gradini, uprkos dogovoru, nije im omogućeno da imaju zvanični vjerski obred u znak sjećanja na stradale Bošnjake u Jasenovcu sa ostalim predstavnicima vjerskih zajednica. Umjesto toga tadašnji muftija Čamdžić sa prisutnim imamima iz Bosanske Dubice i Bosanske Gradiške samo je proučio Fatihu.

“Kasnije sam poslije obilježavanja, zvaničnicima iz RS-a kada smo razgovarali rekao na kakvu smo šutnju naišli tamo, da nas niko nije ponudio, mada su oni nas gledali, mi njih gledali, da upriličimo vjerski obred u znak sjećanja na stradale Bošnjake. Mi smo odmaknuti bili možda desetak metara od bine gdje su i političari i svi drugi zvaničnici bili, predstavnici pravoslavne i jevrejske i romske zajednice, ali na nas se niko nije obazirao. I uvijek je bilo malo nade da se drugi put neće ponoviti. Ali ponovilo se”, kaže efendija Čamdžić.

Druge godine, 2011., kaže efendija Čamdžić, je također, kaže, išao u Donju Gradinu, a treće pošto je bio negdje vani, u inostranstvu, u posjeti Bošnjacima nije lično bio. No, veli išli su imami i također su mu, navodi, izvještaj podnijeli da ih niko nije pozvao da i oni učenjem Fatihe pridruže se obilježavanju stradanja sa ostalim predstavnicima vjerskih zajednica.

Međutim, kada je prvi put bio u Donjoj Gradini, navodi da su ga tada novinari upitali “otkuda vi muftija ovdje?”.

“Rekao sam, dragi moji, došao sam ovdje da u ime IZ u BiH, u svoje lično ime odam poštu nevino ubijenim hiljadama ljudi, muslimanima kojih je veliki broj ovdje otjeran iz svojih kuća. Jer, nema mjesta u BiH gdje nema ljudi koji su otjerani u Jasenovac i koji su ubijeni. Došao sam i njima da proučim Fatihu”, kaže efendija Čamdžić.

– Prisustvo u Jasenovcu obaveza –

Efendija Čamdžić pokazuje knjigu autora Nihada Halilbegovića pod nazivom B”ošnjaci u Jasenovačkom logoru”. Knjigu je kaže, poklonio prvom zamjeniku visokog predstavnika za BiH Raffiju Gregorijanu koji ju je odnio u Nacionalnu biblioteku u New York, čiji je direktor bio Gregorijanov otac.

“Imajući u vidu i knjigu koju je napisao naš istraživač Nihad Halilbegović, koji je došao do podataka da je preko 2.500 Bošnjaka u Jasenovac otjerano i ubijeno je razlog zbog kojeg sam bio u Donjoj Gradini, ali i zbog koje mislim da se i predstavnici IZ u BiH trebaju uključiti u program obilježavanja zajedno sa zvaničnicima ostalih vjerskih zajednica. Zašto su Bošnjaci otjerani i ubijeni u Jasenovcu? Zato što su štititli svoje komšije Srbe, Jevreje, Rome i napredne Bošnjake i Hrvate i sve druge napredne ljude koji su bili antifašisti. Otjerani su zato što su ih štitili, a u islamu je svetost komšija, jedna svetost koja ukazuje da komšiju treba zaštititi, sačuvati. Oni su to radili i stradali. Znam da u u Banjoj Luci ima porodica Šemsudina Mulaomerovića koji je napisao i zahvalu gospodinu Nihadu Halilbegoviću što je počeo istraživati stradanja Bošnjaka u Jasenovcu jer, kaže u socijalističkoj Jugoslaviji o tome niko nije smio govoriti”, naveo je efendija Čamdžić.

Nikada, naglašava efendija Čamdžić, “nismo smjeli govoriti o stradanju Bošnjaka u Jasenovcu”. Halilbegović, navodi efendija Čamdžić, po prvi puta otkriva ubijanje i Bošnjaka u Jasenovcu.

“I ja imajući to u vidu rekao sam ‘došao sam u Donju Gradinu, a i dogovorili smo na najvišem političkom nivou u RS-u i sa prvim zamjenikom visokog predstavnika u BiH i ja zastupam bez obzira, da uvijek treba ići tamo’. Da li će neko na nas obraćati pažnju ili neće nije važno. Mi treba da idemo da odamo poštu i muslimanima i nemuslimanima i da proučimo Fatihu onim muslimanima koji se osjećaju tako da im treba proučiti Fatihu i zamoliti dragog Allaha dž.š. da im oprosti grijehe i da muslimane smjesti u dženet na budućem svijetu”, ističe efendija Čamdžić.

Efendija Čamdžić kaže da “ne zna zašto predstavnici institucija BiH ne odlaze na obilježavanje godišnjice stradanja u Donjoj Gradini”. Tu i tamo, veli, pročita u štampi u vrijeme obilježavanja ko prisustvuje i ko je došao, ali navodi da bi volio da svi zajedno idu, svi iz BiH, iz Hrvatske i da zajednički prisustvuju obilježavanju kako u Jasenovcu, tako i u Vukovaru.

“Tamo u Vukovaru je civilno stanovništvo pobijeno i tamo treba otići. Treba da odemo u Srebrenicu. Jer, ko negira stradanje, ubijanja civilnog stanovništva pa i bolničkog osoblja, bolesnika u bolnici u Vukovaru ili genocid u Srebrenici i ne samo tamo nego i u Ključu, Sanskom Mostu, Kozarcu, Bratuncu, Vlasenici, Brčkom bilo gdje taj neiskreno govori o Jasenovcu i Auschwitzu”, ističe efendija Čamdžić.

– Zajednički obilaziti sva stratišta –

Kaže da se stradanje svake žrtve treba obilježiti i ovo što je sada Islamska zajednica u BiH poduzela, navodi, da se krene sa obilaskom stratišta, je nešto što je zagovarao.

“Ima u mene zabilježeno u rokovniku kada sam sa mnogima razgovarao, bilo političarima ili na Međureligijskom vijeću da se spuštamo na nivo općine, da se to ne zadrži samo na nivou države BiH, nego i da idemo u crkve i džamije i na mjesta stradanja da nas vide na terenu. Bilo mene kao imama, kao muftiju, onoga kao svećenika, biskupa, nadbiskupa, vladiku da idemo i da nas narod vidi da se družimo, da idemo kroz gradove. To je najbolja poruka koja se šalje. Od samog predavanja koja se drže po dvoranama ili po kancelarijama, kabinetima slabe su to poruke. Nemaju svoju snagu kao što je ova poruka. I ova poruka gdje su sada krenuli da idu na Kazane, na Korićanske stijene, Križančevo selo, da idu na sva druga mjesta gdje treba ići. To je poruka snažna i to treba podržati. Ali, to sada ne treba da bude jednom ili dva puta u godini dana. To treba skoro svake sedmice da se tamo nađemo i da to mediji objavljuju redovno kako u štampi, printanim i elektronskim medijima i da se pročita i da se vidi”, poručuje efendija Čamdžić.

Međutim, kaže efendija Čamdžić, duboko je ubijeđen da će se stvari promijeniti. U Banja Luku je kaže, došao jedan mlad, čestit muftija dr. Osman efendija Kozlić koji sa vrijednim, čestitim imamima želi nastaviti na putu kojeg je započelo Banjalučko muftijstvo kada je on bio muftija.

“I on će sigurno nastaviti, nuditi ili ići sa imamima našim tamo u Donju Gradinu sa džubetima i ahmedijama jer svaki normalan čovjek će priznati žrtvu, priznat će genocid, priznat će ubijanja, a ne stradanja. Nemojmo govoriti o stradanjima, govorimo o ubijanjima. To su bila ubijanja na najgnusniji način i u Jasenovcu, i u Srebrenici, bilo gdje na nekom drugom mjestu ljudi su ubijani, maltretirani, dok su živi bili. I tu svako treba da ide, ali da idemo zajedno i da se pokloni ko hoće, ali muslimani će proučiti Fatihu i to će biti najbolji put za suživot, za pomirenje, što bi naš uvaženi akademik Abdulah Sidran rekao: suživljenje među ljudima. Da ti kontakti nikada ne prestaju, da su uvijek, zajedno, ne od vremena do vremena, od mjesta do mjesta, od osobe do osobe nego stalni, svakodnevni, a islam traži od svojih sljedbenika da prema komšiji, susjedu sve čini što je u njegovoj moći da mu pomogne da ga zaštiti, da ga sačuva, da mu obezbjedi što mu treba u životu, kao što i ja imam obavezu kao njegov susjed i komšija”, ističe efendija Čamdžić.

– Zatiranje BiH –

Efendija je ogorčen pokušajima vlasti u RS-u da negiraju Bošnjacima pravo na korištenje i nazivanje njihovog jezika bosanskim.

“Bio sam 2014. godine kao predstavnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH i uvaženog reisu-l-uleme Huseina efendije Kavazovića, uz ramazan u Čikagu i tamo sam naišao, ima jedna vrijedna profesorica bosanskog jezika Amina Mešić, supruga glavnog imama, hafiza Mešića u Čikagu. Ona u bosanskoj školi usred Čikaga predaje bosanski jezik jer u Čikagu ima oko 20 do 30.000 Bošnjaka. I tamo u Americi, njima ne smeta bosanski jezik. Ne smeta bosanski jezik ni u Švedskoj, ne smeta bosanski jezik ni u Engleskoj, Francuskoj, Austriji, ni u Hrvatskoj, ne smeta ni u Srbiji, samo smeta u Bosni i Hercegovini, odnosno smeta u Republici Srpskoj. To neće ostati tako stanje, budite sigurni. Ko god ugrožava nečije elementarno pravo, slobodu na vjeru, na jezik, ko god mu to osporava, on će jednog dana od toga morati odustati. Jer su to fašističke ideje i ko to radi, provodi fašističke ideje. To je kao da zabranim Srbima, Hrvatima, Englezima da govore srpski, hrvatski ili engelski jezik. To je van pameti. Jedan je naučnik izjavio nedavno, Samuel, da će doći do sukoba civilizacija, kultura, vjera. Ja uvijek zastupam mišljenje, nema sukoba ni crkava, ni džamija, ni vjera, ni nacija, nego su sukobi pomućenih umova. Taj ko zabranjuje bosanski jezik danas, jučer, taj je čovjek sa pomućenim umom. Jer, moje je elementarno pravo da ja imam svoj bosanski jezik”, ističe efendija Čamdžić.

Kada bi rekli sada Amerikancima, kaže efendija Čamdžić, ne možete vi učiti engleski, ne može se vaš jezik zvati engleski, vi ste Amerikanci to bi bio skandal. A, u Americi, kaže efendija Čamdžić, govori se engleski jezik.

“Ili Kanađima reći mora se vaš jezik zvati kanadski jer ste vi Kanađani, kao što nama govore vi ste Bošnjaci, mora vam se zvati jezik bošnjački. Nikada nije bošnjački jezik postojao. Zato, ja sam se toliko zalagao da se ne lupaju one table u Vukovaru sa ćirilicom. Ja se zalažem da bude ćirilica. Pazite najnepismeniji narodi su postali Turci svojevremeno i Bošnjaci, kada je u Turskoj ukinuto arapsko pismo, osmansko pismo i kada je u BiH Austro-Ugarska ukinula bosančicu. Vi imate do sada živih naših nena koje imaju 90 i nešto godina, ja vam znam njihova imena spomenuti i na području Banjalučkog muftijstva koje znaju četiri pisma: odlično uče Kuran, arapsko pismo, uču bosančicu, arapsko pismo, čitaju štampu na ćirilici i na latinici. To je bogatstvo. I sada da ja nekome zabranjujem latinicu ili da zabranjujem ćirilicu i da ja zabranjujem nekom bosanski jezik zato što je Bošnjak. Ovdje je cilj da se ukine bosanski jezik i sve što je bosansko u BiH. To je višestoljetno zatiranje BiH. I zato je ta sramna uloga Srpske akademije nauka i umjetnosti koja to zastupa i poručuje otuda odnekle. Neće uspjeti. Bošnjaci nikada neće odustati od svoga maternjeg, bosanskog jezika. To je poruka svakome. Ne što su to naši hirovi nego mi ne možemo bez svog jezika. To je isto kao da poručuju: odsjecimo im jezik i da nam neko fizički jezik odsječe. Tako nam jezike odsjecaju pojedinci, zapravo pokušavaju”, kaže efendija Čamdžić.

– Ponosan na odbijanje penzije i ordena RS-a –

Bivši banjalučki muftija Edhem efendija Čamdžić kaže kako je ponosan što je odbio nacionalnu penziju RS-a, ali svojevremeno i orden koji u mu je namijenio predsjednik RS-a Milorad Dodik.

“Jesam, ponosan sam. Odbio sam nacionalnu penziju RS-a i to je objavio i ‘Preporod’. Dobio sam ponudu, trebale su dobiti sve muftije, vladike i biskupi na području RS-a nacionalne penzije. Nisam to želio. Odbio sam i rekao kada svi imami dobiju ovo ja sam spreman dobiti. Imami imaju jako niske osnovice uplate penzionog osiguranja, imami imaju male plate, to su sve povratnički džemati i da ne pomaže Rijaset Islamske zajednice u BiH i reisu-l-ulema i službe Rijaseta, a moram biti iskren mnogi naši bošnjački političari su dosta pomagali nas tamo, ne mene lično, nego preko muftije i muftijstva pomagali su narod. Da nema tih pomoći ne bi mogli ti imami ostati. Sada da ja dobijem nacionalnu penziju 2.000-3.000 KM, a da imam nema platu kako treba, da nema ni penzionu osnovicu, nema se novaca za to uplaćivati, ne želim. Ja se tim ponosim i vidim da je i kolega biskup banjalučki Franjo Komarica i on odbio nacionalnu penziju RS-a. A, što se tiče odlikovanja hvala gospodinu Miloradu Dodiku koji je u meni vidio čovjeka dijaloga, vjere, suživota, tolerancije, ali ja da dobijem odlikovanje, a moje džematlije istjerani sa posla, vratili se na svoja spaljena ognjišta, obnavljaju svoje kuće i niko se ne može vratiti na posao, a da ja sada primam nekakva odlikovanja to bi bilo nešto najsramnije. I hvala Bogu da nisam primio i ponosim se time”, navodi efendija Čamdžić.

Efendija Čamdžić privodi kraju i knjigu pod naslovom “S Ferhadijom povratak, sigurnost i opstanak” koja će na ljeto izaći iz štampe.

“Pišem sve što se zbivalo i događalo čak i prije mene, od dolaska islama, a islam je na područje banjalučkog muftijstva došao i prije Osmanlija, to vrlo često pojedinci zanemaruju. U Arhivu u Dubrovniku ima jedan dokument o kome je kao moj profesor u Medresi pričao nama šehid- rahmetli Nijaz Šukrić. I kasnije sam saznao, a i pisao sam na fakultetu u Libiji jedan esej o dolasku islama na Balkansko poluostrvo. Ja o tome pišem u knjizi. Pa, potom pišem o dolasku Osmanlija, pa bogumilima koji su protjerani iz područja Mezopotamije, Turske, Trakije, pa bili na ovom području sve do Splita i tamo do pola današnje Srbije koji su kasnije primali islam. Pišem o tome u knjizi, o mom dolasku i imenovanje za muftiju, smrti muftija u Banjaluci prije toga, pa onda progonu i agresiji na BiH, progonu Bošnjaka, urbicidu na džamijama, genocidu nad Bošnjacima, i tu ističem taj genocid, nekome će smetati, ali kako ću ja drugačije nazvati Srebrenicu, nazvati ubijanja u Vlasenici, u Kozarcu, kako ću nazvati u Večićima kod Kotor Varoši 399 ubijenih, među kojima je i beba u bešici od 27 dana, a njen otac i njena majka ubijeni su istom granatom, a nije tamo bilo rata. Kako ću nazvati u Biljanima gdje je ubijeno 269 osoba, gdje je beba sa tri i po mjeseca pronađena sa cuclom, koja je ubijena, ili ono što se dešavalo u Šljivarima ili Botonjićima kod Ključa gdje su ljudi zapaljeni živi. Ili dva imama zapaljena živa, kako ću ja to drugačije nazvati nego genocid i urbicid. Ja o tome govorim”, otkriva efendija Čamdžić dijelove iz svoje knjige.

– Opraštanje je moć –

U knjizi govori, kaže i o svih deset medžlisa Islamske zajednice u BiH koji su uništeni, o procesu kada je naseljavano još u Drugom svjetskom ratu, genocidu, urbicidu koji je i tada trajao, pa onda o obnovi poslije Daytona ko je u tome učestvovao bio musliman, kršćanin, Jevrej, bilo koje vjere.

“Ja normalno ljude ističem i uvijek bez obzira što se sve dogodilo, pozivam na suživot, na toleranciju, na dijalog, na povjerenje da živimo zajedno jedni sa drugima, a ne, ne daj Bože, jedini pored drugih. Jer, nema većeg resursa u svijetu, u Evropi, da jedna država kao BiH ima ovo, a to je naša različitost. To je najveće bogatstvo, najveći resurs. Pa dajte da taj resurs iskoristimo i kada smo zajedno. Onda lakše i gradimo, više se pomažemo, nismo u hasetluku, zavidluku, ne stvaramo afere, ne istražujemo orahe u tuđim džepovima. Svi oraha imamo u svoijim džepovima, nemojmo ih prebacivati u tuđe džepove. Budimo ti koji će kao što je Božiji poslanik rekao: ako smo koga uvijedili odoh ja njemu da kažem – molim te, oprosti mi. Ako je mene ko uvrijedio neću ja oholo i kruto čekati da mu ja halalim, odoh ja njemu da mu kažem – ja tebi opraštam, hajmo mi dalje zajedno”, navodi efendija Čamdžić koji je u vrijeme službovanja na mjestu muftije banjalučkog preživio preko stotinu napada.

U knjizi, kaže, ističe, nije mogao propustiti ulogu Rijaseta Islamske zajednice u BiH, osoblja, s tadašnjim reisu-l-ulemom Mustafom efendijom Cerićem, muftijom tadašnjim, a sadašnjim reisu-l-ulemom Huseinom efendijom Kavazovićem. Efendija Kavazović, mu je veli Čamdžić, kao tadašnji muftija tuzlanski mnogo pomogao.

“I on je bio u istoj situaciji, otprilike kao i ja, jer je sva istočna Bosna pa i Posavina u takvoj situaciji kao Banjalučko muftijstvo. Ističem i sve ljude koji su mi pomagali i uvijek citiram njihovo mišljenje s porukom – jedinstvo u akciji. Dakle, da svi zajedno radimo. Ako je neko nastradao, hajdemo i pop i hodža i vladika, biskup, nadbiskup, reisu-l-ulema da kažemo žao nam je za ovu žrtvu, svaka žrtva je vrijedna. Jer, islam nas je davno naučio – ko ubije jednog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo. Da se zna ko oprašta, da se pomirimo, ali da to bude zajedno, da ne budemo mi kao pojedinci iz čoška. Normalno govorim i o vrijeđanju Božijeg poslanika, bez obzira na to, da ljudi prihvate islam. Neki vrijeđaju da je Muhamed a.s. nekakva varalica, a on ispred Njutna, Isusa u kršćanskoj anketi na prvom mjestu. I onda ga optužuju, ali to ne znači da nije vrijedan Isa a.s. jer ja kada bi to rekao ja bi bio veliki grešnik u islamu, jer Kur’an navodi i Allah traži od mene da vrednujem jednako sve Božije poslanike, pa sve narode, pa svu ulemu, sve naučnike koji rade za dobro čovjeka, ne za ubijanje”, poručio je u intervjuu Anadolu Agency Edhem efendija Čamdžić, bivši banjalučki muftija.

Efendija Čamdžić je izrazio zadovoljstvo i početkom obnove džamije Arnaudija u Banjaluci i otvaranjem obnovljene Derviš-hanumine medrese u Bosanskoj Gradišci. To je, između ostalog, kaže efendija Čamdžić, poruka suživota.