Osnivanje džemata za Kamp-Lintfort i okolna mjesta inicirano je 3. oktobra 1983. godine. Džemat je počeo je sa misijom 1. februara 1984. godine u turskoj džamiji, na adresi Ringstr 187, koja je bila jedina ustanova ove vrste u gradu.
Na inicijativu h. Fehrić Nusreta, 01.02.1984. godine, u Kamp-Lintfort došao je imam iz Đurđevika (OIZ-e Živinice), Mehmed ef. Butković. Prostorije za potrebe džemata u turskoj džamiji obezbijedio h. Šefik Burnić.
Za ovoj džemat karakteristična je bila struktura zanimanja džematlija, te napominjem da su članovi u prvoj generaciji džemata bili 99% rudari, a već u drugoj generaciji ima raznih zanimanja.
Nakon što se džemat okupio, izabran je džematski odbor koji je sačinjavao dvadeset i jedan član, i taj odbor je sa malim izmjenama, vodio džemat punih 26 godina.
Mehmed ef. Butković boravio je u džematu nepuna tri mjeseca, da bi Vrhovno islamsko starješinstvo 15.05.1984. godine uputilo sadašnjeg imama Mustafu ef. Klanco na službu u ovaj džemat. Nakon njegova imenovanja, pristupilo se izradi statuta, koji je preuzet od turskog džemata koji je djelovao u Ringstr 187. Prijava i registracija je trajala nepunu godinu, tako da je džemat zvanično registrovan na sudu 6. jula 1984. godine, pod imenom „Islamski Kulturni centra za muslimane iz Jugoslavije”.
Prvu godinu rad džemata se odvijao u turskoj džamiji, a već početkom 1985. godine uzeli smo prostorije pod zakup u HS Julius-Leber Schule II na adresi Geisbruchstr. 19. Otvorenje prostorija je bilo u martu 1985. godine, a u ovim prostorijama djelovali smo punih 7 godina. Džemat je u tom periodu imao oko 120 redovnih članova. Vizija odbora i džematlija u tom periodu bila je ostvarenje želje i potrebe za sopstvenim objektom. Vođeni tom idejom, 1989. godine pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za kupovinu objekta za potrebe džemata.
Uvidjeli smo da će druga generacija, kao i one poslije njih, ostati na ovim prostorima te da će oni imati drugačiji pristup vjeri, kulturi i tradiciji. Naš dug prema njima bio je da im olakšamo put u snalaženju i izazovima njihova vremena. 20. februara 1991. godine kupljen je objekat u Haarbeckstr. 6-8 sa dvorištem od 2000 kvadratnih metara, gdje smo i danas smješteni. Objekat je zahtijevao znatna ulaganja te je tek 1992, godine osposobljen i stavljen u funkciju. Pored mesdžida u objektu se nalaze još četiri stana i čajdžinica.
Izbijanjem agresija na BiH i na Bošnjake, prvo od Srbije i Crne Gore a kasnije i Hrvatske blizu 3500 muhadžira prihvaćeno je od strane gradskih institucija na području džemata. Njih oko sedamdeset je jedan period boravilo u prostorijama mesdžida tako da je mesdžid služio i kao prihvatni centar.
U periodu agresije na BiH džemat je učestvovao u akcijama koje su vodile razne organizacije: Rijaset IZ-e, SDA, Merhamet, Preporod, Igasa, te razna udruženja regionalnog i lokalnog karaktera iz BiH.
Nakon završetka rata 1995. godine prišli smo dogradnji sadašnje džamije. Dogradnja je trajala dvije godine tako da je 23. novembra 1997. godine otvorena džamija sa munarom, prvom zapadno od Zagreba koju su sagradili Bošnjaci.
O značaju perioda u kojem smo osnovali naš džemat, značajno je to uvijek posmatrati u historijsko-političkom kontekstu. Naime, džemat je osnovan u vremenu progona i sudskog procesa muslimanskim intelektualcima u Sarajevu. Bilo je to izazovno vrijeme, vrijeme jakih jugo-klubova i kontrolisanja građana SFR Jugoslavije preko nastavnika dopunske škole i putem mreže DKP-a. U Kamp-Lintfortu je djelovao vrlo brojan Jugoslavenski klub “BRATSTVO” u kojeg su mahom bili uključeni i Bošnjaci. Danas je to klub “RUDAR” kojeg vode Bošnjaci.
U posljednjih deset godina generalno je renovirana munara, džamija, čajdžinica….
Moja generacija polahko je ušla u kasnu jesen životne dobi. Uradili smo koliko smo htjeli, a neki će reći mogli smo i više. Smatram da ono što danas možemo i trebamo uraditi je pomoći našim mladima da nastave i da proširuju aktivnosti posebno na polju izobrazbe, njegovanju tradicije i čuvanja identiteta.
Obavezan sam danas spomenuti sve one koji vode i koji su vodili ovaj džemat:
Članovi izvršnog odbora:
H. Mustafa ef. Klanco,
H. Mustafa Mašić – predsjednik,
H. Ahmo Suljkanović – zamjenik predsjednika
Edin Klanco – sekretar,
Mirnes Bešir-zamjenik sekretara,
Edmin Karajković – blagajnik,
Hajrija Avdić – zamjenik blagajnika
Zikrija Grgić
Emir Ahmetović
Kontrolna komisija
Elvir Aljukić
Elvis Kolenović
Bajro Trumić
Prošireni odbor
Omer Kozar
Fadilj Selimi
Azra Bajrić
Sabina Čaušević
Samid Huskić
Sanel Hrnić
Aid Ibrišević
U proteklom periodu kao članovi odbora su bili: (između 10 i 25 godina):
Nusret Fehrić,
Meho Karajković ,
h. Ebib Hakiki,
Ferid Cibrić,
Halid Hamzić,
Hajrudin Trumić,
Islam Ismaili,
Džemil Junuzović,
Meaz Krupić,
Vehid Ramić
Ibrahim Ribić
Dursum Ćatić
Hakija Smajlović
Mahmud Karajković
h.Jasim Hankić
Meho Tutan
h. Bego Lević,
Alagić Atif
Bahrija Dedić,
Kraći period, blizu dvije godine članovi odbora su bili: h. Mehmed Hodžić, Nuraga Zukić, h. Alaga Karajković , rahm. h. Mehmed Ramić, Akif Aljić, rahm. Pašaga Čamdžić, Vejsić Vejsudin, Krupić Nijaz, Jusuf Hibić, Jusuf Muminović, Husnija Burnić, rahm. Abdulah Čorbić i Redžo Bećić.
Trojica članova odbora su bili 30 godina: rah. h. Šefik Burnić koji je bio predsjednik džematskog odbora punih 26 godina i jedan mandat član proširenog odbora, rah. Salih Kozar mutevelija, također 26 godina i jedan mandat član nadzorne komisije i h. Suad Imamović, član odbora, jedan mandat zamjenik predsjednika.
Molim dragog Boga da nam ukabuli naša dobra djela, da nam bude na pomoći i da nas sačuva ovoga svijeta od iskušenja koja ne možemo izdržati i onoga svijeta od džehennemske vatre! Amin!
Akos.ba
