Moj vrt

DUD – Morus alba – Bijeli dud

Bijeli dud se kod nas može naći još uvijek na okućnici ili u gradskim parkovima,ali vrlo rijetko se uzgaja.Navešćemo nekoliko razloga zbog kojih se trebate odlučiti za uzgoj Bijelog duda.

  • Povijest uzgoja
Bijeli dud ili Sang Shen (Morus alba L.) je biljna vrsta koja pripada porodici dudovki (Moraceae) i rodu murvi (Morus). Potječe iz Indije, Kine i Japana gdje se više od 5000 godina koristi prvenstveno u svrhu uzgoja dudovog svilca (Bombyx mori) koji se hrani lišćem duda. 
Radi uzgoja svile, bijeli je dud u 12. stoljeću prenesen u Europu, pa je danas široko rasprostranjen u toplijim dijelovima srednje i istočne Azije te Europe, najčešće u nizinama kontinentalnih i primorskih predjela. Osim toga, prisutan je i na južnom području Sjeverne Amerike, sjeverozapadu Južne Amerike i na nekim područjima Afrike.
 
Bijeli dud raste u obliku grmlja ili drveća, visine 3-10 metara. Prema nekim izvorima, stablo bijelog duda može doseći visinu od čak 10 do 15 metara. Ima razgranatu, okruglastu krošnju s jakim, neravnomjerno raspoređenim granama. Kora je svjetlosmeđe boje i plitko, uzdužno izbrazdana. Listopadna je vrsta. 
 
Bijeli dud je anemofilna vrsta, oprašuje se vjetrom, i koja je uglavnom dvodomna (odvojene muške i ženske biljke), ali može biti i jednodomna (muški i ženski cvjetovi prisutni su na istoj biljci). Plod duda je sočni skupni plod građen od sitnih bijelih, ružičastih, slatkih i jestivih koštunica koje su poredane oko izduženog cvjetišta. Plod je duguljasto jajastog do elipsoidnog oblika, duljine 1-2,5 cm. Dozrijevaju u junu i julu te nakon toga otpadaju.
 
  • Upotreba
Bijeli dud ima dugu povijest upotrebe u tradicionalnoj orijentalnoj medicini. Gotovo se svi dijelovi biljke, uključujući koru korijena, listove i plodove, koriste u medicinske svrhe. 
Indijska su ga plemena koristila za tegobe poput astme, kašlja, bronhitisa, edema, nesanice, infekcija oka i dijabetesa. Vjeruje se da listovi bijelog duda imaju hipoglikemijski, hipotenzivni, diuretički i antitumorski učinak. Kora korijena koristi se kao antitusik, antipiretik, diuretik i kod upalnih stanja. 
 
Plod bijelog duda tradicionalno je kinesko jestivo voće koje se može konzumirati svježe ili osušeno.
 
Osim toga, od plodova se može praviti sirup, džem, sladoled, ocat, vino, kao i drugi prehrambeni te kozmetički proizvodi. U tradicionalnoj orijentalnoj medicini, širok je spektar upotrebe plodova. 
 
U narodnim lijekovima služi za zaštitu jetre i bubrega od oštećenja, za olakšavanje pražnjenja mjehura te za liječenje zatvora. 
 
U britanskoj farmakopeji, navodi se primjena Syrupus mori (pripremljen od plodova duda) kod umjerene konstipacije, bolnog grla i kašlja. 
 
Osim toga, upotrebljava se za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i sniženje krvnog tlaka. Brojne su druge upotrebe plodova bijelog duda, primjerice u prirodnoj se medicini koristi za liječenje povišene temperature i groznice te anemije.
 

Dudovi rastu na siromašnijim tlima, pretežno pješčane teksture. Krošnja im je razgranata, kao i korijenje. Plodovi, veličine 2 – 3 cm, su sočni, aromatični i vrlo ukusni. Bijeli su, ljubičasti ili ružičasti do crveni.

 
Piše: Saima Trako-Silajdžić,
Dipl.ing.poljoprivrede voćarstva i vinogradarstva

Povezani članci