Dr. Muamer Neimarlija za Akos.ba: Srž prevencije negativnih procesa je u (samo)odgoju

Muamer Neimarlija rođen je 09.10.1974. godine u Travniku. Oženjen je i otac troje djece. Živi u Zenici i radi na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici kao viši asistent za naučnu oblast Tefsir. Pored toga, radio je poslove sekretara I, II i III ciklusa Odsjeka za islamsku vjeronauku, a trenutno je ECTS koordinator Fakulteta.

Dr. Neimarlija  je prvi doktorant Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici, a tema njegova rada je bila ”Kur’anska perspektiva fenomenološke distinkcije pojmova el-kalb i el-fuād”.

Sa dr. Neimarlijom razgovaramo o njegovom akademskom putu, istraživanjima i odgovornosti akademske zajednice u društvu.

Piše: Sanadin Voloder

Akos.ba: Kakav je bio vaš put kroz IPF do doktorata?

Cjelokupni obrazovni tok proveo sam u Zenici. Na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici završio sam dodiplomski studij Islamske vjeronauke. Akademske 2008/09. godine upisao sam postdiplomski studij, također, na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, koji sam okončao odbranom magistarskog rada ”Mikropedagoški aspekt kur’anskog modela odgoja u školskoj vjeronauci” 13.02.2013. godine.

Akademske 2016/17. godine upisao sam trogodišnji doktorski studij na Odsjeku za islamsku vjeronauku Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici. Doktorski rad ”Kur’anska perspektiva fenomenološke distinkcije pojmova el-kalb i el-fuād” odbranio sam 08.02.2022. godine. U ak. 2013/14. godini biran sam u zvanje asistent za naučnu oblast Tefsir, a akademske 2017/18. u zvanje viši asistent za naučnu oblast Tefsir.

Akos.ba: Koje je naučno područje vašeg istraživanja?

Teme kojim sam se bavio u dosadašnjem naučnom radu naslanjaju se na područje međuljudskih odnosa, općenito, a specifično akcent je na odnosu između odgojnih sadržaja i odgojnih metoda.

Možda se područje istraživačkog interesa najbolje odražava u naslovima mojih radova: ”Komunikacijski aspekt pozitivne emocionalne klime u misiji Muhammeda, s.a.v.s.”, ”(In)formativna osobenost kur’anske sprege srce-djelo”, ”Emocionalni profil kur’anskih odgojnih autoriteta u interpersonalnom odnosu”, ”Kur’anska perspektiva (dis)pozicijskog karaktera odgajateljevog autoriteta”, ”Obijest kao generator ljudske (auto)destrukcije – kur’anska perspektiva”, ”Recepcija kur’anskih i hadiskih poticaja za razvoj znanosti u klasičnom i modernom muslimanskom svijetu”, ”Kur’anska obilježja uloge el-kalba u generiranju društvene (in)kohezije”.

Akos.ba: Do kojih rezultata istraživanja ste došli kroz doktorski rad?

U obzorju tradicionalne islamske misli čovjek je najodlikovanije stvorenje, a srce je njegov najznačajniji konstitutivni element. Znanstvenici iz različitih islamskih teoloških disciplina upotrebljavaju dva izraza – el-kalb i el-fuād – kada u svojim radovima žele označiti pojam srca. U području tefsira još uvijek su aktuelne dileme s obzirom na precizno semantičko artikuliranje navedenih izraza i određenje njihovog referenta u svijetu pojavnih objekata. Zato je cilj mog doktorskog rada bio uspostaviti, posredstvom koncepta semiotičkog trougla, vjerodostojne relacije između ciljanih izraza, njihovih referentnih pojava u stvarnosti i odgovaraćuje refleksije u ljudskom umu.

Višeslojnom analizom i interpretacijom tematski relevantnih kur’anskih ajeta određeni su ključni koncepti i konstruirane adekvatne kategorije referentni za utvrđivanje aksijalnih osobenosti izraza el-kalb i el-fuād u kur’anskom kontekstu. Komparativnom analizom sadržaja konstruiranih kategorija ustanovljene su sličnosti i razlike predmetnih termina, što je rezultiralo zaključkom da izrazi el-kalb i el-fuād u kur’anskom kontekstu ne mogu biti tretirani kao sinonimi.

U završnoj fazi disertacije, uvođenjem relevantnih podataka iz savremenih znanstvenih disciplina ishodovanih posredstvom najnovijih znanstvenih tehnologija, identificirani su fenomenološki ekvivalenti izraza el-kalb i el-fuād pomoću kojih je izvršena semantička specifikacija ovih izraza te su, na osnovnu ukupnih rezultata istraživanja, formulirane referentne definicije.

Akos.ba: Kako islamske vrijednosti danas afirmirati u društvu kroz humanističke nauke?

Islamska zajednica Bosne i Hercegovine uložila je značajan napor da sistemski obezbijedi odgovarajuće uvjete za transfer sadržaja koji reflektiraju islamske vrijednosti. Pored tradicionalnog imamskog angažmana i rada u medresama, danas svjedočimo da vjeroučitelji i visokoškolske institucije Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, kroz sektor javnog obrazovanja, prenose sadržaje islamskih vrijednosti u društvo.

Odnedavno, tom procesu pridružen je i Radio BIR i BIR TV.

Dakle, organizacijskog prostora za afirmaciju islamskih vrijednosti ne nedostaje. Međutim, riječ ”kako” u vašem pitanju sugerira otvaranje metodičke perspektive afirmacije islamskih vrijednosti. Pojednostavljeno, načelan odgovor nalazi se u suri Ibrahim: ”Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. (…)” (Kur’an, 14:4). Jasnoća poruke je, prema tome, uvjetovana određenim sociolingvističkim aspektima komunikacije. Da bi se izbjegla konfuzija i dezorijentacija kod primatelja poruke, u ovom slučaju našeg naroda, neophodno je govoriti ”jezikom” koji naš narod razumije. A to, u prvom redu, pretpostavlja poznavanje i razumijevanje sociološkog konteksta bosanskohercegovačke scene, kako bi popularizacija naučnih sadržaja bila djelotvorna i bez kontraefekata.

Ovdje se čini bitnim istaći i to da se vrijednosti, općenito, žive. Kao takve, prenose se ne samo govorom već i djelom. U tom smislu, naučna afirmacija islamskih vrijednosti je u direktnoj sprezi sa djelovanjem njenih protagonista, osoba kvalificiranih u teološkim naukama. U Bosni i Hercegovini uživamo slobodu govora – ta sloboda podrazumijeva i nalaže odgovornost u govoru i ponašanju da bi se maksimizirali poželjni i minimizirali neželjeni efekti pri procesu afirmacije islamskih vrijednosti.

Akos.ba: Zadnjih godina svjedočimo naglašavanju društvenih podjela i polarizacija među Bošnjacima sa izuzetno niskim stepenom kulture dijaloga i uvažavanja. Nažalost, često vidimo praktične vjernike da predvode takve aktivnosti i da se pozivaju na islam i njegove univerzalne vrijednosti. Kako razumjeti ovakvu pojavu i kako ovakve negativne procese sanirati i prevenirati?

Kao i kod drugih fenomena koji se tiču čovjeka i ovdje je teško dati jednoznačan odgovor zbog postojanja višefaktorskog utjecaja. Prilikom formiranja stavova, njihove ekspresije i razvoja društvenih odnosa, na ljude utječu različite unutrašnje i vanjske sile. Tako, recimo, na dinamiku naših unutargrupnih odnosa posredno utječe i jaz između idealnog i realnog, rascjep između očekivanja i mogućnosti, širenje pesimizma, kritizerstvo i promocija duha nezadovoljstva, a u svemu tome bitna stavka su autoriteti.

Iako se danas govori o krizi autoriteta, koji je evidentno (auto)kompromitiran, ljudi – kao ograničena bića – su, zapravo, osuđeni na priklanjanje autoritetu jer sami ne mogu biti eksperti za sve. Ukoliko prihvaćeni autoriteti promoviraju diskurs konflikta za očekivati je da se i u društvu, po principu imitacije, javi identičan diksurzivni tok i generira negativan emocionalni naboj koji teži da se ispolji u vidu podjela i sukoba, čemu mi, ustvari, svjedočimo.

Srž prevencije ovakvih procesa je u (samo)odgoju usmjerenim ka prihvatljivom modelu komunikacije koji je utemeljen u kur’anskoj instrukciji: ”Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.’‘ (Kur’an, 17:53).

Ako bismo ovaj kur’anski poziv prihvatili kao apel normativnog karaktera, bilo bi moguće da pređemo put od norme do forme, tj. da prihvatajući normu lijepe riječi (re)formiramo međusobne odnose u pravcu jačanja društvene kohezije.

Svakodnevno smo u prilici da pravimo izbore između ponuđenih životnih solucija.

Da li ćemo se odazvati na citirani kur’anski apel ili se prikloniti utjecajima određenih subkulturnih modaliteta, izazov je za svakog od nas pojedinačno. Zbog kompleksnosti teme polarizacije, za detaljnije uvide upućujem zainteresirane na članak ”Kur’anska obilježja uloge el-kalba u generiranju društvene (in)kohezije”, koji je ujedno i dio mog doktorskog rada.

Akos.ba