Dostojanstvo naroda Gaze sahranjeno pod ruševinama i tišinom svijeta

U razorenoj Gazi, gdje dani prolaze u sjeni bombi, a noći u tišini bez struje i hrane, jedna scena iz Rafaha ovih dana oslikava ono što bi svijet morao da vidi, a često bira da ne vidi: duboko poniženje, očaj i glad ljudi koji pokušavaju preživjeti.

Jedan od svjedoka, Ayman Abu Zaid, opisao je kako je stajao u redu za pomoć kada je masa očajnih ljudi probila punkt. Nije to bila masa nasilnika, kako se često želi predstaviti, nego ljudi čija je glad nadjačala sve druge osjećaje osim straha. Pucnji su odjekivali dok su pokušavali dohvatiti pakete s osnovnim namirnicama. Ipak, ostajali su, uprkos životnoj opasnosti – jer šta im je drugo ostalo?

Dok izraelski premijer govori o “trenutnom gubitku kontrole”, a američki dužnosnici uvjeravaju javnost da “pomoć stiže”, stvarnost na terenu govori o sistematskom urušavanju ljudskog dostojanstva. Redovi za hranu, koje prati bojeva municija, nisu redovi pomoći. To su redovi poniženja. To su redovi u kojima se umire — od gladi, srama i zaboravljenosti.

Humanitarne inicijative, koje se sprovode bez jasnih mehanizama sigurnosti, nezavisnosti i dostojanstva, samo produbljuju patnju. Izvještaji UN-a ukazuju na to da izraelsko-američki plan distribucije pomoći nije u skladu s osnovnim humanitarnim principima. Dok se iz ureda u Washingtonu umanjuju razmjere krize, ljudi u Gazi doslovno padaju s nogu od gladi, a gladna djeca ostaju bez roditelja, bez hrane i bez glasa.

Prema podacima iz Gaze, ubijeno je više od 60.000 ljudi. To nisu samo brojevi. To su životi, porodice, pogledi i osmijesi koji su zauvijek izgubljeni. I dok bolnice ostaju bez lijekova, a kuće se pretvaraju u prah, dostojanstvo ljudi se svakim danom gazi pod nogama – ne samo izraelskim bombama, već i globalnom šutnjom.

Belgijski ministar vanjskih poslova Maxime Prevot nazvao je stvari pravim imenom: “Namjerno izgladnjivanje stanovništva je ratni zločin.” U vremenu kada se snimci patnje mogu pogledati klikom, svijet više ne može reći da nije znao.

Glad u Gazi nije posljedica prirodne katastrofe. To je posljedica odluka. To je glad izazvana blokadom, ratom i političkom nebrigom. I to je glad koja razotkriva sve – ko još ima ljudskosti, a ko ju je zauvijek izgubio.

Jer kada narod traži hljeb, a dobije metak, tada više nije riječ samo o gladi. Tada je riječ o tome da su im oduzeli i posljednju stvar koja čovjeka čini čovjekom – njegovo dostojanstvo.

akos.ba