Đilda i Keli: Na braniku tvome svi heroji stoje
“Ne boj se grade mladosti mi moje na braniku tvome svi heroji stoje!” Poznati citat rahmetli Smaila Šikala, istaknutog hrabrog borca Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji je za svoju hrabrost posthumno odlikovan „Zlatnim ljiljanom“, te „Medaljom za hrabrost“. Upravo kao što je to Šikalo u svojim stihovima naglasio Sarajevo nije imalo razloga za strah, jer su ga svojim životima branili hrabri borci – spremni žrtvovati sve za slobodu svog voljenog grada. Primjere takve hrabrosti opisane u navedenim stihovima možemo naći kod Želimira Vidovića – Kelija i Dževad Begića – Đilde, istinskih heroja Sarajeva koji su za slobodu i svoje idele dali ono najvrijednije – život.
Simbol Dobrinje
Želimir Vidović – Keli, uspješni fudbaler fudbalskog kluba Sarajevo mogao je napustiti svoj grad i otići kako su to agresori voljeli kazati „sigurnu teritoriju“, ali on je ipak do posljednjeg dana života svog ostao vjeran Sarajevu. U djelu “Dobrinjska ratna drama” detaljno su opisane sve Kelijeve hrabre akcije i požrtvovanost koju je s travnjaka prenio na ulice Dobrinje i dalje gdje je god to bilo potrebno. U navedenom djelu može se pronaći anegdota kada je u dobrinjskom lokalu ponizio i izbacio agresorske vojnike koji su svojim ponašanjem uznemiravali stanovnike ovog naselja. Bila je to samo jedan u nizu hrabrih poteza Kelija, koji se poput iskusnog napadača trudio naći uvijek na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Nažalost, jedna takva akcija bila je kobna za Kelija. Naime, kao dio ekipe hitne pomoći u toku evakuacije ranjenika na jednom od punktova zaustavljen je od strane agresorskih vojnika. Od tog trenutka gubi se svaki trag za ovim hrabrim Sarajlijom. Nekoliko godina nakon tog događaja pronađeno je njegovo tijelo, a sahranjen je 2004. godine u dresu omiljenog kluba.
Simbol Grbavice
Dževad Begić – Đilda poznat je kao hrabri vođa navijača fudbalskog kluba Željezničar. Od samog početka agresije na naš glavni grad i njegove opsade stavio se na raspolaganje odbranbenim snagama. Hrabrost Đilde je opjevana u mnogim pjesmama, a o ovom sarajevskom heroju snimljen je i dokumentarni film. Oni koji su imali priliku razgovarati s Đildom isticali su da je često znao govoriti „ako treba ginuti samo da nije od snajpera“. Smatrao je snajperski metak kukavičkim činom. Nažalost Sarajevo je tokom četiri godine terorizirano raznim oružijem među kojima su prednjačili snajperi. Đilda je uslijed spašavanja ranjenika na Pofalićima pogođen upravo snajperskim metkom, koji je za njega nažalost bio koban. Na mjestu na kojem je Đilda hrabro položio svoj život ( u blizini Mašinskog fakulteta na Pofalićima) čineći dobro ovom gradu danas se nalazi spomen ploča koja podsjeća mlađe generacije na herojstvo Đilde. Također, iz poštovanja prema ovom istaknutom heroju Armije Republike Bosne i Hercegovine južna tribina navijača fudbalskog kluba Željezničar nosi njegovo ime. Kao i Keli, Đilda je imao izbor, mogao je napustit Sarajevo kao što je to učinio veliki broj njegovih građana. Ipak, ostao je vezan uz svoj grad sve do tog kobnog 11. jula 1992. godine.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
