Djela se ne vrednuju po svom obliku i broju, već po onome što je u srcima onih koji ih čine

Djela se ne vrednuju po svom obliku i broju, već prema onome što je u srcima onih koji ih čine. Tako može izgledati da su djela ista, ali u stvarnosti se razlikuju kao što je razlika između neba i zemlje. Dvojica ljudi mogu stajati u istom safu u džamiji, ali razlika između njihovih namaza je kao razlika između neba i zemlje.

Stoga, razmisli o hadisu u kojem se spominje listić sa jednim dobrim djelom koji će biti stavljen na jedan tas vage na Sudnjem danu, a na drugi tas devedeset i devet svitaka grijeha, pa će prevagnuti listić sa dobrim djelom i njegov vlasnik neće biti kažnjen.

Naime, u hadisu koji prenosi Amr ibn As, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Zaista će Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu izdvojiti čovjeka iz moga ummeta od ostalih ljudi, pa će mu se predočiti devedeset devet svitaka (sidžilla) njegovih djela, a svaki svitak će biti dug dokle pogled seže, pa će ga Allah upitati: ‘Da li poričeš išta od ovoga? Da li su ti meleki pisari učinili nepravdu prilikom zapisivanja djela?’ Čovjek će reći: ‘Ne, Gospodaru.’ A onda će ga Allah upitati: ‘Imaš li kakvo opravdanje?’ On će odgovoriti: ‘Nemam, Gospodaru.’ Tada će mu Allah reći: ‘Ti kod Nas imaš dobro djelo i neće ti se danas učiniti nepravda’, pa će mu biti predočena  tzv. ”bitaka” (بطاقةٌ), cedulja ili listić na kojem će pisati: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.” I bit će mu rečeno: ‘Uzmi ovaj listić i stavi ga na tas dobrih djela’, a on će reći: ‘Gospodaru, šta je ovaj listić naspram ovih svitaka grijeha?’ Allah će mu reći: ‘Zaista, tebi neće biti učinjena nepravda.’ Zatim su, veli prenosilac, svici stavljeni na jedan tas vage, a na drugi tas vage stavljen je listić sa la ilahe illallah, pa je prevagnuo listić, jer se sa Allahovim imenom ništa ne može mjeriti.” (Ahmed, Tirmizi i Hakim)

Poznato je da svaki monoteist (muvehid) ima takav listić, ali će mnogi od njih ipak ući u vatru zbog svojih grijeha. Međutim, tajna koja je učinila da listić tog čovjeka bude teži i da prevlada sve te svitke loših djela, jeste ono što nisu postigli drugi vlasnici takvog listića. Njegov listić je bio jedinstven po svojoj težini i postojanosti.

Ako želiš dodatno objašnjenje ovog značenja, obrati pažnju na spominjanje onoga čije je srce ispunjeno ljubavlju prema tebi, i spominjanje onoga ko se okrenuo od tebe, ko je zaboravan, nemaran, čije je srce privučeno ljubavlju prema nečemu drugom, i njegovim izborom toga umjesto tebe. Da li će njihovo spominjanje tebe biti isto i da li će oni biti isti u tvojim očima? Blizu ovom značenju je i stanje prostitutke koja je vidjela psa koji je umirao od žeđi, jedući zemlju, pa ju je njeno srce nagnalo da ga spasi. U tom trenutku, bez ikakvih pomagala, bez pomoći, i bez da iko primijeti njeno djelo, ona je riskirala svoj život, sišla u bunar, napunila svoju obuću vodom, nije se obazirala na opasnost koja joj prijeti, i ponijela je obuću napunjenu vodom u ustima, kako bi mogla lakše izaći iz bunara.

Potom se ponizila pred tim jadnim stvorenjem, i držala obuću u ruci dok je pas pio, ne očekujući zahvalnost niti nagradu. Ovo njeno djelo čiste ljubavi i saosjećanja očistilo je njene prethodne grijehe, pa joj je Allah oprostio.

Takva su djela i oni koji ih čine kod Allaha. Međutim, nemarni zanemaruju ovaj eliksir, koji, ako se samo jedan njegov atom stavi na tone ”olovnih” djela (tj. grijeha), može ih pretvoriti u zlato. A Allah je Onaj od koga tražimo pomoć.
Piše: Ibnul-Kajjim el-Dževzijje / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Preuzeto sa Saff.ba