Demokratija ili demo(n)kratija (kako je sarkastičari nazivaju) kroz prizmu vjere 

„A kada tvoj Gospodar reče melekima: Na Zemlji ću postaviti namjesnika. Rekoše: Zar ćeš to dati nekome ko će na njoj nered činiti i krv proljevati…“ (Kur’an)

Demokratija u svojoj osnovi nosi blagost, spokoj i živom i neživom na Planeti. Iz daleka i površinski gledajući jako je slična islamskom pravu (Šerijat), jer sve stvoreno ima svoje pravo na bitak, slobodu, čast…

Promatrajući iz daleka, jer izbliza pristupaju samo kompetentni, kao da gledam u plažu crna kamena, dva se ističu svojom bojom, jedan je potpuno bijel i svijetal, a drugi bijele boje sa crnim tačkicama po sebi. Božiji zakon i ljudski.

U Časnoj knjizi stoji ajet: „Zaista je duša sklona zlu…“, na drugom mjestu u Kur’anu stoji, volim doslovno prevoditi ovaj ajet, iako je njegovo značenje ukor svoje duše i obuzdavanje: „Faktulu enfusekum, zalikum hajrun lekum – Ubijte svoje nefsove, to vam je bolje“.

Čovjek ne može i ne živi bez vjere, pa i oni koji izjavljuju da su ateisti, darvinisti. S vjerom si prvi put udahnuo, bez nje nećeš ni izdahnuti, a neki to nazivaju „nada“. Jedno istraživanje u Finskoj, odnosno eksperiment, je pokazao da oni koji su se izjasnili kao ateisti zapravo u nekim segmentima su bolji vjernici nego oni učesnici u eksperimentu koji su se prije početka eksperimenta izjasnili kao vjernici. Studija je pokazala da proklamirani ateisti postaju emotivno uzbuđeni kada izazivaju Boga da čini strašne stvari. Naučnici koji su sproveli eksperiment također napominju da ovakve reakcije koje su pokazali ateisti u eksperimentu mogu biti eho prethodnog vjerovanja i da je čak i ateistima teško iz uma izbrisati ideju o postojanju Boga. Svaka je duša posvjedočila vjeru u Boga, prije nego je i jedna udahnuta u ljudski oblik. O tom činu kazuje i časna Knjiga: „Zar ja nisam Gospodar vaš? Rekoše, da, mi svjedočimo! Da ne biste rekli na sudnjem danu: Mi o ovome ništa nismo znali.“

Vjera ti dođe kao neodvojivi dio tvog bića, možeš negirati i sebi opravdavati i drugima, ali ono je prikačeno uz tvoju dušu i ne odlama se do samog rastanka tijela i duše.

Taj ruhijjetski gratis od Boga je dio odgovora zašto u demokratiji ima i deokratije. A zašto se deokratiji pokušava umanjiti utjecaj, odgovori su u časnoj Knjizi u mnogobrojnim ajetima izrečeni:

• „A čovjeka smo slabašnim stvorili“,
• „Čovjek je doista lakomislen“,
• „A većina ih je nezahvalna“,
• „A većina ih ne zna“,
• „Doista, oni koji niječu, njima je svejedno, opominjao ih ti ili ne, oni ne vjeruju. Allah je zapečatio srca njihova i sluh i vid…“.

Dodavši ljudskoj slabosti i pakosnika šejtana prokletog koji se zarekao da će sve učiniti da odvrati ljude od vjere, tada se cjelina može zaokružiti i kazati da demokratija pokazuje tendencije da se po boji i svojstvima uklopi s većinskim crnim kamenjem sa plaže. U svakom mogućem scenariju deokratija će na plaži i dalje svijetliti punim svojim sjajem i biti uočljiva kao čist, neizmijenjen i neovisan naputak pojedincu i zajednici.

Za nju se Stvoritelj i jedini pravi vlasnik svega što je na nebesima i Zemlji, zauzeo i zarekao da će štititi i očuvati. A svjetlost, svetost i neospornost deokratije odraz je ajeta: „U vjeru nema prisile, pravi put se jasno razlikuje od zablude. Onaj ko uznevjeruje u tagute (šejtan, idolatrija…), a uzvjeruje u Allaha, on se domogao načvršće veze, koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna.“

Ovaj ajet je ujedno i odgovor onima koji optužuju muslimane kroz historiju da su prisiljavali narod u islam.

Za Akos.ba piše: Sedin Duranović