Dan šehida
Piše: Ahmed Hrustanović
Živimo sa šehidima u svakodnevici ne samo jedan jedan dan. Na iftarima ih se sjetimo Fatihom, u dovama ih spominjemo, u svakom ibadetu tražimo da im Allah podari još veće stepene.
Kad učimo Kur’an, kad pravimo mevlud, svadbu, akiku ili se useljavamo u novu kuću naši šehidi su tu, u našim mislima, u našim riječima i u našim srcima. Nema važnog trenutka u životu a da ih ne prizovemo dovom.
Nakon genocida i agresije bilo je teško. Gotovo da nije bilo kuće koja nije nosila svoju ranu. U tim trenucima nismo u potpunosti razumjeli šta znači šehadet i kakva je nagrada kod Gospodara. Istina je tada smo više željeli da su ostali s nama, da ih vidimo, čujemo i zagrlimo, nego da razmišljamo o njihovom stepenu. Ta bol bila je ljudska i stvarna.
Kako je vrijeme prolazilo, učili smo. Tješili smo se ajetima i hadisima, slušali predaje o šehidima i njihovoj nagradi. Polahko smo počeli razumijevati da njihova žrtva nije kraj, nego uzdignuće. Teško je to bilo prihvatiti, ali smo, malo pomalo, učili živjeti s tom istinom da su oni živi, ali ne na način na koji smo navikli.
Naša bol nije nestala, ali se promijenila. Uz bol je došlo razumijevanje, uz suze je došla dova, uz gubitak je došla nada. Danas ih ne spominjemo samo u tuzi, nego i u svakodnevnim trenucima života. Kad klanjamo, dovimo za njih. Kad se radujemo, šaljemo im sevape. Kad se rodi dijete, često mu damo ime po šehidu i time čuvamo sjećanje. Kad neko preseli, opet ih se sjetimo, kao onih koji su već stigli na bolje mjesto.
Naučili smo živjeti sa svojim šehidima. Svojim životom svjedočimo da oni nisu nestali oni su prisutni u našim srcima, u našim dovama i u našem pamćenju. Nema dana da ih ne spomenemo, jer kad ih ne spomenemo, praznina je veća, a bol teža.
Zato je od posebne važnosti da se institucionalno i dostojanstveno obilježava drugi dan Bajrama kao Dan šehida. To sjećanje na žrtvu koja nas je sačuvala, emanet koji smo dužni čuvati i prenositi. Kroz to obilježavanje učimo nove generacije ko su bili naši šehidi, zašto su dali ono najvrijednije i kakvu obavezu mi danas imamo prema njima.
To je dan kada se svi zajedno okupljamo u dovi, kada se mezarja posjećuju, kada se srca ponovo vežu za one koje ne vidimo, ali ih osjećamo. Na Dan šehida šaljemo posebnu poruku da sloboda, vjera i dostojanstvo imaju cijenu, i da ta cijena nikada ne smije biti zaboravljena, jer ako nemamo slobode onda i život življenja više nije vrijedan.
Tako se sa šehidima živi širom naše lijepe Bosne i našeg ponosnog Podrinja, između bola i ponosa, između suze i dove, između sjećanja i nade.
Neka su naši šehidi na najljepšem mjestu, a nama sabur i snaga da ustrajemo do ponovnog susreta, na mjestu gdje više nikada neće biti rastanaka.
(Preporod.info)
