Da li smo iznevjerili amanet Mustafe Busuladžića?

„I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: „I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti“ – i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili.“ (94.,95. – 162. – Bedemi)

U spomen Mustafi Busuladžiću, odlučih se napisati tekst, kao komparaciju između njegove hrabrosti i našeg kukavičluka, njegove odlučnosti u komunizmu i našeg bježanja iz domovine u demokratiji kada slobodno možemo ispovijedati islam, kada slobodno možemo obrađivati našu zemlju, kada imamo veliki potencijal među mladim Bošnjacima, u našoj zelenoj, šumovitoj, brdovitoj, vodama bogatoj Bosni, a ne recimo saudijskoj pustinji. No gledajući još i dalje, mogli bismo i tu uporediti šta je Poslanik Muhammed a.s. uradio za 23 godine iz pustinje, iz nekadašnjeg džahilijjeta, sa ljudima koji su bili kako se kaže na jednom mjestu na ivici vatrene jame.

U spomen dakle Mustafi Busuladžiću, mladom muslimanu koji se borio za islam i ideju islama kroz tekstove: KULT GOLOTINJE, NAŠA TOLERANCIJA i mnoge druge gdje je pisao o Jevrejima kao ljudima koji nam se dodvoravaju, s kojima želimo dobre odnose, ali kojima želimo da ukažemo da smo mi također obrazovani, da mi ne lihvarimo, da ne varamo, ne krademo jer smo muslimani, da je naša prva zapovijed bila Ikre… pišem dakle ovaj tekst i evo u svakom paragrafu ne mogu a da ne odlutam od glavne teme a to je: zar je vjera Mustafina bila jača od vjere 100 000 mladih ljudi koji odlaze iz naše domovine svake godine u inostranstvo? U jednom kraćem tekstu pročitah da su iza njega ostale na mjestu strijeljanja samo fes i naočale, simbolično fes kao simbol nauke, njegovog visokog obrazovanja, jer je bio poliglota, osim bosanskog koristio je aktivno još 5 svjetskih jezika i mogao je ići gdje poželi po butum dunjaluku, a naočale, kao simbol dalekovidnosti, jer uprkos danas dobrom vidu mnogih mladih ljudi, Mustafa je vidio mnogo dalje, bio je dalekovidan, jer je vjerovao u ahiret. U zatvoru, kada ga dušmani zatvoriše, proučio je kažu 19 hatmi, a započeo 20u. Noć prije strijeljanja, prije strijeljanja komunisti ga nisu mogli spriječiti da uči Kur’an. U toj noći, tamnica je bila zapravo kao tamnica šejha ibn Tejmijje koji je kada su ga zatvorili proučio ajet (zanimljivo iz sure Al Hadid – Gvožđe a tamnice se najčešće prave okovane željezom): “Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!” – reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje biće milost, a izvan nje patnja.“ (Al – Hadid, 13)

No opet odlutah od glavne teme a to je amanet Mustafe Busuladžića, amanet Muhammeda a.s. gledano dalje – dini islam.

Niko nam ne kaže da ne trebamo ići izučavati nauke i na kraj svijeta, pa i u Kinu ako treba, jer je i sam Mustafa jedno vrijeme boravio van granica Bosne i Hercegovine ali se vratio u rodnu grudu i prenjeo nam ideje islama. Zapravo on nikada nije propagirao ideju da su muslimani savršeni, on je govorio da je islam savršen, a da se mi, kao ljudi i pripadnici te vjere, moramo prilagođavati, i što je moguće više približiti savršenstvu dini islama.

No i u prethodnom poglavlju odlutah od teme, i evo sada započinjem svoj glavni dio – da li je Mustafa Busuladžić veći od nas mladih muslimana i da li je njegova vjera u komunizmu veća nego naša danas u slobodi govora? Ko nam to sada zabranjuje propovijedati dini islam, pozivati ljude u istinu? Ko nas to sada ograničava? Da li je njegov život i njegovo djelo bilo vrijednije, iako je živio mnogo skromnije nego mi mladi muslimani iz Bosne i Hercegovine koji odlaze iz naše jedine islamske države koja potpuno leži na Europskom kontinentu, samo zbog novca, zbog potrage za boljim životom? I kako to da tamo radimo od 5 – dakle od zore, do 18 dakle do jacije u Europi i njihovim državama, a ovdje, kako nam Poslanik a.s. zapovijeda, ne ustajemo haman ni na sabah (molim Allaha da oprosti i da uputi onima koji ne ustaju, a da učvrsti one koji su redovni)? I kako to da ne slušamo našeg Poslanika Muhammeda a.s. koji nam kaže da je bereket ummeta u jutarnjim satima? U koliko sati se ovdje u Bosni i Hercegovini budimo? 12? 13? U podne? Haman, 5 do 12!

Kako možemo dopustiti da iznevjerimo mezar Mustafe Busuladžića, zapravo on ni nema mezara, ali komunisti su mu pokušali trag zamesti, zameo im trag Allah ako se ne okane protjerivanja i vrijeđanja vjernika!? Kako to da njegovo ime, dakle ime Mustafe Busuladžića, vrijedi toliko da se nazivi škola mijenjaju po njima? Da li je to njegovo ime veće nego imena onih koji mnogo zarađuju u dijaspori – i neka zarađuju – ali zašto se ne vrate u našu domovinu, zašto ne ulažu više u našu domovinu? Zašto se naša omladina ne osvijesti njegovim tekstom – KULT GOLOTINJE? Zašto bolan, moje sestre i moja braća idu u kladionice, kahvane, pijanke, derneke? To su sve moja braća i moje sestre za kojim tugujem i za koje se brinem kao brat musliman, nadam se vjernik. Zašto je bolan Bošnjo živote dalo 8372 nevinih ljudi iz Srebrenice?

Zašto si, mladi čovječe, mladi muslimanu, dopustio da jedan čovjek kome se za mezar ne zna – Mustafa Busuladžić, bude bolji od tebe koji ideš samo za dunjalukom u dijasporu?

Zašto si – mladi muslimanu Bošnjo, dopustio da iznevjeriš amanet rahmetli Alije Izetbegovića koji se sam haman sa golorukim i golobradim mladićima usprotivio komunističkom režimu, koji se uz Allahovu pomoć odbranio od neprijatelja koji i sada samo čeka povoljnu priliku?
Zašto se bolan muslimanu Bošnjo udaljavaš od dini islama kada on vodi ka spasu, a približavaš se zabludi i vatrenoj jami?

Jedan je svjetski naučnik izjavio da je prema veličini cilja, manjku sredstava i veličini dostignuća Muhammed a.s. broj jedan čovjek u historiji ljudskog roda, a mi Bošnjaci uzimamo takvog čovjeka za uzora kao što se i kaže u jednom ajetu:

„Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor za onog koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.“ (Al-Azhab, 21)

Pa Bošnjaci muslimani, osvijestimo se, da li nam je zaista Muhammed a.s. uzor, bez obzira koje smo struke, čime se bavimo, šta radimo…. ???
Mi imamo njive, brda, pašnjake, doline, vodu, izvore, ali mi, subhanaAllah ne mi lično, nego naša omladina je krenula u pogrešnom smijeru, nametnutom od susjedskih kladioničkih društava i alkoholnih kompanija, medija itd. itd.itd.

Zašto naša omladina poseže za kockom, alkoholom, drogom, prostitucijom, svim zlima na dunjaluku a očekuju bolji život gledajući spas od oktobra do oktobra u izborima od ljudi od krvi i mesa koji nam haman u lice obećavaju a ne ispunjavaju – dakle svojstvo licemjera, mi im povjeravamo amanet naše države, grada, sebe samih, svojih porodica, a oni ga iznevjeravaju još jedno svojstvo licemjera, oni govore a haman kada prokužimo poslije nekog perioda – lažu i treće glavno svojstvo licemjera?

Zar nije spas u Poslaniku a.s. u njegovom sunnetu, u Kur’anu, hadisu, nauci i praiskonskoj zapovijedi IKRE, dakle Ikre bismi rabbikellezi halek!
„Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alaqa, 1 – 5).

Dakle čega se bojimo? Neznanja? Pa Allah će nas poučiti onome što ne znamo ali ako mi želimo da saznamo!

Nama, meni i tebi, Bošnjo muslimanu je objavljeno ikre, prva zapovijed, prije klanjaj, posti itd.

Zašto ne učimo kako obrađivati zemlju, kako praviti najsavremenije softvere a to je sada dostupno svim mladim preko interneta, zašto se ne obrazujemo? Zašto idemo na privatne fakultete tražeći diplomu da bi se mogli uhljebiti u zaostavštinu komunističkog režima?

Zašto su nam i dalje profesori na fakultetima komunisti koji studentima koji imaju dužu bradu i praktikuju islam na malo drugačiji način, ali to je širina naše vjere – tekije, ilahije, brade…sve je to islam (zar mislite da je tekija bidat – novotarija a Poslanik a.s. nije dao da se ruši ni katedrala, crkva, sinagoga niti bilo koja druga bogomolja, zar mislite da bi Poslanik a.s. bio protiv tekija?), dakle zašto su nam i dalje na državnim fakultetima profesori koji vrijeđaju muslimane jer su oni sami odgojeni u komunističkom režimu?

Kada ćemo, mi, muslimani, započeti proces obnove islama u Bosni i Hercegovini, radom, trudom, svojim ličnim primjerom, motivisati druge da rade, obrazovati se radi Allaha i u ime Allaha?

Kada ćemo mi muslimani shvatiti da nam Europska Unija ne želi dobro, da nam Ujedinjene Nacije ne žele dobro. Kada ćemo shvatiti da je Srebrenica bila zaštićena zona u Ujedinjenim Nacijama i da su nas ostavili na cjedilu?

Zar mislite da će nam sada pomoći, kad nam je lakše, a nisu htjeli kada su mogli a bili smo u najtežoj situaciji, neprijatelji su se okupili i sa svih strana sabrali da unište dini islam, da unište Bošnjake, da unište muslimane na ovim prostorima i da nije bilo rahmetli Alije Izetbegovića, da nije bilo vjere u Allaha i Resulullaha, ne bismo se odbranili nikada ni uz čiju pomoć.

Usudio bih se naš rat koji je 20 i nekoliko godina iza nas porediti sa bitkom kada su se saveznici okupili oko Medine – dakle svima poznata bitka na Hendeku, i kada su se okupili i rekli:

„O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite –
kad su vam došle i odozgo i odozdo, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali –
tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni,
kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: “Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!”
kad su neki među njima rekli: “O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite!”, a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: “Kuće su naše nezaštićene!” – a nisu bile nezaštićene, već su se oni htjeli izvući.
A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatražili da opet postanu mnogobošci, oni bi to, ne dvoumeći se oko toga, brzo učinili,
a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati – a za Allahu datu obavezu će se odgovarati!
Reci: “Ako bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće pomoći, opet ćete samo kratko uživati.”
Reci: “Ko će vas od Allaha zaštititi ako On hoće da vas zlo snađe, ili, ko vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže?” Osim Allaha, oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača. (Al Ahzab, 9 – 17)

Kao i reakciju vjernika:

„A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: “Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!” – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.

Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili
da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.
Allah je nevjernike pune srdžbe odbio – nisu nimalo uspjeli – i vjernike je Allah borbe poštedio – Allah je, uistinu, moćan i silan“ (Al Ahzab – 22 – 25)

Zar ne vidimo da je Allah nevjernike i iz naše države BiH pune srdžbe odbio – nisu nimalo uspjeli – i vjernike je Allah preko rahmetli Alije i Dejtonskog sporazuma poštedio jer je Allah uistinu moćan i silan.

Licemjeri su se tada skupili ali u toj najtežoj situaciji Poslanik a.s. obećava spas i obećava osvajanje velikih prijestolja (dakle slučaj kada Poslanik a.s. prilikom kopanja hendeka udara u kamen i nagovještava pad tri velika carstva – vidi detaljnije u Siri hfz. Safvet Halilović).

Zar u takvoj situaciji, Poslanik a.s. nije pobijedio uz Allahovu Pomoć, uz ashabe i uz poduzimanje svih potrebnih koraka – kopanje hendeka?
Da li mi kopamo jarak u Bosni i Hercegovini od kladionica, kockarnica, prostitutnih diskoteka, dangubica ili kopamo hendek od biblioteka, računarskih centara, obrazovnih institucija priznatih u svijetu a ne privatnih koji pokušavaju urušiti istinsko Ikre, škola Kur’ana…?

Da li smo mi Bošnjaci svjesni da smo mi nasljednici Mehmeda el Fatiha – dakle Mehmeda osvajača koji je tadašnji Konstantinopolj osvojio prije svoje tridesete godine? Pogledajte ambiciju Mehmeda el Fatiha – osvajača. Njegova ambicija je bila da ispuni hadis:

Od Abdullaha ibn Amra ibn ‘Asa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan koji grad će prvi biti osvojen: Konstantinopolj ili Rim? Pa je odgovorio: “Grad Herakla će biti prvi osvojen, znači Konstantinopolj”. Hadis bilježe Ahmed, Darimi, Hakim i Ibn Ebi Šejbe. Vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi i Albani a slabim Šuajb Arnaut.

Dakle gdje leže naše ambicije? San do 12 sati? Kocka? Alkohol? Bože sačuvaj! Allah da nam da selameta.
Zašto umjesto kladionica ne otvaramo mini sofverske kompanije, zašto umjesto neposijane zemlje ne sadimo voće (orah, šljiva, jabuka, …. da ne nabrajamo šta sve rađa) povrće (krompir, luk, leće) ili smo zamijenili ono što je bolje sa onim što je gore – a to je odlazak u Europu pored ovakve hrane u Bosni i Hercegovini? Da li slijedimo sunnet Muhammeda a.s. koji kaže da kad bi nastupio Sudnji dan, a u našopj ruci sadnica, treba da je posadimo. U našim rukama je Bosna i Hercegovina, nije Sudnji dan, ali zašto nema ništa posijano kada treba? Možemo, tako mi Allaha, biti najveći poljoprivredni, prehrambeni, rudarski, informatički centar u Europi, samo da li to zaista želimo? Da li na tome zaista radimo? Da li se žrtvujemo koliko i ashabi, ili u najmanju ruku dobri ljudi u ime Allaha?

Koliko se mi žrtvujemo u ime Allaha? Kada smo mi kamen stavili za pas i ustali raditi u ime Allaha? Koliko dana smo proveli u ime Allaha radeći, a koliko dana omladina provodi u kladionicama, diskotekama, zabavnim centrima, dangubicama…?
Koliko još treba da nas kolju pa da shvatimo da nas kolju zbog nepravde koju sami sebi nanosimo?
Zašto Srebrenica, Foča, Višegrad, Bosanski ovaj – Bosanski onaj, nisu u našim rukama? Zašto omladina napušta državu koju nam dade u amanet Mehmed el Fatih, koju nam dade u amanet Muhammed a.s., koju nam ostavi da se borimo sa drvenim kašikama Alija Izetbegović, dakle najavio je veću borbu a ne zlatne kašike. Zar i sam Pejgamber iz povratka sa jednog od najvećih pohoda nije izjavio da idu iz malog džihada u veliki džihad?

Zašto bolan Bošnjo ideš u Njemačku, Austriju, Švicarsku, Holandiju,…. Švedsku…. Ne daj Bože, nemam ništa protiv prijateljskih zemalja i država, ali zašto napuštaš naše polje i siješ u njihovo polje, a naše je natopljeno šehidskom krvlju, možda njihovim granatama posijano? Da li tako vraćamo sami sebi?

Zašto bolan Bošnjo ideš sa svog, tuđe cijeniš, a svoje nit voliš nit obilaziš niti ….. Naravno, ne kažem da je crno zato što ljudi odlaze i pomažu finansijski naše ljude ali kada ćes se vratiti u našu državu?

Gdje će tvoj mezar biti? I za tvoj trag se haman neće znati, kao i za Busuladžićev, ali njegovo ime je uzdignuto, jer je on uzdigao dini islam na pravi način, a tvoje? Gdje su vaša imena? Koga vi uzdižete? Za čime uzdišete? U dijaspori nostalgično gledate Bosnu i Hercegovinu – potencijalno najbogatiju državu u regiji! Dakle potencijalno ali nedovoljno iskorišteno!

Kada će narod shvatiti da jedan čovjek ne vlada gradom, državom, narodom? Ne može jedan silnik biti veća sila od Jednoga Jedinoga Allaha! Ne možemo sebi dopustiti da nama vladaju silnici, ako iskreno vjerujemo u Allaha.

Mi slijedimo ajet:

„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.“ ( Sura Ali Imran, ajet 103)

Kojeg se užeta mi držimo? Koliko stranki Bošnjačkih mi imamo? Hiljadu ili samo jedno Allahovo uže? Da li smo i mi sada kao i nekada ashabi na ivici vatrene jame i da li ćemo i mi sada da se držimo Njegovog užeta – Kur’ana i Sunneta – ma kako da se on tumači!

Da je do države? Nije! Poslanik Muhammed a.s. je za 23 godine iz pustinje, iz najtežih uslova, kao siroče nekada, kao čoban nekada, kao nepismen iznjedrio samo sa vjerom u Allaha, Objavom od Gospodara svih svjetova, najbolju generaciju ljudi koji će se ikada pojaviti. U samo 23 godine. Napuštali su sve zbog onoga u što su vjerovali, a da li ti Bošnjo napuštaš i vjeru zbog onoga što tražiš – dunjaluk? Da li je i to po sunnetu Poslanika a.s.?

Da li je preće da napustimo dijasporu, u Ime Allaha i vratimo se na naše sada mirno ognjište u ime Allaha i započnemo proces obnove bosanskohercegovačke poljoprivrede, šumarstva, ribolova, informacionih tehnologija? Da li je došlo vrijeme ustanka u Bosni i Hercegovini jer ovako više nikada neće moći!????

Da li si spreman ostaviti imetak, dijasporu, žene, blagostanja dijaspore radi Allaha, radi Resulullaha? Da li si spreman Bošnjo muslimanu da se vratiš na svoje ognjište u ime Allaha?

Da li ćeš Srebrenicu ostaviti sutra možda neprijatelju koji jedva čeka da pruži jezičinu svoju i ruke svoje u želji da utrne Allahovo svjetlo:_
“Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.” (Et-Tevba, 32)
Sigurno Allahovom voljom ovaj ajet je u suri Pokajanje, dakle jedina sura bez bismille. Da li misliš Bošnjo da će se oni ikada pokajati zbog genocida u Srebrenici? Ni sada ga ne priznaju iako su ga institucije djelimično priznale, a oni planirali na području čitave BiH zbog svojih ideala nekakve velike države!

Pa kad ćeš ti učiniti hidžru? Kome? Gdje? Nismo u izolaciji. Nije nam teško kao Muhammedu a.s. i zašto bježimo sa naših ognjišta?
Političari su manjina, a mi većina, ali da li smo zaista zabluđeni većinom i brojkama kada su na Bedru 300 i još nešto muslimana uz Allahovu pomoć pobijedili mnogobrojnijeg neprijatelja???

Pa kako to da jedan Mustafa Busuladžić ima veći spomen danas nego stotine hiljada mladih ljudi koji odlaze iz naše države?
Pa da li je vrijedniji Mustafa kome se za mezar ne zna, od stotine hiljada drugih?
Da li je omjer 1:100 000 pravi?
Da li je omjer 1: 8372 pravi?
Da li ćemo dopustiti da se taj omjer povećava?

Kome našu državu prepuštamo? Kada ćemo se sjetiti Taifske dove:

„Allahu, Tebi se obraćam zbog slabosti svoje, zbog nemoći u djelovanju i zbog slabog utjecaja među ljudima… O Ti Najmilostiviji! Ti si Gospodar nemoćnih, Ti si moj Gospodar! Kome me prepuštaš?! Nekome ko je daleko i ko me dočekuje namrštena lica?! Ili, pak, neprijatelju koji je blizu, ali si mu Ti dao vlast, pa može da odlučuje o meni… Allahu, ako Ti nisi srdit – onda ja za sve ove patnje ne marim, ali Tvoje pomilovanje mi je draže. Utječem se svjetlu Tvoga lica, pred kojim su obasjane tmine i na kojem počiva i ovaj i onaj svijet, od toga da na mene spustiš Svoju srdžbu ili da me zadesi Tvoja kazna! Tebi se priklanjam, da Ti budeš zadovoljan, a nema snage niti moći, osim uz Tvoju pomoć!“
Da li zaista vjerujemo u ove riječi?

Kome smo prepustili Bosnu i Hercegovinu, nekome koje daleko u EU i ko dolazi namrštena lica iz njihovog parlamenta ili pak neprijatelju koji je blizu ali si mu Ti dao vlast pa može da odlučuje o nama?
Da li se ikada upitamo da li je Allah dž.š. na nas srdit zbog odlaska iz BiH i zbog napuštanja amaneta Muhammeda a.s., rahmetli Alije i rahmetli Busuladžića?
Da li smo sami sebi nepravdu nanijeli i da li je i dalje nanosimo?
Da li smo iznevjerili amanet Mustafe Busuladžića?

20.11.2016.po Isa a.s.
20.02.1438.h.g.

Piše: Edin Ibreljić, Dipl.inž.maš. programer, pjesnik i tekstopisac

Akos.ba