Da li se određeni nakaradni običaji mogu zabraniti službenim aktom?
PITANJE:
Pri sahranjivanju umrlih kod muslimana postoji mnoštvo običaja koji nisu u skladu sa islamskim učenjem, kao što su: dozivanje umrlog prilikom talkina, pozivanje džematlija po završetku dženaze da daju ocjenu o umrlom, polijevanje kabura vodom koja je ostala od kupanja mrtvaca, te mnogo drugih i vama poznatih radnji. Da li se ovi običaji mogu zabraniti aktom nadležnih islamskih organa, pošto te nazadne običaje, nažalost, neće da napuste ni naši stariji vjerski službenici-imami, na koje se ugledaju i džematlije? Smatram da je sve ono što nije u skladu sa islamskim učenjem treba zabraniti, kako bi se jedanput znalo šta je stvarno islamsko, a šta je strano islamu.
ODGOVOR:
Na planu borbe protiv nepotrebnih dodataka (bidati-sejjie) kod nas bilo bi veoma potrebno, korisno i vrlo efikasno da se posebnim pravilnicima regulira način obavljanja pojedinih obreda i vjerskih manifestacija. Mogao bi se jednim pravilnikom propisati jedinstven način čitavog obreda i ceremonijala dženaze za cijelu Evropu. Tako bi se moglo izbaciti i odstraniti sve što je suvišno i što nema osnova. Mnoge stvari bi se mogle unutar obreda pravilnije postaviti, kako bi sami umrli imao više sevaba. Često se tu traže pare tamo gdje umrli nema nikakvog sevaba. Bilo bi, isto tako, dobro kada bi se putem donošenja pravilnika propisao jedinstveni način svečanosti otvaranja novih džamija, održavanja javnih mevluda, proslava itd. Nerijetko, događa se da se ove svečanosti odulje, pređu u dosadu, da teme predavača nisu uvijek aktuelne, često suviše apstraktne, ne pokreću i ne unose u dušu i srce slušatelja nimalo života.
Na pitanje odgovorio: Husein ef. Đozo ( Izabrana djela, Fetve II El-Kalem, Sarajevo, 2006.)
Akos.bA
