Čuvaš li ramazanski zanos

Ramazan je prošao — nakon što su se njime ukrasili naši minareti, oživjela naša srca i ispunile se naše džamije i trgovi njegovim bereketom i svjetlom. Otišao je ramazan, ostavljajući ljude podijeljene na one koji su sebi nepravdu učinili, one umjerene i one koji se, Allahovom dozvolom, utrkuju u dobru.

Allahova blagodat da dočekamo ramazan i Njegova milost da ga ispostimo do kraja dar je koji se ne može ničim izmjeriti. Naša ibadetska djela u ramazanu nisu prolazna uspomena niti sezona koja je prošla — ona su objava pobjede duše nad materijom, odlučnosti nad strašću.

Da, nedavno smo ispratili noći teravije i stajanja u namazu, zatvorili stranice posta i obradovali se Bajramu, kao što ćemo se, inšallah, obradovati i susretu s Allahom zbog našeg posta, prema vjerodostojnom hadisu: “Postač ima dvije radosti: radost pri iftaru i radost pri susretu sa svojim Gospodarom.”

Na Bajramu smo stali na mjestu darivanja, dočekujući poklone Plemenitog Gospodara srcima punim imana, zahvaljujući Mu na dovršenoj blagodati i veličajući Ga zbog upute koju nam je dao — kao što kaže Uzvišeni:

“da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.”  (El‑Bekare, 185)

Ramazan je prošao, ali završetak odabranih vremena ne znači i završetak ibadeta. Naprotiv — to je ispit iskrenosti robovanja. Vjernik koji se odgojio u školi ramazana ne skida odjeću bogobojaznosti sa njegovim prolaskom; on nosi njegova svjetla sa sobom, da mu obasjaju tamu ostatka godine.

Prvo: Ustrajnost u ibadetu

Svi se slažu da je odgovor na pitanje: “Šta nakon Ramazana?” — postojanost.

U hadisu Sufjana ibn Abdullaha, r.a., stoji da je rekao: “Rekao sam: Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu što neću morati pitati nikoga drugog.” Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ‘Reci: Vjerujem u Allaha — zatim ustraj.’ (Muslim)

Uzvišeni Allah kaže Svome Poslaniku:

“Ti budi na Pravome putu, kao što ti je naređeno…” (Hud, 112):

I kaže Uzvišeni:

“ Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.” (Fussilet, 30):

A Allah, dž.š., kaže:

“..,i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” (El‑Hidžr, 99):

Ovaj ajet presijeca svaku raspravu o tome kada ibadet prestaje — jedini kraj je smrt.

Pa ako te je Allah, Uzvišeni, počastio time da postiš ramazan — nemoj ostaviti post nakon ramazana. Ako te je Allah počastio noćnim namazom u ramazanu — nemoj ga prekinuti nakon ramazana. Ako te je Allah počastio učenjem Kur’ana u ramazanu — nemoj napustiti Kur’an nakon ramazana.

Isto tako, sve dobro što si činio u ramazanu — nemoj odbaciti nakon ramazana. Gospodar Ramazana je Gospodar i mjeseca Ševvala, i svih ostalih mjeseci. Takvo ponašanje — da se Allah obožava samo u sezoni — pripada onima koji Ga poznaju samo u posebnim prilikama. Zato nemoj biti “ramazanski vjernik”, nego budi Allahov čovjek — rabbanijj.

Drugo: Znak primanja djela je nastavak veze s Allahom

Završetak ramazana i radost Bajrama ne znače zaboravljanje obećanja. To je radost zbog dovršene blagodati i početak nove faze pokornosti. Vjernik ne prestaje s ibadetom sve dok u njemu ima daha.

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Najdraža djela Allahu su ona koja su stalna, makar bila mala.” (Muttefekun alejhi)

Naši ispravni prethodnici najviše su se bojali da nakon dobrog djela padnu u nemar, i najviše su upozoravali na sezonsku pokornost.

Bishr el‑Hafi, rahimehullah, kada je upitan o ljudima koji se trude u ramazanu, a nakon ramazana ostave ibadet, rekao je: “Loš je to narod — poznaju Allaha samo u ramazanu. A dobar je onaj koji se trudi cijele godine.”

Hasan el‑Basri, rahimehullah, govorio je: “Allah nije odredio rok djelima vjernika osim smrću.” Zatim je proučio ajet:

“..,i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” (El‑Hidžr, 99):

Ustrajnost u dobrim djelima je praktičan dokaz da je post donio svoje plodove — u čišćenju duše i popravljanju ponašanja. Ibn Redžeb i drugi učenjaci spominju da je jedan od znakova primanja djela to da nakon jednog dobrog djela slijedi drugo, i nakon jedne pokornosti — nova pokornost.

Treće: Pravilo kontinuiteta

Od vjernika se ne traži da nakon ramazana ostane na istom intenzitetu ibadeta kao u ramazanu — jer ono što je u ramazanu olakšano i dostupno, nije isto u drugim mjesecima. Ali se traži da ne prekine vezu.

Dovoljne su dvije rekata u dubini noći, post “bijelih dana”, dnevni vird Kur’ana i zikra — i to je dovoljno da plamen imana ostane živ.

Zaključak: Budite rabbanijjuni

Uzvišeni Allah kaže:

 “Budite Božiji ljudi (rabbanijjun) jer vi Knjigu znate i nju proučavate!” (Ali Imran, 79)

Ova riječ “rabbanijjuni” nosi u sebi značenja odgoja, postojanosti i stalne povezanosti s Allahom.

Profesor Mahmud Wetad kaže: “Rabbanijj je onaj koga odgaja Kur’an, koji odgaja sebe na ustrajnosti i odgaja svoj dan na pokornosti.”

Rabbanijj nije dijete sezone, nego dijete pravca. On je čovjek koji kaže, kao što stoji u Kur’anu:

„Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!” (El‑En’am, 79)

Rabbanijj ne obožava Allaha trideset dana pa se vrati u udobnu nemarnost. On obožava svoga Gospodara u ramazanu i poslije ramazana. U svakom trenutku — njegovo srce ne poznaje kalendar, nego poznaje kiblu.

“Ramazan je škola, a ne diploma. On je duhovni trening, a ne kraj borbe. U njemu učimo sabur da bismo ga živjeli poslije. U njemu okusimo slast noćnog namaza da bismo ga čuvali i kasnije. U njemu obuzdavamo jezik da ga ne pustimo da divlja.

Rabbanijj zna da put ka Allahu nije godišnji festival — nego putovanje cijelog života.

Završna poruka

Vječni poziv koji treba da odjekuje u duši je:

“Budi Allahov čovjek — ne samo ramazanski vjernik.”

Budi s Allahom u svakom stanju. Neka tvoja postojanost nakon ramazana bude praktična zahvalnost na tome što ti je dao uspjeh u ramazanu.

Ako je ramazan zapalio iskru ibadeta u tebi — čuvaj je da je ne ugase vjetrovi strasti. Bitno je da ostaneš na pravcu, da nastaviš hodati i da ispuniš svoj zavjet — sve dok ne sretnemo našeg Gospodara zadovoljnog nama.

Izvor: islamweb.net

Prijevod i obrada: akos.ba