Čovjekov zadatak je da zemlju zalijeva znojem, a ne krvlju i činjenjem nereda

Piše: šejh Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, kada nas je izabrao za život, ​​učinio nas je različitim od životinja, biljaka i neživih stvari, darujući nam osobinu ljudskosti koju je Allah uzdigao i odlikovao toliko da je naredio melekima da učine sedždu Ademu, alejhi selam, objavivši: ”A kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’ – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.” (El-Bekara, 34.), ukazujući time da ovom stvorenju, koje se čovjek zove, pripada uzvišen položaj. Stoga nije iznenađujuće da među Adamovim potomcima postoje vjerovjesnici i poslanici koji zauzimaju visok položaj i uzvišen status.

Život je Božanski dar i trebaš se zapitati: ”Koliko Allahovih darova imaš u svom tijelu i koliko te Allahovih blagodati preplavljuje i okružuje u tvojoj hrani, zdravlju, sigurnosti, opskrbi i krovu nad glavom?” I ako budeš brojao Allahove blagodati, nećeš ih moći izbrojati.

Zato gledaj na život kao na blagodat i dâr, i pogledaj kako naš Gospodar opisuje Adema, tj. čovjeka, kad kaže: ”I kad mu dam lik”, tj., kad mu dam savršen lik od zemlje ili gline, ”I u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!” (El-Hidžr, 29.)

Život je sveta zadaća i zbog toga je Uzvišeni Allah odredio strogu kaznu za svakoga ko se suprotstavi zadaći života i uništi ovo ”zdanje” koje je Svevišnji Stvoritelj sagradio i stvorio, objavivši: ”Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (El-Ma’ida, 32.)

Uzvišeni Allah nagrađuje za dobro djelo od deset do sedamdeset puta, osim u ovom slučaju: ”A ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva”, njegova nagrada je: ”kao da je svim ljudima život sačuvao”, od Adema do Sudnjeg dana, a to je toliko života da ih niko od ljudi ne može izbrojati.

Isto tako, ko ubije samo jednog čovjeka, ko napadne na jednu nedužnu dušu i čovjeka ”koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini”, čeka ga kazna kao da je sve ljude poubijao.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.” (En-Nisa’, 93.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ne vraćajte se poslije mene u nevjerstvo, ubijajući jedni druge.”

A kada pogledate desno i lijevo, vidjet ćete da se danas većina nevine krvi proliva u muslimanskim zemljama, uz objašnjenje, tvrdnju i mišljenje da je oružje sredstvo koje rješava sve probleme.

Zemlju je potrebno zalijevati znojem više nego krvlju, jer život je sveta zadaća, i ko god napada život, on napada ono što pripada Svemogućem Bogu, i uništava ”građevinu” koju je Allah sagradio. Zato je takvom upućena prijetnja koja nije upućena nikome osim nevjerniku i onome ko obožava nekoga drugo mimo Allaha, a ta prijetnja glasi: ”Kazna će mu Džehennem biti, u kome će vječno ostati.”

Čak i meleki, kada im je Allah rekao: ”Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati?” (El-Bekara, 30.), znali su da Svemogući Allah mrzi krvoproliće i činjenje nereda na zemlji, pa su se začudili – ne u smislu prigovora Allahu -, pa im je Allah rekao: ”Ja znam ono što vi ne znate.” (El-Bekara, 30.)

Odustajanje od života (samoubistvo) je zabranjeno. U hadisi kudsiju, Uzvišeni Allah, rekao je: “Moj rob Me je pretekao (pohitao je oduzeti sebi život), pa sam mu zabranio Džennet.” (Buharija)

Život je zadaća čije vjerovanje (akida) je Džennet, pa kako čovjek može imati koristi od samoubistva i izabrati ga umjesto života?

Svemogući Allah je stvorio ptice i životinje da vole život. Zato ptice lete nebom da pobjegnu od lovca koji ih vreba, a životinja mrzi smrt, pa iz ljubavi za životom i preživljavanjem polazi da traži vodu i pašu, kao i utočište od uznemiravanja.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao je hutbu borcima koji su krenuli u šerijatski ispravnu borbu, rekavši: ”O ljudi, ne priželjkujte susret sa neprijateljem i tražite od Allaha spas. A kada se susretnete sa neprijateljem, onda budite strpljivi. I znajte da je Džennet pod sjenama sablji.” (Muttefekun alejhi)

A kada ovakva vojska krene da se bori na Allahovom putu, onda to nije vojska koja je žedna krvi, nego vojska koja ulaže maksimum truda da spriječi prolijevanje krvi i da sačuva ljudske živote.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je hazreti Aliju, radijallahu anhu, u opsadu Hajbera i rekao mu: ”Idi polahko dok ne dođeš do njihovih nastambi. Zatim ih pozovi u islam i obavijesti ih o njihovim pravima i obavezama u islamu, jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok da Allah uputi jednog čovjeka na Pravi put, bolje ti je od stada crvenih deva (tj. od cijelog dunjaluka).”

Onaj ko pređe na islam ulazi u novi život, što znači da moramo spašavati duše i nastojati da ih oživimo, jer je to ono što je za nas vrijedno i što nam kao muslimanima priliči.(saff.ba)

akos.ba