Činjenice ispred idealiziranja u djelima Hamdije Kreševljakovića (2)
U djelima Hamdije Kreševljakovića nije primjetno idealiziranje vremena o kojem je govorio. Prije pisanja svojih radova trudio se da sveobuhvatno istraži određenu temu, te na osnovu činjenica donese svoj sud. Za razliku od mnogobrojnih historičara kako iz naše zemlje tako i iz regiona, Hamdiji je uspjelo da ne prikaže emocije i pretjerivanje u iznošenju određenih podataka, što posebno daje na kvaliteti njegovih radova.
Naravno, glavni zadatak svakog historičara pa tako i Hamdije Kreševljakovića je da određene događaje predstavi široj publici na osnovu vjerodostojnih činjenica, ipak mnogi se nisu držali takvog pravila. Stoga je bitno odvojiti Hamdiju Kreševljakovića od mnogobrojnih historičara i novinara koji su se trudili na svoj način prezentirati određene događaje iz prošlosti.
Zbog toga je potrebno istaći njegovu moć da ostavi emocije po strani tokom pisanja. O intelektualnom doprinosu historijskoj nauci Hamdije Kreševljakovića osim već spomenutog intelektualca Hamdije Kapidžića, govorili su mnogi, a zanimljivo je istaći da je neke anegdote iz njegovog privatnog života zapisao pisac Alija Nametak u svom kultnom djelu „Sarajevski nekrologij“. Nametak je u više navrata opisivao privatni život ovog intelektualca, prativši njegov intelektualni rad, te odnose sa drugim sarajevskim uglednicima tog vremena.
Njegova djela se koriste u velikoj mjeri i danas, mnogo godina nakon njegove smrti. To je svakako dokaz da je većina Kreševljakovićeve napisane literature od kapitalnog značaja za mnoge generacije koje dolaze. Kapitalan doprinos Hamdije Kreševljakovića u rješavanju određenih historijskih nedoumica je nemjerljiv, a postavlja se logično pitanje da li mu se njegov narod uspio odužiti barem malo za ogromnu zaostavštinu koja je ostala nakon njegove smrti? Za razliku od velikog broja bošnjačkih intelektualaca koji su nakon što su napustili ovaj svijet skoro pa zaboravljeni, Hamdija Kreševljaković ima tu čast da je u velikoj mjeri zastupljen i danas.
Nakon što je na bolji svijet otišao poslije veoma duge i teške bolesti, 9. avgusta 1959. godine brižno je čuvana uspomena na ovog intelektualca. Međutim, tek u poslijeratnom periodu njegov lik i djelo je promovisan na način kako i zaslužuje. Nekoliko škola i ulica nosi naziv po ovom istaknutom historičaru, a njegova djela su nezaobilazna u proučavanju osmanske Bosne.
Ono na čemu svi zajedno možemo raditi je kontinuirano promovisanje djela Hamdije Kreševljakovića, kao i čuvanje uspomene na ovog strastvenog čuvara prošlosti. Nadamo se da će u budućnosti doći vrijeme kada će neka kulturno-historijska manifestacija nositi naziv Hamdija Kreševljaković, ili eventualno nagrada za određeni doprinos u historijskoj nauci što bi sasvim sigurno upotpunilo sjećanje na „sarajevskog čuvara sjećanja“.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
