Brak ne trpi oholost i sebičnost

Vjerovanje u Allaha, dž.š., i pokoravanje Njegovim naredbama uzvišeni Stvoritelj je svim ljudima stavio u obavezu, bez obzira na to da li se radi o muškarcu ili ženi. Izuzev onih situacija u kojima su zbog svojih fizičkih razlika jedni odgovorniji od drugih (izdražavanje porodice). Sve vjerske naredbe su podjednako upućene i muškarcima i ženama. Svi će shodno svojim djelima dobiti nagradu ili kaznu.

Zbog toga u jednoj porodici među bračnim drugovima ne smije biti ni uzdizanja ni omalovažavanja. Partneri samo imaju različita zaduženja i uloge. Ne uvažavati te razlike je nepravda i zulum.

Upravo zbog tih razlika muž i žena se nadopunjavaju, Allah, dž.š., kaže: „One su odjeća vaša a vi ste odjeća njihova“ (El-Bekare, 187) rekavši nam tako da se muškarac ženom kao i žena muškarcem pokriva, štiti i nadopunjava, dok je stanje onih koji nemaju bračnog druga uspoređeno sa osjećajem neprijatnosti koju čovjek osjeća usljed nagosti.

Muškaraca ženu doživljava kao simbol ljepote i tu ljepotu čuva kao blago. Žena muškarca doživljava kao simbol hrabrosti i snage. I našavši se pod njegovim okriljem kao da ulazi u jedan poseban svijet u kojem osjeća blagostanje. Osjeća se sigurnom. Muž svoju čast, svoj imetak i sve vrijedno što ima daje ženi u emanet. Žena po cijenu života čuva ovaj emanet, a muž opet kao emanet vidi njenu krhku prirodu koju pazi da ne povrijedi.

Nije brak da muškarac i žena dođu u isto mjesto i žive odvojene živote. U našoj vjeri brak je da dvije osobe sve svoje spajaju u jedno i žive jedan zajednički život. Bivaju odgovorni jedno za drugo i za život koji žive. A izvršavajući dužnosti kojima se zaduženi od strane Gospodara, čitav taj život pretvaraju u ibadet. Lijepo ophođenje jednog prema drugom je ustvari ibadet.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić