Davno riješeno pitanje vlastitog prostora i to vrlo zavidnog te angažiranje novih mladih naraštaja u rukovodstvu džemata pokazuje da ovaj džemat ne gleda pet, već pedeset godina unaprijed. Ipak, 28. septembra ove godine džemat je pogledao i iza sebe, tačnije na svojih 30 godina djelovanja, od utemeljenja, borbe za opstanak do prestižnog statusa u Berlinu, što priznaju i sami Nijemci.
U glavnom gradu Njemačke ovaj džemat je centralnom manifestacijom, kojoj je prisustvovao i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, obilježio trideset godina od svog osnivanja. Na početku programa ašere je proučio Suad ef. Hodžić, pomoćni imam u džematu, a svečanom programu prisustvovali su i članovi rukovodstva Islamskog kulturnog centra u Berlinu, s kojima je reisu-l-ulema imao ovaj dan i poseban sastanak te delegacija iz Rijaseta: Razim Čolić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu, Dževada Šuško, šef Odjela za Zapadni svijet i Rifat Fetić, šef Kancelarije reisu-l-uleme.
Riječ je jednom od najprosperitetnijih džemata u bošnjačkoj dijaspori, koji vjerske, edukativne i kulturne aktivnosti organizira u vlastitim prostorijama. Smješten u povezanim višespratnim zgradama, džemat posjeduje, pored džamijskog prostora, konferencijsku salu, biblioteku, učionice, kafeteriju, kuhinju, kancelarije kao i druge sadržaje, dok se jedan dio imovine rentabilno koristi.
Džemat je troje
Džemat je osnovan u godini vrlo bitnoj i za povijest Berlina i Njemačke, 1989. godine kada je srušen Berlinski zid. U svom obraćanju imam džemata Advan ef. Ljevaković osvrnuo se na povijest džemata, skrenuvši pažnju na ratni i postratni period kada je džemat bio od iznimne važnosti za zbrinjavanje izbjeglica, koje su pretežno iz Istočne Bosne našle dobrodošlicu u Berlinu, a kasnije za obnovu zemlje i pomoć socijalno ugroženim, invalidima i studentima, s posebnim fokusom na djecu bez roditelja. Iako danas usmjereni na razvoj džemata, džematlije nisu prestale pomagati socijalno ugrožene i studente u BiH, što svjedoči i rad vrlo aktivnog fonda za humanitarne projekte. U proteklom periodu jetimi, studenti, socijalno ugroženi građani, te institucije IZ u BiH dobili su zahvaljujući ovom džematu pomoć u iznosu preko pet miliona maraka. Podijeljeno je 295 stipendija s ukupnim iznosom od 323.120 eura. Djeca bez jednog ili oba roditelja u 16 bh. područja stalna su briga džemata i za njih je dosad izdvojeno 765.510 eura. Socijalno ugrožene osobe, bolesni, osobe bez adekvatnog smještaja i drugi pomognuti su sa 697.040 eura itd. Pored ovoga, njihovu povezanost s maticom, Bosnom i bošnjačkim narodom u Bosni, pokazuje i odgovoran odnos prema institucionalnom pristupu zekatu i sadekatu-l-fitru. Pored ovoga svega, Bošnjaci okupljeni oko ovog džemata su vlastitim sredstvima kupili zgrade koje su danas sjedište džemata. Kako je riječ o vakufu nije primjereno procjenjivati njihovu vrijednost, ali nije teško procijeniti kada se uzme u obzir njihova pozicija i veličina u srcu Berlina.
- 323.120
- eura za stipendije
- 765.510
- eura za jetime
- 697.040
- eura za socijalno ugrožene osobe, bolesne, gradnju kuća…
“U tom ratnom i postratnom periodu na sve smo više mislili, a najmanje na nas ovdje u Berlinu. A onda, 2000. godine, kazali smo kako je vrijeme da se sebi okrenemo. Prostor je nađen i kupljen 2000. godine, a početkom 2001. godine počela je adaptacija. Naredne tri godine se predano radilo da bi 2004. ušli u vakuf i počeli ga koristiti. Prva hutba je održana 3.6.2004. godine, čime je oficijelno vakuf stavljen u upotrebu. Džematlije, ali i drugi vjernici, uvakufili su novčana sredstva, građevinski materijal, ali i desetine hiljada radnih sati na vakufu. Krajem 2010. posljednja rata za vakuf je isplaćena.
Nakon 30 godina evo nas tu, svoji na svom. Za ovaj period u naš džemat je udahnuto puno znanja, htijenja, rada, truda, organizacije, rukovođenja i iznad svega ovoga Allahove upute, milosti i pomoći”, kazao je Ljevaković i istakao: “Džemat je troje: imam, džematlije i džamija. Ako jedno nedostaje nema džemata. Nista imam ne predstavlja bez džemata, a opet ovo dvoje bez džamije, mjesta okupljanja, bez rezultata su. Zato sa ponosom kažem: kada bi dijelili naše džematlije onda za sve njih važi samo jedna podjela: dobar, bolji i najbolji, jer mi ne znamo za druge podjele i njih nema u našem vakufu.”
Iako ovakav govor o džematlijama može izgledati kao pretjerivanje, ali efendija Advan je poznat po principijelnosti i koliko nekoga hvali i voli, kao svoj džemat, toliko od njega i očekuje i zahtijeva. Zapravo, u razgovoru sa džematlijama shvatili smo da oni karakterne crte efendije Advana, njegovu energičnost i pogled u budućnost smatraju važnom polugom u stabilnosti džemata i njegovom razvitku. Također, ono što fascinira jesu i lične priče mladih ljudi, sada istaknutih i džematlija i uspješnih građana Njemačke, u kojima efendija Advan igra važnu ulogu koja graniči s očinskom i šejhovskom figurom, ali ne onog oca koji tjera, već pomaže kako materijalno tako i savjetodavno, i ne onog šejha koji traži poštovanje, već onog koji spašava i usmjerava mlade. U džematu je niz madih ljudi, koji su bez roditelja stasali u eksperte ili s njemačkih ulica ušli u ovu džamiju i sada čuvaju njene temelje. I jednoga dana, kada efendije Advana više ne bude, u ovom džematu će ostati taj kodeks brige za džemat i ljude, naročito mlade, jer se on sada osjeća na svakom koraku, utemeljen na iskrenim namjerama.
Svi u službi dobra
Također, specifičnost ovog džemata jeste i njegovo rukovodstvo, koje je podijeljeno po sektorima, a među njima je čak 16 osoba koji volonterski obavljaju funkciju muallima/e. S obzirom da u mektebu tokom vikenda djeca provedu otprilike dva sata formiran je poseban odbor koji ima za cilj veću iskoristivost nastave. Tako su odlučili da smanje učeničke grupe kako bi muallim proveo više vremena sa svakim učenikom ponaosob, a sami članovi odbora i rukovodstva uz efendiju Advana i njegovih pomoćnika, Suada ef. Hodžića i Alije ef. Džananovića, podučavaju mlade vjeri. Uvedeni su posebni programi, kao što je konak u džamiji, izleti u Bosnu itd. Briga džemata za mlade naraštaje se ogleda i u činjenici da je upravo džemat na inicijativu efendije Advana taj koji je zadržao bosansku dopunsku školu i odlučio je organizirati i finansirati kada je država BiH digla ruke od tog projekta. Tu su i aktivnosti za žene, edukaciju mladih u borilačkim sportovima itd. Pored finansijske pomoći svojoj domovini, džemat organizira proces izbora koji se održavaju u BiH i Bošnjaci u Berlinu samo trebaju doći u džemat s ličnom kartom. Drugim riječima, u mnogo čemu radi posao koji bi trebala država BiH.
Potpredsjednik džemata Damir Krdžić iz Bratunca je ovu požrtvovanost rukovodstva IKCB u Berlinu opisao riječima: „Nije nam žao vremena i truda. Radimo u ime Boga. Najbolje se osjećam kada me sustigne umor nakon što smo radili za Zajednicu.“
Otvorenost džemata koju treba svaki džemat u dijaspori
Ovo je džemat i Bošnjaka koji su vrlo poznati u njemačkoj javnosti kao fudbaleri, glumci, profesori itd., a džemat je 2011. godine posjetio i predsjednik SR Njemačke, te drugi političari i javne ličnosti.
To je rezultat otvorenosti džemata i njegove prepoznatljivost u njemačkom društvu. Simbolično kazano, a posmatrajući s arhitektonskog stajališta, život džemata se odvija unutar velikih zidina, tipičnih za njemačku arhitekturu, ali vrata ovog centra su uvijek otvorena. Upravo na istim principima musliman bi u savremenom svijetu trebao biti građanin svijeta: opasan zidinama vjere, a otvorenog uma i duše prema drugima. U toku priprema za obilježavanje jubileja reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović posjetio je članove gradske vlasti u Berlinu, Ministarstvo unutrašnjih poslova, članove Bundestaga i vjerske predstavnike te razgovarao o statusu muslimana Bošnjaka u Njemačkoj, ali i dobio pozitivne komentare na organiziranost njihovog vjerskog života i njihovu integriranosti u njemačko društvo, u čemu može kao primjer poslužiti upravo ovaj centar u Berlinu.
Nezaobilazna uloga džemata u Berlinu
Na svečanosti u prostorijama centra prisutnima se obratio predsjednik džemata Meho Travljanin, koji je, između ostaloga, kazao: “Džemat je bio pet godina član Savjeta za migracijska pitanja u Berlinu, sa direktnom ingerencijom savjetovanja senatskih uprava i berlinskog parlamaneta, za što smo se među stotinama kandidata izborili za to prestižno mjesto. Također, džemat je član berlinskog Islamforuma i jedan od suosnviača ovog gremija, gdje se izravno komucinira s gradom Berlinom o potrebama muslimnskih zajednica. Sa svim islamskim zajednicama u Berlinu smo u prisnim i bratskim odnosima. Često smo most poveznica između njih. Sa crkvama i jevrejskom zajednicom je saradnja također intezivna. U gradu Berlinu nema istaknutije institucije, udruge, političke partije ili oficijelne institucije s kojom nismo sarađivali. Također, takva je saradnja i na saveznom nivou. Član smo prestižne konferencije o islamu njemačke vlade i u povodu 30 godina našeg džemata imali smo uvodni referat i učešće u panel diskusiji o iskustvu našega rada u belinskom društvenom kontekstu. Kada se ima u vidu preko 1000 učesnika i učešće na bini, onda je to veliki uspjeh za nas i našu IZBNJ da ukažemo na bitne datosti iz života džemata, a ne da prepustimo podij isključivo onima, koji se profiliraju kritizirajući sve postojeće muslimansko u ovoj državi, pri tome ne nudeći nikakva rješenja”, kazao je Travljanin.
Zamka Kafkinog kovčega
U svom obraćanju na obilježavanju godišnjice reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je kazao: “Kao evropski muslimani, moramo izbjeći zamke u kojima su skončala većina islamskih društava tokom XX stoljeća, u želji da se moderniziraju. Umjesto da istraže dubine muslimanskog duha i njegove žive tradicije, oni su pokušali sačiniti na brzu ruku površan nov konstrukt islama… U ovom času pred nama su bar dvije mogućnosti: ili da se zatvorimo u Kafkin kovčeg (samoizolacije) i da se ugušimo, ili da pretvorimo u svijest što je moguće više iskustva našeg otvorenog duha, naslijeđenog iz prošlosti, koji će kapije našeg bića držati otvorenim za sve dobre plodove ljudskog duha, ma otkuda oni dolazili, s budnim stražarima na našim kulama, da nam se otrov ne podvali pod lijek.”
Opstanak, uspjeh i zajedništvo
Indira Suljić je u Berlinu od 1994. godine, a u povodu godišnjice kao džematlijka je kazala: “Velika mi je čast i zadovoljstvo biti dio ovog džemata i posebna je čast biti u društvu reisu-l-uleme. Također, posebno zadovoljstvo predstavlja i članstvo u Zajednici i pomaganje djeci u BiH putem naših stipendija.”
Koordinatorica bosanske dopunske škole Hirka Krdžić je završila Behram-begovu medresu i studij historije, a udajom je nastavila svoj život u Berlinu. “Prvo mjesto gdje sam pronašla to nešto što me veže za Bosnu bio je ovaj džemat. Ovi ljudi su uradili ogroman posao za sadašnje, ali i buduće generacije. Efendija Ljevaković gleda stvari mnogo dalje u budućnost i njegovom inicijativom bosanska dopunska škola je preživjela ovdje, a vrlo uspješno je vodi izvrsna Maida Cakić”.
Munib Preljević je od 1998. godine u Berlinu i vrlo ponosno govori o uspjehu džemata. “Danas zajedno slavimo ovaj dan i ono što smo uradili u proteklom periodu. Zapravo slavimo opstanak, uspjeh i zajedništvo.”
Govoreći o novim generacijama Bošnjaka u Njemačkoj reisu-l-ulema je kazao: “Sudbina nas muslimana iz BiH je neraskidivo vezana za cjelovito muslimansko biće u Evropi. Uvjeren sam da se može živjeti bilo gdje, a u isto vrijeme ostati vjeran i odan svojoj vjeri, kulturi i tradiciji. Za generaciju vas koji ste podizali ovaj džemat, zajedno sa vašim imamom, ne brinem. Vi ćete, htjeli to ili ne, uvijek ostati vezani za vašu staru domovinu, vašu postojbinu odakle ste došli. Ali, mi sada imamo generaciju mladih ljudi koji ovu zemlju zovu svojom domovinom, a našu Bosnu pradomovinom. Moramo im pomoći da podgnu svoje porodice i organiziraju svoj život ovdje kao građani ove zemlje, ali i kao muslimani i kao Bošnjaci. Isto tako, valja nam naći načina da ih povežemo s njihovim korijenima.”
Reisu-l-ulema Kavazović je ostavio jak dojam na vjernike. O posjeti reisu-l-uleme i njegovim porukama Vehid Osmanović je kazao: “Zaista mi je drago da je reisu-l-ulema posjetio naš centar. Dojmilo me razmišljanje reisu-l-uleme da budemo najbolji reprezenti muslimana na Zapadu te da ne postoji vaz kojima bismo otvorili srce naših komšija osim našim djelima.”
Vahidin Jelešković je kazao: “Ako brinemo o svojoj budućnosti, onda trebamo razmisliti o ovim porukama reisu-l-uleme. Rekao bih da IZ igra važniju ulogu u inozemstvu, jer nam džemati pružaju utočište za naše porodice, naš nacionalni i kulturni identitet.”
Suad ef. Hodžić je u Berlinu je od 2008. godine. “Poruke reisu-l-uleme Bošnjacima na Zapadu pokušao bih sažeti u činjenicu da smo mi na Zapadu ogledalo islama pa tako i ovaj naš centar u Berlinu.”
Predsjednik nagrađen odlaskom na hadž
U okviru svečanog programa prisutnima se obratio i muftija IZB za Zapadnu Evropu i glavni imam IZ Bošnjaka u Njemačkoj Osman ef. Kozlić, koji je govorio o islamskim osnovama za postavljanje zdravih temelja za izgradnju zajednice muslimana, te na koji način se uspostavlja međusobno povjerenje.
U toku programa dodijeljene su zahvalnice i priznanja, te nagrade posebno istaknutim pojedincima. Muftija Kozlić je uručio zahvalnicu predsjedniku džemata Mehi Travljaninu, koji je od džemata dobio i nagradu: odlazak na hadž. Poklon je uručio prethodni predsjednik Idriz Mahmutović koji je izrazio veliko zadovoljstvo što džematske funkcije preuzimaju mladi i vrlo uspješni ljudi. Reisu-l-ulema Kavazović je uručio zahvalnicu efendiji Ljevakoviću, koji je također dobio nagradu od džemata, a uručene su bronzane, srebrene i zlatne plakete pojedincima koji su se posebno istakli u doprinosu džematu i široj zajednici, shodno vodilji džemata koja je bila i moto ovog centralnog programa: “30 godina zajedno u činjenju dobra”.
Ovom svečanošću je završena manifestacija obilježavanja godišnjice, koja je u proteklih mjesec dana sadržavala različite vjersko-kulturne programe.
Piše: Elvedin Subašić
preporod.com
