Bosna i Hercegovina pred demografskim kolapsom: Izgubljena trećina stanovništva i sve starije društvo

Bosna i Hercegovina je, prema procjenama demografskih stručnjaka, od 1991. do kraja 2024. godine izgubila više od trećine svog stanovništva – najveći pad zabilježen u Evropi. Dugotrajan negativni prirodni priraštaj, ubrzano starenje populacije, odgađanje roditeljstva i masovna iseljavanja prijete da trajno oslabe ekonomski i društveni sistem zemlje. Iako su različite mjere u proteklim godinama pokušavale ublažiti ove trendove, stručnjaci upozoravaju da one nisu dovoljne, niti se temelje na dugoročnoj strategiji.

Drastičan pad broja stanovnika

Na pragu rata 1991. godine Bosna i Hercegovina imala je 4.377.033 stanovnika – svoj historijski demografski maksimum. Dvije decenije kasnije, popis iz 2013. bilježi 3.531.159 građana, dok najnovije procjene za 2024. godinu pokazuju tek oko 2.865.000 stanovnika. To znači da je zemlja izgubila gotovo 35 posto populacije u nešto više od tri decenije.

S obzirom na to da od 2013. nije sproveden novi popis, podaci se zasnivaju na demografskim modelima koji prate odnos rođenih, umrlih i migracija. Prema tim procjenama, Federacija BiH je pala sa 2,73 miliona stanovnika uoči rata na oko 1,8 miliona u 2024. godini, dok je u Brčko distriktu broj stanovnika smanjen sa 87.627 na nešto više od 68.000.

Sve starija nacija i nestanak radne snage

Demografski analitičar Adnan Fehratbegović objašnjava da se pogoršanje ne vidi samo u brojkama, nego i u strukturi stanovništva. Prosječna starost u BiH iznosila je 30 godina 1991, da bi već 2013. porasla na 39 u Federaciji i 40 u Republici Srpskoj. Danas, prema njegovim riječima, prosječna starost iznosi oko 43 godine.

Projekcije Federalnog zavoda za statistiku dodatno upozoravaju da bi do 2050. godine više od trećine stanovništva Federacije moglo biti starije od 65 godina, dok bi udio radno sposobnih pao na svega polovinu ukupne populacije.
„Takva struktura prijeti urušavanju penzionog sistema, nedostatku radne snage i rastu pritiska na zdravstveni i obrazovni sektor“, upozorava Fehratbegović.

Mjere bez efekta i odsustvo stručnog pristupa

Fehratbegović smatra da trenutne politike nemaju realan efekat jer se donose bez dovoljno konsultacija sa stručnjacima.
„Većina odluka je populistička i kratkoročna. Umjesto planskog pristupa, imamo improvizaciju. Bez uključivanja naučne zajednice i ozbiljnog društvenog dogovora, teško da će doći do preokreta“, ističe on.

Kao ključne korake navodi političku stabilnost, reformu obrazovanja i zdravstva, podsticanje investicija, razvoj infrastrukture i depolitizaciju institucija.
„Mladi moraju vidjeti perspektivu ovdje, a ne u Njemačkoj ili Sloveniji“, zaključuje Fehratbegović.

Republika Srpska na ivici demografske katastrofe

Slična, pa i teža situacija vlada u entitetu Republika Srpska. Profesor demografije Stevo Pašalić upozorava da je ovaj entitet izgubio više od trećine stanovništva – sa 1.558.000 u 1991. na manje od milion u 2024. godini.
„Zvanični podaci pokazuju nešto više od 1,1 milion stanovnika, ali realna brojka je niža jer vanjska migracija nije sistematski evidentirana“, navodi Pašalić.

Ako se sadašnji trend nastavi, RS bi do 2050. mogla pasti na oko 600.000 stanovnika, što bi imalo razorne posljedice po ekonomiju, radno tržište i javne sisteme.

Odgađanje roditeljstva i pad nataliteta

Negativni prirodni priraštaj u RS-u prisutan je još od 2002. godine. Pašalić naglašava da se djeca danas rađaju kasnije, a porodice su sve manje.
„Prosječna starost majki pri rođenju prvog djeteta porasla je na gotovo 34 godine, a stopa fertiliteta pala na 0,5 djece po ženi. Svaka četvrta žena u RS-u u tridesetim nema djecu“, kaže on.

Dodatno, masovno iseljavanje dodatno smanjuje potencijal rađanja. U posljednjih deset godina entitet je napustilo više od 110.000 ljudi, uglavnom mladih.
„Bez ekonomske stabilnosti i pristojnih plata, trend odlazaka će se nastaviti“, dodaje Pašalić.

Ekonomski oporavak kao temelj demografske politike

Oba sagovornika se slažu da novčane pomoći porodicama nisu dugoročno rješenje. Umjesto socijalnih davanja, potreban je sveobuhvatan pristup – jačanje ekonomije, otvaranje radnih mjesta i vraćanje povjerenja u institucije.
„Kvalitet života mora biti ključni faktor opstanka. Samo društvo koje nudi sigurnost i prilike može zadržati svoje stanovništvo“, poručuju demografi.

Regionalni problem

Slične demografske krize već godinama pogađaju i susjedne zemlje – Srbiju, Hrvatsku i Sjevernu Makedoniju. Ipak, u Bosni i Hercegovini je situacija posebno teška zbog sporih reformi i političke nestabilnosti.
Bez odlučne državne strategije, upozoravaju stručnjaci, BiH bi u narednim decenijama mogla postati zemlja staraca – bez dovoljno radnika, bez mladih porodica i bez stvarne šanse za razvoj.

Akos.ba