Bihaćki vakufi: Medresa Mehmed-paše Bišćevića
Bihać je bio grad medresa. Prema statističkim podacima, 1876. i 1877. godine spominju se dvije medrese u Bihaćkom kadiluku. To su medresa Mehmed-paše Bišćevića te ona preko puta džamije Fethije u Bihaću. Godine 1892. sagrađena je još jedna medresa koja je dugo vremena bila jedna od najljepših zgrada u Bihaću i široj okolini. Bihać je u to vrijeme bio lučonoša znanja u cijeloj Bosanskoj krajini.
Pretpostavlja se da je prva medresa u Bihaću sagrađena 1841. godine, a podigao ju je veliki krajiški vakif i gazija Mehmed-paša Bišćević koji je bio bihaćki kapetan, a poslje muselim. Bila je podignuta na maloj Otoci koja je bila središte bihaćke čaršije, u to vrijeme najživljeg dijela grada. Bilježi se da su na ovoj adi 1893. godine bile 22 kuće, 43 magaze, 7 dućana, dva mlina te nekoliko drvenih dućana na mostovima do Otoke. Spomenute magaze i dućani su bili uglavnom u privatnom vlasništvu. Mehmed-pašina medresa bila je prizemna zgrada sa 13 soba za softe, dershanom, dvije abdesthane, avlijom i baščom, za čije troškove je vakufnamom iz 1868. (1285. hidžretska godina) određen iznos od 60.000 groša, koje će se datiu promet uz 10% dobiti, postupajući na dozvoljen (halal) način. Vakif je postavio uvjete: da se dobit koja nastane treba uzeti kao 10.000 dijelova. Od spomenutih dijelova davati kao mjesečnu stipendiju po 30 dijelova na svaku sobu učenicima koji stanuju u medresi.
Od istih dijelova svake godine po 50 dijelova isplaćivati po 500 dijelova na ime plaće muteveliji, a ono što ostane od navedenih dijelova, 320 dijelova, neka se čuva kod mutevelije ukoliko se ukaže potreba za popravku medrese, neka se popravi iz tih sredstava, uz posredovanje mutevelije.
Tokom istraživanja pronašli smo 45 parcela na kojima je evidentan vakuf medrese Mehmed-paše Bišćevića u ukupnoj površini od 141.933 m2 od čega 140.888 m2 danas nemaju status vakufa, a za 1.045 m2 status je upitan. Nastava u ovoj medresi odvijala se do kraja 1891. godine.Šerijatski sud u Bihaću je, na osnovu izjave mutevelije ovog vakufa, ustanovio da je 1892. godine, medresa već godinu dana praktično ostala prazna, da u njoj softe ne borave te da je većina soba potpuno ili dijelimično uništena. Rijaset IZ-e iste je godine odobrio da se „stara medresa“ na natječaju proda, te da se sredstva ulože u gradnju nove medrese. Međutim, vakuf Pašine medrese se još dugo vremena nije ugasio, nego su iz tih sredstava finansirane potrebe nove bihaćke medrese sve do jeseni 1914. godine. Osim medrese, Mehmed-paša Bišćević je sagradio i džamiju u centru grada, u narodu poznatu kao Pašina ili Čaršijska.
Izvor: mr. Suad Mahmutović, Bihaćki vakufi od 1878 do 2014. godine, str. 54-57
Akos.ba
