Bajramska nostalgija
I tako, svanulo je još jedno prelijepo jutro nad Istanbulom, ali nešto jutros nije bilo po starom, Bajram je.
Nostalgično gledajući u daljinu ja sam u Bosni, u svojoj kući iščekujem babu i brata da se vrate s Bajram-namaza pa da ih onako s puno ljubavi zagrlim i osjetim onaj miris porodice, miris babe, miris Bajrama.
Zatim ljubim sve ostale, grlim ih onako snažno s puno ljubavi. Gledam svoju najmlađu sestru koja onako pospano i ljuto ustaje i negoduje, jer kao i obično nije se naspavala. Mama užurbano završava spremanje i govori da požurimo jer babo stiže…
Nakratko se vraćam u stvarnost i shvatam da sam ja 1300 kilometara dalje, u gradu u kojem puno ljudi sanja da provede Bajram, a ja, ja samo sanjam još jedan Bajram u Sarajevu.
Ovo je moj drugi Kurban-bajram kako nisam s porodicom, i ništa tu prazninu ne može da ispuni, čak ni najbliži prijatelji, ni bosanska trpeza, ne može, jer je dio mene ostao u mom Šeheru, u mom dvorištu ispunjenim dječijim smijehom i veselim razgovorima odraslih.
Zamišljam kako je jutros sve užurbano bilo, kako su se svi spremali za Bajram-namaz, svi putevi vodili su u Begovu, pa ono spremanje u kući, mahala koja miriše na kolače i muškarci koji se vraćaju kućama, svojim porodicama.
Nisam znala koliko su Bajrami provedeni s porodicom dragocijeni sve dok nisam odvojena od toga.
Shvatite da nemate topline ni mirisa Bajrama nigdje kao u Bosni. Nemate onih posebnih priprema i sve predbajramske žurbe.
Nema ni kahve sa sestrom u Divanu, ni poslastica iz Badema…
Nema ni one posebne atmosfere u Ferhadiji kada u Bajramsku večer prođeš i jednostavno osjetiš Bajram.
Godinama nisam razumjela zašto ljudi koji žive u dijaspori žude za Bosnom, sada to veoma dobro znam.
Znam da ni jedna država ma koliko uspješna bila ne može da ti zamijeni miris tvoje kuće I miris tvoje Bosne.
Kada spadnete na to da sa svojom porodicom pričate preko Vibera i Skype-a , čestitajući im na taj način Bajram, shvatate koliko ste daleko od one stvarnosti Bajrama koje mi imamo.
Shvatam sada da su bajrami u Bosni i Hercegovini nešto prelijepo, shvatam da dan prije Bajrama imamo onaj miris koji nas navodi na pomisao da je Bajram na pragu, shvatam i to da ni jedna sofra ma koliko bogata bila nikad ne može da zamijeni ruke tvog babe i mame koji se potrude da spreme sofru u Bosni, kakva god da je ona.
Cijenite svaki Bajram proveden sa svojom porodicom jer ne znate da li ćete idući dočekati u njihovom okrilju ili na drugom kraju svijeta!
Bajram Šerif Mubarek Olsun!
Za Akos.bA piše: Emina Suljević
