Bajram Dizdarević postao prvi hafiz Ku’rana iz Podgorice nakon 65 godina

Polaganjem pred komisijom za hifz u Sarajevu, Bajram Dizdarević (20) iz Tuzi kod Podgorice stekao je titulu hafiza Kur’ana i tako postao prvi hafiz u svom rodnom mjestu nakon tačno 65 godina. Bajram je student treće godine Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, a hifz je učio tri godine, javlja Anadolu Agency (AA).

Dizdarević je u Sarajevu 15. novembra i formalno završio s polaganjem hifza. Tutula hafiza Ku’rana, odnosno osobe koja napamet poznaje cijeli Ku’ran, za Dizdarevića i područje Podgorice i Tuzi posebna je iz dva razloga.

Bajram Dizdarević je prvi hafiz Kur’ana koji je završio medresu „Mehmet Fatih“ u Podgorici. Takođe, Bajram je i prvi hafiz Kur’ana iz svog rodnog mjesta nakon više decenija. Nakon što je u januaru 1951. godine na ahiret preselio (preminuo) hafiz Hasan Hadžiablahović u Tuzima, a nakon smrti hafiza Šukrije Bakalovića, Podgorica je ostala bez hafiza.

Hfz. Bajram je rođen 20. februara 1996. godine u Tuzima, kod Podgorice. Svršenik je treće generacije Medrese “Mehmed Fatih” u Podgorici i to kao učenik generacije. Student je treće godine Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.

– Oduvijek želio da postane hafiz 

U razgovoru za Anadolu Agency (AA), Dizdarević kaže da se osjeća lijepo. Napominje da je od malena počeo da uči Ku’ran i da je njegov cilj bio da jednog dana postane hafiz.

„Kada se za nešto dugo vremena boriš i priželjkuješ, onda osjećaj bude dobar. Emocije budu pomiješane, jer čovjeku bude žao što se nešto tako lijepo ‘završava’, jer to treba konstantno i nakon ovoga obnavljati, kako bi se ovo nastavilo održavati. To je jedan cilj koji je neprevaziđen u životu vjernika, i kada se to dostigne, onda valja sebi postaviti nešto drugo, kako ne bi život vjernika bio demotivisan“, kaže hafiz Bajram.

Ističe da je nekoliko perioda u njegovom životu koji su bili vezani za ono što će on kasnije postati.

„Želja mojih roditelja je bila da krenem ovim putem i oni su me od starta podsticali da učim Kur’an, da se s Kur’anom družim. Otuda se i pojavila ideja da mi je najveći cilj u životu da postanem hafiz. U medresi je ta želja još više bila istančana. Počeo sam učiti u prvoj godini, kod jednog hafiza iz Egipta, koji je tu bio profesor. Kod njega sam se bio prilično upustio u sve to, onda je uslijedio jedan teži period, nakon čega sam uspio da se ponovo povratim i nastavim ozbiljnije da se tome predam na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu“, kaže Bajram.

Za završno polaganje za titulu hafiza pripremao se oko 40 dana, ali da mu je sve skupa prijalo.

„Nakon što se prouči cijela hatma, cijeli Ku’ran, nakon toga slijedi period pripreme za komisiju. Nekome je potrebno više, nekome manje vremena, sve zavisi koliko se u toku samog učenja Ku’rana obnavljalo. Nakon toga se prouči po džuz, nekih 20 strana, pa onda 40 strana. Ja sam se pripremao nekih 40 dana. Ovo je poput jedne sheme, u koju kada uđete, jednostavno ne možete da izađete i to se svakog dana povećava, taj broj sati koji su uključeni u ispunjenje tih obaveza. Onda čovjeku nije teško, jer se to vremenom povećava i predstavlja nešto što čovjek lako podnosi, i to mu prija i godi. Na kraju ne bude teško i cijeli dan se posvetiti. Predstavlja užitak, nikakvu poteškoću. U početku bude malo teško, bude i težih dana, čovjek ponekada i zaplače, što sve razmišlja kako će sve teći, da li će on biti u stanju da sve to dovede do kraja. Ali suštinski je važno ne razmišljati toliko, truditi se i učiti. Završetak će doći ukoliko budemo ustrajni“, poručuje hafiz Bajram Dizdarević.

– Važno je razumjeti poruke iz Ku’rana 

Ističe da mu je posebno drago što baš on nastavlja tradiciju hafiza iz njegovog rodnog mjesta.
„Meni je posebno drago jer je taj posljednji hafiz bio iz mog mjesta, iz Tuzi, rahmetli hafiz Hadžiablahović. Njegov sin je bio moj profesor biologije u Medresi i često je pominjao svog oca. Stalno se priželjkivao novi hafiz koji bi njega zamijenio. Posebno mi je drago zbog mene i zbog mog mjesta“, kaže Dizdarević.

Na kraju, poručuje da iz svega ovog treba izvući pouku i da znanje koje je stekao učeći Ku’ran primijeni u životu.

„Učenje Ku’rana predstavlja nešto najljepše u životu vjernika, međutim, ukoliko se skupa s tim učenjem Ku’rana napamet, ukomponuje i razmišljanje o porukama Ku’rana, razmišljanje o mudrostima i prenošenju tih mudrosti drugim ljudima. Zato što se u Ku’ranu čovjek koji nosi neku knjigu, a ne drži se uputa te knjige, upoređuje s magarcem natovarenim knjigama. I vrlo je važno, da Ku’ran primjenjujemo u svom životu i da nanovo te poruke oživljavamo, kako bismo Ku’ran uvijek učinili aktuelnim. Zato je važno ljude podsticati da uče Ku’ran i da se drže razumijevanja Ku’rana. Da to ne bude učenje Ku’rana napamet bez razumijevanja, jer kako bi nas značenje Božijih riječi dotaklo, potrebno ih je razumjeti“, zaključuje hafiz Bajram Dizdarević.

Akos.ba