Arkanov teatar smrti u Bijeljini: Pekari, slastičari, mesari… proglašeni snajperistima

Piše: Vedrana Maglajlija

U noći posljednjeg dana marta 1992. godine Bijeljince je probudila snažna eksplozija. Bila je to najava za rat u ovom gradu i teror koji će uslijediti narednih dana.

Te noći kroz ulicu do centra grada prošao je Željko Ražnatović Arkan i njegova Srpska dobrovoljačka garda. Bila je to jedna od ulica u kojoj će narednih dana ležati tijela ubijenih žena, djece i muškaraca civila.

Danas se ona zove Ulica Srpske dobrovoljačke garde, a spaja se sa Trgom Draže Mihailovića.

“Vidio sam mrtve na ulici, troje ljudi je bilo na trotoaru, u dvorištu džamije je bio čovjek pokriven kožnom jaknom, upucan u glavu. To je za mene bio šok. Mi smo slušali šta se radi u Vukovaru, ali nismo vjerovali da će doći i ovdje”, prisjeća se novinar i književnik Jusuf Trbić, koji je prije rata bio direktor Radija Bijeljina.

Fotografija Rona Haviva iz aprila 1992.

Tijela na ulicama vidio je kada su ga arkanovci zarobili i provodili do kriznog štaba Srpske demokratske stranke. Tu je pretučen toliko, kaže, da nije imao nijedan milimetar bijele kože. Smrt je, dodaje, jedva izbjegao, uz pomoć komšija Srba koji su ga na kraju sakrili.

Opširnije na poralu Al Jazeere.