>
Referendum o nezavisnosti nekadašnjih jugoslovenskih republika sugerirala je ondašnja Evropska zajednica nakon što je postalo jasno da je kroz pregovore nemoguće spasiti Jugoslaviju, a...

Referendum o nezavisnosti nekadašnjih jugoslovenskih republika sugerirala je ondašnja Evropska zajednica nakon što je postalo jasno da je kroz pregovore nemoguće spasiti Jugoslaviju, a mi smo vidjeli u svemu tome, u toj sugestiji, šansu da sačuvamo Bosnu i Hercegovinu, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Irfan Ajanović, posljednji potpredsjednik Vijeća republika i pokrajina Skupštine Jugoslavije i zastupnik u Skupštini BiH nakon prvih demokratskih izbora, u periodu 1990.-1996. godine.

On je govorio o vremenu disolucije, dekompozicije Jugoslavije koja je krenula iz Slovenije, koja je vrlo lako izašla bez ikakvih problema iz tih procesa, a koji su, kako kaže, uglavnom krenuli iz Hrvatske pa na određen način i iz Makedonije.

“Posebno se rukovodstvo Srbije i to ono unutar srpskih nekakvih nadležnosti i na nivou države Jugoslavije zalagalo da se uspostavi nova, treća takozvana Jugoslavija. Pored njih, iako smo najmanje mi iz BiH dobivali od Jugoslavije, a posebno Bošnjaci u BiH, u tom vremenu i Alija Izetbegović kao osnivač SDA i funkcionalno predsjednik Predsjedništva BiH, a ja sam u to vrijeme bio sekretar SDA, smo zaključili da Jugoslavija u jednom okviru kakav odgovara svima odgovara i nama. Možda nama i više nego drugima. U nekoliko navrata sam kazao, a bio sam u funkciji potpredsjednika Skupštne Jugoslavije, da nam odgovara Jugoslavija u okviru koje će biti i Srbija i Hrvatska. Slovenija niju puno bila bitna, ako hoće dobro jeste, Makedonija nije bila puno bitna, ako hoće dobro jeste. Ali, nema Jugoslavije ako nema u njoj Srbije i Hrvatske. A, ako su u njoj i Srbija i Hrvatska onda je i BiH. To je ta moja takozvana ekvidistanca, podjednaka i bliskost i podjednaka udaljenost i od jednih i od Zagreba i od Beograda. Ukoliko se taj balans kroz ekvidistancu uspostavi onda to odgovara svima”, kaže Ajanović.

– Mukotrpni pregovori s HDZ-om BiH –

Međutim, navodi, koliko god se kroz medije isticalo da je nužno da se uspostavi treća Jugoslavija kroz pregovore, a bilo ih je osam, i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević “su išli prećutno da se nikada ne dođe do dogovora”.

“Zbog toga su onda i bili pregovori između njih dvojice 25. marta 1991. godine u Karađorđevu, mjesec dana nakon Sarajevskih pregovora. A, pregovori u Sarajevu su bili 22. februara 1991. godine kada je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović zajedno sa mnom iznio prijedlog da se napravi solucija u kojoj bi BiH, Crna Gora, Makedonija i Srbija bile u federaciji, a naspram njih Slovenija i Hrvatska u konfederaciji. Pa, bi onda od te dvije federalne i konfederalne jedinice napravili konfederaciju. Smijali su se i Izetbegoviću i meni. Da je došlo do takvog rješenja bilo bi puno, puno bolje. Šta mi sada imamo? Mi sada imamo države koje su produkt raspada bivše Jugoslavije. Slovenija i Hrvatska su u EU, na pragu EU su ostale zemlje i nadam se da će ući. I kada već govorim o tome, pravim digresiju, moraju ući istoga dana s obzirom da bi bilo opstrukcija ako bi neke ušle ranije, a neke kasnije. Bilo bi opstrukcija s obzirom na propise koji moraju biti poštovani od članica EU kao država”, rekao je Ajanović.

Nije se, kaže, moglo doći, odnosno nije se postigao dogovor koliko god se nastojalo. Ističe da je, posebno je u tome, postizanju dogovora, nastojao i insistirao predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović.

“Morali smo prihvatiti soluciju koju nam je sugerirala EU, tzv. Badinterova komisija da se nakon briselskih deklaracija odlučimo, ne samo mi, nego i svi drugi hoćemo li ići u nezavisnost i suverenost. Mi smo već prije toga imali Rezoluciju o suverenosti i nezavisnosti, čiji smo autori Muhamed Filipović i ja. Ona je donesena  14. oktobra 1991. godine na Skupštini BiH. Ona je bila usvojena uprkos tome što smo imali velikih problema, opstrukcija na sjednici Skupštine BiH”, naveo je Ajanović.

Onda je, kaže, uslijedio i prijedlog međunarodnih faktora da se provede referendum.

“Odgovorili smo na svih 38 pitanja, ali se onda pored svih tih odgovora od nas tražio i referendum. Mi smo ga raspisali vrlo teško, a odluka o raspisivanju je donesena na sjednici Skupštine BiH 24. i 25. januara 1992. godine. Vrlo teško smo uspjeli da privolimo i predstavnike HDZ-a BiH da glasaju za referendumsko pitanje koje je bilo uvjet i šansa za opstanak BiH. Ni HDZ BiH tadašnji, kao ni sadašnji, nije želio BiH. Kažem i sadašnji, a pominjem i posebno podvlačim tadašnji koji nije želio BiH pa je imao nekakve svoje percepcije, nekakave svoje prijedloge. Između njih posebno podvlačim takozvano livanjsko pitanje u okviru koga su htjeli kroz takvo pitanje da postave ono što žele sada da se postavi, a to znači da se uspostavlja troentitetska, nacionalna konfederacija unutar BiH, s nacionalnim prostorima potpuno odvojenim jedan od drugog. A, onda je to na kraju krajeva preduvjet, onda je to put ka disoluciji i BiH nakon disolucije same Jugoslavije”, ističe Ajanović.

– BiH nije odgovarala tvorevina u kojoj bi izgubila suverenitet –

Nakon mukotrpnih pregovora, kaže Ajanović, uspjelo se dobiti referendumsko pitanje koje se definitvno i usvojilo u Skupštini BiH, a na koje su svoje odgovore dali građani.

“Privolili smo predstavnike HDZ-a BiH nakon mučnih pregovora i imali smo referendum 29. februara i 1. marta 1992. godine na temelju odluka sjednice Skupštine BiH koja je donesena 25. januara 1992. godine. Kada smo proveli referendum sa 64 posto odziva građana, a od toga 97 posto njih koji su glasali za referendumsko pitanje onda se desilo ono što smo mogli očekivati i očekivali, ali ne u ovakvoj mjeri kako se žestoko pojavilo, agresijom, zločinom i genocidom koji su se desili u periodu od 1992. do 1995. godine. U okviru toga imali smo formiranje takozvane Srpske Republike BiH, pa onda tzv. autonomnih krajina širom BiH. To je bio nesretni uvod u sve ono što se dešavalo tokom ratnih sukoba koje ja nazivam, i koji su zaista takvi, agresijom na BiH i s jedne i s druge strane”, rekao je Ajanović.

Kaže da se BiH morala opredijeliti za referendum jer joj “nije odgovarala nekakva nova tvorevina u okviru koje bi izgubila svoj suverenitet, a posebno suverenitet jedne od članica, jedne od federalnih jedinica”.

“BiH je po svojoj državnosti starija, to je dokazano, i od Hrvatske i Srbije. To su bile nekakve državice sve do 1884. kada se u Hrvatskom saboru sastavljaju sabori Slavonije i Dalmacije pa se formira ono što je sada praktično na određen način već Hrvatska. Mi smo bili u svim tim periodima BiH u njenim povijesnim, historijskim, prirodnim, reljefnim granicama na potezu Sava, Drina, Una, more, dinarski sistem. Mi smo išli ka tome da se sačuva BiH, a u okviru BiH da se sačuvaju odnosi koji su sačuvani tokom stoljeća, između naroda, između nacija i onih ljudi koji su pripadali različitim religijama. Mi smo kroz historiju pokazali da možemo živjeti zajedno”, navodi Ajanović.

– Na referendumu i značajan broj srpskog stanovništva – 

Ali, ističe, naspram takvih aspiracija i želja BiH bile su velikodržavne aspiracije kako iz Beograda tako i iz Zagreba.

“Kada govorimo o tome i Beograd i Zagreb, neću reći hrvatski narod ili srpski narod, nego beogradski i srpski političari i hrvatski političari nikada se ni o čemu nisu dogovorili niti će, jedino da naštete BiH posebno u okviru nje, njenoj kičmi muslimansko-bošnjačkom narodu”, ističe Ajanović.

Iako se to pokušava osporiti, navodi, na referendumu za nezavisnost BiH glasao je i dio srpskog stanovništva u BiH.

“Često to pominjem i to s velikim zadovoljstvom. Supstanca BiH nije samo u bošnjačkom narodu kako se to prenosi i gleda i s jedne i s druge strane. Supstanca BiH, njene državnosti, njenog zajedništva, suživota u okviru nje je sačinjena od pripadnika sva tri naroda, kako Bošnjaka, tako i Srba, tako i Hrvata. Mi ne bismo mogli postići referendumski rezultat od 64 posto, ako smo u okviru popisa stanovništva godinu dana ranije, 1991. godine, imali 43,67 posto nominalno tada muslimana, sada Bošnjaka. I ako zaokružimo na 44 posto, mi smo imali rezultat izlaznosti od 64 posto. Nisu svi ni Bošnjaci, odnosno tada muslimani izašli, nego njih između 85 do 90 posto. Ako je to tako onda je to 35-36 posto, a mi smo imali referendumski postotak od 64 posto. To znači da je dobar dio pripadnika srpskog i hrvatskog naroda glasao za BiH”, navodi Ajanović.

Pobija se, kaže, sve više i više, nada se, ona teza da su protiv BiH, protiv svoje države veliki broj pripadnika njenih građana, odnosno pripadnika njenih naroda

“Često sam isticao, a to je nešto što je rekao Alija Izetbegović. Ako 10 do 15 posto građana ne voli tu državu od nje nema ništa. To je katastrofalna pozicija u toj državi. Mi smo u jednom periodu imali možda i 40 posto takvih. Sada je taj procenat puno povoljniji za BiH. I sada mi imamo dosta onih koji bi pod doktrinom Zagreba i Beograda htjeli da dođe do raspada, do dekompozicije BiH. Ali, po mom računu sada imamo puno povoljniju situaciju i puno veći procenat onih koji BiH gledaju kao svoju državu”, ističe Ajanović.

– Ne može se osporiti Dan nezavisnosti BiH – 

Zahtjevi iz RS-a za osporavanjem Dana nezavisnosti BiH, čak i kod Ustavnog suda BiH, kaže Ajanović, naprosto nisu mogući jer je 1. mart rezultata odluke Skupštine BiH od 25. januara 1992. godine, odluke o raspisivanju referenduma.

“Na referendum je izašlo gotovo dvije trećine građana, govorim nominalno i spominjem građane BiH bez obzira kom narodu pripadali. Ako se može upotrijebiti riječ plebiscitarno onda se i tu može upotrijebiti plebiscitarno se prihvatila BiH kao državna opcija. Ne može se i nema osnova, govorim kao pravnik i čovjek koji dobro poznaje ustav, za osporavanje 1. marta kao Dana nezavisnosti. Ne može se on upoređivati s 9. januarom koji je produkt odluke paradržave, odnosno paraskupštine srpskog naroda donesen u vremenu kada je to bila parafunkcija i kazati da se to može uporediti sa 1. martom, Danom nezavisnosti BiH”, cijeni Ajanović.

Na kraju krajeva, navodi, Ustavni sud BiH kroz svoja dva dispozitiva da je 9. januar, kao Dan RS-a neustavan.

“To zbog čega se to ne provodi, ta odluka o neustavnosti je nešto što nas boli i nešto što moramo razriješiti. Ali, ja se nadam da će odluka Ustavnog suda BiH biti razriješena i da će 1. mart biti državni praznik bez obzira da li i koliko ga građana prihvata ili ne prihvata. Ustavno gledajući on je potpuno ustavan”, navodi Ajanović.

Politika Karađorđeva se, kaže, naslonila na ranije politike, na politiku Ilije Garašanina i na onu politiku koju su srpski političari provodili još polovinom 19. stoljeća.

“Historija se potvrđuje i ponavlja u kontinuitetu u ravnomjernom slijedu. I sada žive te aspiracije kroz raznorazne drugačije formalne procedure koje su sada u skladu sa ovim vremenom i u skladu s uvjetima u kojim se živi na ovom prostoru. Karađorđevo živi i danas, a živjet će dugo”, navodi Ajanović.

I ne samo da je to politika koja se odnosi na Garašanina i polovinu 19. stoljeća. To su, kaže Ajanović, aspiracije koje su stare pet-šest stotina godina, pa možda i više.

“Jer, BiH je nakon 1054. godine, a i do tada, do raskola zapadnog i istočnog Rimskog carstva bila poprište sukoba civilizacija. Ali, Bosna opstaje kroz svo ovo vrijeme. Rimsko carstvo kao velika imperija svjetskog značaja je propalo, a Bosna je opstala. Papinska država, onakva, vođena sve do 1789. do francuske buržoaske revolucije je propala. Stvorene su nacionalne države. Osmansko carstvo je propalo. Austro-ugarska, crno-žuta monarhija je propala, pa jedna Jugoslavija, druga Jugoslavija… Imperije propadaju one koje su išle na BiH, a Bosna opstaje. Svi pokušaji da se razbije BiH, a sve na konceptu i matrici nekakvog sada Karađorđeva su bili i raniji i sadašnji, ne uspijevaju. Bosna je čudo. Bosna je čudesna zemlja. Bosna je zbog toga što je čudesna zemlja čudom njenog opstanka i građana njenih opstala i tokom ove agresije, a opstajat će i ubuduće s obzirom da joj je Bog presudio tako i mi to moramo poštovati”, kaže Ajanović.

– Dvostruki aršini HDZ-a BiH neće proći – 

Kao zastupnik u šest uzastopnih mandata (1996.-2014.) u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i aktuelni član Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamenta FBiH i član Glavnog odbora SDA navodi da su zahtjevi HDZ-a BiH za uspostavom posebnih izbornih područja u FBiH “želje da se uspostavi potpuna etnička podjela BiH”.

“Naslanjam se i na ‘livanjsko pitanje’ koje je već tada kazalo da se žele postaviti ustavni strojevi u BiH u okviru nacionalnih prostora kroz njega koje je bilo aktuelno 1992. godine. Ono je i sada aktuelno, ono i sada živi. Kada o svemu ovome govorim naslanjam se i na sve one aspiracije koje su bile prema BiH. Međutim, kada se to ustavno posmatra, kada se malo izmaknemo iz politike, kada gledamo samo ustav stručno, nema se šanse za to. Jer, evropski, odnosno svjetski akti koje mi moramo prihvatiti, usvojiti i poštovati prije nego naš Ustav ne dozvoljavaju upravo te takve nacionalne podjele i nacionalne koncepte koji duboko žive u nekima posebno koji se oslanjaju na Zagreb i Beograd. Građansko je u prvom redu. I kada govorimo o poveljama o ljudskim pravima i osnovnim građanskim slobodama koje mi moramo poštovati i prihvatiti onda su oni iznad i odluke Ustavnog suda BiH u povodu apelacije Bože Ljubića i svih drugih koji nisu u skladu sa evropskim i svjetskim standardima o prihvatanju i zaštiti ljudskih prava. To je starije od svega ovoga o čemu govorimo sada”, ističe Ajanović.

Navodi kako je insistiranje HDZ-a BiH na uspostavi “posebnog sistema” u FBiH, a u Gradu Mostaru zahtjev za uvođenjem principa jedan čovjek – jedan glas hipokrizija i licemjerje.

“To ne može proći. Jednostavno je to potpuno ogoljeno. Car je potpuno go. Čović je go, ja to javno kažem. To znači da ne može proći ono što on želi da na nivou Federacije BiH, da ostvari sve moguće što može da ostvari iko, kada govorimo o hrvatskom narodu koga on apostrofira, nije ugrožen ni u kom smislu. Čak šta više. Ako bi smo govorili, nemam ništa protiv toga, ali pripadnici hrvatskog naroda su u daleko boljem položaju od svih na prostoru BiH. Ali, onda kada dođemo do Mostara, tu se traži jedan čovjek -jedan glas. Evo razgovaraju i pokušavaju da se dogovore pred izbore o Mostaru. Ja se nadam, trebaju se dogovoriti, i opet se apostrofira jedan čovjek – jedan glas. Takav, dvostruki sistem neće nikada proći. To ne može proći u Evropi. To Evropa ne prihvata i to su pokušaji licemjernog karaktera. To je hipokrizija”, poručio je Ajanović.

– Krišto traži pobijanje amandmana visokog predstavnika u BiH – 

Smatra i kako Ustavni sud FBiH neće osporiti odredbe Ustava FBiH koje se odnose na izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH.

“To je nešto što se traži apelacijom Borjane Krišto u skladu s njenim ustavnim ovlaštenjima kao predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamentarne skupštien BiH, ali to ne može proći. Jer, ona traži izmjenu jednog amandmana na Ustav FBiH kojeg bi trebao izmijeniti kroz zahtjev za ocjenu ustavnosti Ustavni sud FBiH, a to je amandman visokog predstavnika za BiH. Ona bi trebala sada tražiti od UN-a čiji je on ovlašteni predstavnik da taj amandman povuče da bi onda ona i politika koju ona zastupa ostvarili ono što Krišto želi kroz tu svoju ocjenu ustavnosti. To znači nema ustavnog suda u BiH, nema ustavnog suda u Evropi koji će oboriti amandman visokog predstavnika, amandaman UN-a na temelju apelacije jedne od ovlaštenih predstavnika u okviru FBiH ili države BiH”, navodi Ajanović.

Mi smo, kaže Ajanović, već u ustavnoj krizi u BiH, ali će ona nakon izbora biti još veća.

“Možemo gledati kroz cijelo ovo vrijeme. Mi smo u ustavnoj krizi. Dejtonski mirovni sporazum je prekinuo rat, ubijanja, barut, bombe i uspostavio ustavnu krizu. Uspostavio stanje koje je zatekao. Nema rata, to je dobro, ali imamo kontradefiniciju rata. Imamo sada nastavak politike odnosno nastavak rata političkim sredstvima. To je kontradefinicija rata. Mi dakle, imamo tu krizu i ona se mora razriješiti, ali nikako kroz izmjene i dopune Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dejtonski mirovni sporazum to je završena stvar. Mora se uspostaviti novi sporazum o ustavnom ustrojstvu BiH. Uz pomoć svakako pomoć međunarodne zajednice, jer da smo sposobni sami sami bi smo se dogovorili, i ne bi bilo ratnih sukoba. I to je jedino rješenje koje nema alternative”, smatra Ajanović.

Izbori u BiH se, navodi, mogu objaviti, izbori se mogu raspisati, izbori se mogu održati, ali se izbori neće moći provesti, posebno kada je u pitanju izvršna vlast.

“I to je sada ono što nas opterećuje. Imat ćemo ustavnu krizu puno dublju u odnosu na ovo stanje u kome smo trenutno sada. Ali, se to mora, u potpunosti sam saglasan koji to kažu, razriješiti uz pomoć međunarodne-svjetske zajednice. Ne može više visoki predstavnik, bilo ko kazati, dogovorite se, nas se to ne tiče. Vi ste tu luđačku košulju u Daytonu i Parizu stavili na BiH, na sve njene građane, i vi sada morate da riješite tu luđačku košulju na jedan pravedan način u skladu sa evropskim i svjetskim standardima, prije svega poštujući ljudska prava i osnovne ljudske slobode”, poručio je Ajanović.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.