Adabi prema Allahovom određenju

Uzvišeni Gospodar je odredio sudbinu svega, te se i sve događa onako kako je On odredio i zapisao. S obzirom na to da čovjek različito reaguje i doživljava ono što se njemu i oko njega dešava, potrebno je upoznati islamski odnos i adabe vezane za konkretne situacije u čovjekovom životu, odnosno kako se musliman treba postaviti u određenim momentima života. Jedan od adaba jeste, kada govorimo o nečemu što hoćemo uraditi ili što se treba dogoditi u budućnosti, reći: „Inšallah (ako Allah da, ako Bog da).

Na to nam ukazuje i sljedeći ajet: „I nikako za bilo šta ne recite: ‘Uradit ću to sigurno sutra’, ne dodavši: ‘Ako Bog da’ „ (Kehf, 22-23)

Potom, kada se nečemu iznenadimo, od edeba je reći: „Subhanallah!“ (Hvaljen neka je Allah.)“

Kada nekog vjernika obuzme strah ili bude u nekoj opasnosti, neka se osloni na Uzvišenog Allaha i kaže: „La ilahe illallah! (Nema boga osim Allaha)“ ili „Hasbijallahu ve ni’me’l-vekil (Meni je dovoljan Allah i on je divan Zaštitnik.)“

Ako se, pak, nečemu obradujemo ili nas nešto oraspoloži, lijepo je reći: „Allahu Ekber (Allah je najveći)“ ili: „Ma ša’Allahu la kuvvete illa billah (Onako kako Allah hoće – odredi, moć je samo u Allaha.)“ O edeba je također zahvaliti se Allahu, dž.š., ukoliko postignemo ono što smo željeli ili nam se dogodi nešto lijepo i prijatno, riječima: „El-hamdu lillah! (Hvala Allahu)“, a ukoliko nam se desi nešto što nam nije prijatno i na tome se treba zahvaliti Uzvišenom Gospodaru onako kako je to činio Allahov Poslanik, a.s., govoreći: „El-hamdu lillahi ‘ala kulli hal’ (Hvala Allahu na svakomm stanju.)“

Ukoliko nas zadesi neka nesreća ili pogodi neko iskušenje, kao što je preseljenje drage osobe na ahiret, od edeba je kazati: „Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un (Svi smo Allahovi i svi ćemo se, sigurno, Njemu vratiti.)“ Vjernik ne bi trebao ni za čim pretjerano tugovati, a niti se previše radovati i zanositi nekim ostvarenim dobitima, jer On kaže: „Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije prije što je damo, zapisana u Knjizi (Lehv-i mahfuzu – knjizi sudbine i određenja.) To je Allahu, uistinu, lako – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dadne. A Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce“ (El-Hadid, 22-23)

Također, za nešto što nam je promaklo, vjernik neće govoriti: „Da sam uradio ovako, bilo bi tako i tako“, jer Vjerovjesnik, a.s., je rekao: „Ako te nešto pogodi, ti ne reci: ‘Da sam uradio to, bilo bi tako i tako’ već reci: ‘Kadderallahu ve ma ša’e fe’ale (Allah je to odredio i kako je htio učinio)’, jer zaista ono ‘da’ otvara šejtanu vrata.“

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić