Abeceda islamskog bankarstva: Mušareka – rizično investiranje kapitala
Modeli finansiranja koje koriste islamske banke u svome poslovanju mogu biti bazirani na kupoprodaji (murabeha, selem i istisna), najmu (idžara), partnerstvu (mušareka i mudareba), zajmu bez kamate (kard hasan) itd. U praksi islamskih banaka se u okviru jednog proizvoda vrlo često nalazi kombinacija više različitih modela finansiranja. Naprimjer, kombinacija opadajuće mušareke i idžare se koristi kod finansiranja kupovine stanova, selem i istisna se skoro uvijek koriste u kombinacijama sa drugim istim takvim ili različitim ugovorima.
U islamskoj jurisprudenciji, mušareka znači „zajedničko preduzeće formirano za obavljanje nekog posla u kojem svi partneri dijele dobit u skladu sa dogovorenim omjerima, gdje se gubitak dijeli u skladu sa udjelima u kapitalu“. Mušareka je idealna alternativa finansiranju baziranom na kamati, sa dalekosežnim pozitivnim efektima kako na proizvodnju tako i na distribuciju bogatstva u ekonomiji. U slučaju mušareka ugovora između banke i klijenta, banka može zahtijevati različite vrste kolaterala kako bi zaštitila kapital koji je investirala. Može se koristiti i takaful (islamsko osiguranje). Ipak, banka kolateral može koristiti samo u slučaju da je gubitak u poduhvatu nastao namjernom krivicom klijenta.
Venture capital – rizični kapital
Iako se u literaturi navodi kao čisto islamski model bankarstva, u praksi islamskih banaka mušareka je veoma malo zastupljena kada je u pitanju finansiranje poduzetništva. Razlog je činjenica da rizici koje nosi ovakav model ulaganja nisu prilagođeni bankama kao finansijskim posrednicima niti njihovim deponentima, te ih one izbjegavaju kako bi zaštitile deponente ali i dioničare, zaposlenike i sl. Umjesto mušareke koristi se niz drugih manje rizičnih alternativa, uglavnom baziranih na dugu. Deponenti od banaka očekuju sigurnost glavnice i unaprijed poznate prinose na svoju ušteđevinu a to nije svojstvo mušareka investiranja.
S druge strane, oblik investiranja koji predstavlja mušareka je na Zapadu veoma dobro razvijen i pojavljuje se u različitim oblicima – najčešće kao private equity i venture capital a u posljednje vrijeme prisutan je i equity crowdfunding. Navedeni oblici finansiranja su bili od krucijalne važnosti za uspjeh današnjih tehnoloških giganata kao što su Facebook, Microsoft, Google, Amazon, Apple…
Tipične faze u finansiranju startupa na Zapadu prvo podrazumijevaju početna „seed“ sredstva prikupljena iz različitih formalnih i neformalnih izvora, zatim „anđela investitora“ i akceleratora. Ukoliko firma preživi narednu fazu, tzv. „dolinu smrti“, biće u mogućnosti tražiti sredstva od venture capital fondova. Podrška koju pružaju venture capital fondovi nije samo finansijske prirode nego je važna i za imidž firme i promociju proizvoda, ohrabrivanje početnih kupaca/klijenata, privlačenje novih talenata, edukaciju zaposlenika itd. Tek nakon nekoliko faza finansiranja od strane fondova rizičnog kapitala, dolazi na red finansiranje bazirano na dugu. U Bosni i Hercegovini spomenutih seed investicija, anđela, akceleratora i venture capital fondova skoro pa i nema (čast izuzecima u nekim od kategorija). Ipak, nije sve u finansijama – većina startupa ustvari propadne zbog lošeg menadžmenta koji se manifestira na različite načine (neadekvatan proizvod, loš tim, nedostatak poslovnog modela, loš marketing, ignoriranje potreba kupaca, loš tajming, gubljenje fokusa, neadekvatna lokacija itd.). Ovo govori da moramo raditi na razvoju menadžerskih vještina, promovirati uvođenje poduzetništva u školama itd. Svega navedenog svjesni su venture capital investitori ali su spremni riskirati, zato se i zovu fondovi rizičnog kapitala. U našem podneblju, problem je velikim dijelom u nedostatku volje vlasnika malih kompanija da prihvate suvlasništvo investitora u kapitalu svoje firme. Radije biraju bankovne kredite uz osiguranje vlastitom imovinom (koju ne bi trebalo miješati sa osnovanom kompanijom!). S obzirom da većina startupa bankrotira u roku od 3 godine od osnivanja, ljudi tako ostaju ne samo bez firme nego i bez vlastite imovine koju su založili. Islamske finansije imaju rješenje i za ove „naše“ slučajeve, a to je opadajuća mušareka kod koje se investitor postepeno povlači i prepušta kompaniju osnivaču. Zbog toga je potrebno raditi na promociji izvornih modela investiranja koji podrazumijevaju podjelu rizika i profita. Možemo ih zvati islamskim ali i ne moramo.
Piše: mr. Admir Mešković
Akos.ba
